Jesenský – i realist i modernist

Ljubav je kao vjetra šum,

hladnom dušom toplo zapuhne,

doleti jato misli na um,

u njem suza slasti licem sklizne.

No kako uhvatiti vjetar,

kako letjeti s njim u daljinu?

On prohuja, a mi prislanjamo par

praznih ruku k licu žalnu.

A žal za njim je klokot vala,

gle, eno ga i dalje teče,

a za njim cijeli niz valova

se stvara, cijeli niz protječe.

Ah, kako mu narediti: stoj!?

Neka se valovi samo šire.

Oh, zlatokosi anđeo moj,

u životu sve odumire!

Jedan od najznačajnijih slovačkih pjesnika i prozaika rođen je 1874. u Martinu u narodno osviještenoj obitelji. Martin je u drugoj polovici 19. i početkom 20. st. bio kulturno središte Slovaka; u njemu je između ostalog 1863. osnovana Matica slovačka.

Janko Jesenský u jednakoj je mjeri bio i pjesnik i prozaik. Od samih književnih početaka pa sve do kraja života pisao je i pjesme i prozu u podjednakoj mjeri. Obično ga se svrstava u drugu generaciju slovačkih realista. No jednako ga se može nazvati i jednim od začetnika modernizma u slovačkoj književnosti. U prozi na to ukazuje njegovo preferiranje kraće forme sa samo jednim romanom – Demokratima. Proza mu se može svrstati u kritički realizam, a književni postupci koje koristi su humor, satira, ironija, koji su obilno prisutni i u njegovoj poeziji. Omiljeno mjesto radnje kod Jesenskog je grad i njegova je satirična oštrica usmjerena prema svim njegovim stanovnicima, od uglednika do prostog puka.

Bez „velikih“ tema i riječi

Stvaralaštvo Janka Jesenskog teško je podijeliti na vremenska razdoblja jer on sam u zbirke, i poezije i proze, uvrštava djela napisana s velikim vremenskim razmakom. Poezija kojom se predstavio slovačkoj književnoj javnosti u svojoj prvoj zbirci svakako je modernistička. Glavna tematika je ljubav, no u njoj nema patetike, Jesenský ne vjeruje u vječnu ljubav, mjestimice je i ismijava, njegova je ljubavna poezija skeptična, puna ironije, mjestimično i cinična. Iako je po tematici modernist, nikada nije prihvatio u slovačkoj lirici najpopularnije smjerove modernizma – simbolizam i naturalizam. Proza mu je pitka, pisana za običnog čovjeka, bez „velikih“ tema i riječi, ali njezina iznimna pronicljivost i pogađanje u srž društvenih i međuljudskih problema čine je visoko kvalitetnom književnošću. Jesenský ima izniman dar prikazati ljudsku prijetvornost, površnost, gramzivost, i to na humorističan način. Ipak, njegova kasna djela, iz razdoblja Drugog svjetskog rata, dobivaju ozbiljniju notu s naznakama ekspresionizma i egzistencijalizma.

Janko Jesenský od književnih početaka pa sve do kraja života pisao je
i pjesme i prozu u podjednakoj mjeri

Osnovno obrazovanje Jesenský završava u Martinu, gimnaziju pohađa u Banskoj Bistrici, zatim mađarsku gimnaziju u Rimavskoj Soboti, te posljednje četiri godine u Kežmaroku, kada počinje pisati pjesme; najranija sačuvana pjesma je iz 1889. U Kežmaroku je član tajnog društva gimnazijalaca nazvanog Kytka u kojem čitaju slovačku poeziju, vježbaju slovački pravopis te čitaju i razmjenjuju vlastite pjesme i priče. Godine 1893. upisuje pravo u Prešovu, a završava ga 1901. u Cluju u današnjoj Rumunjskoj gdje stječe titulu doktora prava. Radi kao koncipijent u raznim odvjetničkim uredima sve dok nije položio odvjetnički ispit 1905. u Budimpešti.

U godinama studija počinje objavljivati pjesme i proze u raznim časopisima. Prva pjesma Vyznanie (Očitovanje) tiskana mu je 1897. u časopisu Slovenské pohľady (Slovački pogledi). Iste godine u časopisu Narodnie noviny izlazi mu i prva kratka priča Pre jeden fúz (Za jedan brk), koja je kasnije prerađena izašla pod nazivom Talapka. Poeziju nastavlja objavljivati u Slovačkim pogledima te u časopisima Černokňažník (Čarobnjak) i Ľudové noviny (Pučke novine), a kratke priče i novele u Narodnim novinama te u časopisima Slovenský kalendár i Letopis Živeny.

Prijelomna godina

Godina 1905. prijelomna je u stvaralaštvu Jesenskog, ali i u cijeloj slovačkoj književnosti. Naime, te godine izlazi njegova prva zbirka poezije Verše (Stihovi). Ta se zbirka obično navodi kao početak modernizma u slovačkoj poeziji. Ta je godina jednako važna i za privatni život pisca jer je, kako smo već naveli, položio odvjetnički ispit, a krajem godine otvorio i vlastiti odvjetnički ured u gradiću Bánovce nad Bebravou. Godinu ranije, radeći kao koncipijent u Novom Mestu nad Váhom, upoznao se i zbližio s Oľgom Kraftovom. Između 1904. i 1907. izmijenili su 74 pisma. Njihova bogata korespondencija izdana je 1970. pod nazivom Listy slečne Oľge (Pisma gospođici Oľgi). Jesenský se 1909. oženio Annom Bottovom.

Zbirka kratkih priča Malomestské rozpravky (Malograđanske priče), u kojima Jesenský satirizira malograđanštinu, izlazi 1913. To mu je do danas ostala najpopularnija zbirka.

Na samom početku Prvog svjetskog rata 1914. Jesenský dobiva poziv u vojsku, ali ga već drugi dan odvode u zatvor u Bratislavu zbog navodne izdaje domovine. U mađarskim je novinama čak objavljena vijest da su ga strijeljali. No na intervenciju ženinog bratića, nakon četrnaest dana izlazi iz zatvora i odlazi u pričuvnu satniju u Trenčín gdje dobiva viši čin. Početkom 1915. biva premješten u Žilinu, zatim u Veszprém. Krajem svibnja odlazi na ruski front gdje se početkom srpnja predaje u rusko zarobljeništvo. Tada počinje njegova četverogodišnja ruska anabaza. Prolazi kroz zarobljeničke tabore u Tambovu, Harkivu, Berezovki na Bajkalu. Iz ratnog razdoblja sačuvano je pedesetak pjesama koje je zapisivao u razne bilježnice. U rujnu 1916. dolazi u Kijev, gdje postaje suradnik u Savezu čehoslovačkih društava Rusije. Ondje upoznaje drugo veliko ime onodobne slovačke književnosti Jozefa Gregora Tajovskog i zajedno s njim uređuje slovački prilog časopisa Čechoslovan. Od srpnja 1917. u Petrogradu radi u tjedniku Slovenské hlasy (Slovački glasovi). Netom prije Oktobarske revolucije odlazi preko Moskve nazad u Kijev. Godine 1918. boravi u Omsku, Irkutsku, a u Čeljabinsku postaje potpredsjednik ruske podružnice Čehoslovačkog narodnog vijeća. Podružnica se uskoro seli u Jekaterinburg, gdje Jesenský izdaje svoju drugu zbirku poezije Z veršov Janka Jesenského (Iz stihova Janka Jesenskog) koja je sadržavala pjesme pisane za vrijeme rata. U Pittsburghu iste godine zbirka izlazi u proširenom izdanju pod naslovom Zo zajatia (Iz zarobljeništva). Zbirka se još proširuje te sljedeće godine u Martinu izlazi u definitivnom obliku. Te 1919. Jesenský se preko Vladivostoka, Japana, Italije i Praga vraća u domovinu. Iste godine stupa u službu župana Gemersko-malohontske župe u Rimavskoj Soboti.

Djelovanje u
Matici slovačkoj

Tri sveska Sabranih djela sastavljena od izbora kratkih priča koje nisu uvrštene u Malograđanske priče izlaze mu 1921, a 1923. postaje župan Nitranske župe i izdaje zbirku pjesama napisanih od 1906. do 1914. pod naslovom Verše Janka Jesenského II. Godine 1929. odlazi u Bratislavu jer je župno uređenje zamijenio centralizirani administrativni sustav. Postaje jedan od potpredsjednika Pokrajinskog ureda. Na toj funkciji ostaje do umirovljenja 1935. I dalje objavljuje pjesme u Slovačkim pogledima. U izdanju Matice slovačke 1932. izlazi zbirka poslijeratne poezije naslovljena Po búrkach (Nakon oluja). Iduće godine Matica slovačka izdaje njegovo memoarsko djelo Cestou k slobode (Put k slobodi) s podnaslovom Úryvky z denníka 1914–1918. (Ulomci iz dnevnika 1914–1918). Iste godine postaje predsjednik Društva slovačkih pisaca. Na toj funkciji ostaje do 1938, kada daje ostavku.

Prvi dio romana Demokrati izlazi u Matici slovačkoj 1934. Neka su poglavlja prije toga objavljena u časopisima. Prevodi Blokovu poemu Dvanaestorica. Zbirka kratkih priča i novela Zo starých časov (Iz starih vremena) izlazi mu 1935, 1936. izdan je njegov prijevod Jesenjinovih pjesama, a 1937. izbor iz Puškinove poezije. Drugi dio Demokrata izlazi u Matici slovačkoj 1938. Veći broj poglavlja prethodno je objavljen u nekoliko časopisa. U Slovačkim pogledima objavljuje pjesme antifašističkog raspoloženja. Jesenský, Tajovský i drugi 1939. koncipiraju apel upućen zastupnicima Slovačkog sabora prije njihova zasjedanja 14. ožujka u kojem traže očuvanje državnog jedinstva Čehoslovačke Republike. Za vrijeme slovačke države pjesme Jesenskog širile su se ilegalno. Matica slovačka 1942. izdaje mu prijevod Puškinova Jevgenija Onjegina. U izdavaštvu Tranoscius u Liptovskom Mikulášu 1944. počela su izlaziti Sabrana djela Janka Jesenskog. Do 1948. izašao je ukupno 21 svezak. Između ostalog, 1945. izlaze zbirke poezije vrlo važne za njegov opus: Proti noci (Protiv noći) – lirsko-refleksivne, ali i prigodne pjesme uglavnom iz razdoblja 1929–1932; Reflexie – satirične pjesme iz razdoblja 1900–1943; Na zlobu dňa I (Na pakost dana) – satirična poezija iz razdoblja 1928–1931; Čierne dni (Crni dani) – društveno-refleksivno, ali i satirično stvaralaštvo iz razdoblja 1937–1944; Na zlobu dňa II – političko-satirični stihovi i epigrami iz razdoblja 1938–1942.

Jesenský je umro 27. prosinca 1945. u Bratislavi. Zbirka satirične poezije Jesenný kvet (Jesenji cvijet) objavljena je posmrtno 1948.

Ove jubilarne godine u izdanju Matice hrvatske izlazi prvi tiskani prijevod njegova najopširnijeg djela – romana Demokrati.