Čuvar tradicije vesterna

Zlatno razdoblje vesterna, najameričkijeg filmskog žanra, trajalo je od 30-ih do 60-ih godina prošloga stoljeća. Tada je vestern bio i najpopularniji, a naglasak je u filmovima bio na mitskoj americani, tj. arhetipskom američkom individualizmu s pričama o osvajanjima divljih prostranstava te zavođenju pravde, reda i zakona. Kao žanr, vestern je dugo bio podcijenjen zbog jednostavnih koncepata i navodno trivijalnog moralizma. To se počinje mijenjati 1960-ih godina kada se javljaju studije žanra, u kojima se analiziraju struktura i značenjske razine vesterna s određenim kodovima i njihovim varijacijama.

Žanr vesterna star je koliko i sam film. Vestern posjeduje zasebnu sociokulturnu vrijednost i značenje, a riječ je i o izrazito mitološkom žanru. Temeljni dramski sukob u vesternu je onaj između novog, integrirajućeg društvenog uređenja, pojednostavnjeno civilizacije, i kaotičnog stanja koje je vladalo prije toga. Posljednjih 15-ak godina svjedočimo svojevrsnoj revitalizaciji vesterna, ne samo kroz izraženije autorske projekte poput onih Quentina Tarantina (Mrska osmorka i Oslobođeni Django) i Tommyja Leeja Jonesa (The Homesman, uz to što je elemente žanra lako detektirati i u Tri sprovoda u Meksiku), nego i u prepravcima klasičnih naslova poput Sedmorice veličanstvenih, a izvorni žanr križa se s fantastikom (Kauboji i izvanzemaljci) i hororom (Ratna sjekira).

Horizont: Američka saga prvo je poglavlje četverodijelnog Costnerova magnum opusa, skup i ambiciozan projekt

U današnje vrijeme govorimo o postvesternu ili neovesternu, o filmovima u kojima se jasno razvidna obilježja žanra križaju s drugim žanrovima i drugačijim prosedeima, pri čemu su klasični elementi vesterna manje ili više prisutni. Žanr tako biva transponiran u suvremeni kontekst i modificiran u skladu s njim, primjerice u triler drami Nema zemlje za starce braće Coen, u formalno žanrovski srodnom ostvarenju Sve ili ništa Davida Mackenzieja, u Eastwoodovu Gran Torinu, u krimi drami Tragovi u snijegu Taylora Sheridana, ili recimo u izvrsnoj dramskoj seriji Yellowstone istog autora. No bez obzira na kontekst, elemente vesterna uvijek je lako prepoznati, i u glazbenoj romantičnoj drami Ludo srce Scotta Coopera, u Tarantinovu Kill Billu, u Sicariju Denisa Villeneuvea, pa čak i u postapokaliptičnom svijetu Pobješnjelog Maxa: Divlje ceste. Ambiciozniji autori i danas se odvaže na snimanje klasičnog ili klasičnijeg vesterna, primjerice braća Coen u Čovjeku zvanom Hrabrost i Baladi o Busteru Scruggsu, ili Alejandro G. Iñárritu u Povratniku, no i tada je u pravilu riječ o revizionističkom, humornom ili neovesternu.

U takvom kontekstu prilično je neobično vidjeti recentnu epsku vestern dramu Horizont: Američka saga – prvo poglavlje, koju kao kompletan autor (redatelj, suscenarist, suproducent i glavni glumac) potpisuje Kevin Costner. U filmu nema ničeg revizionističkog, neo- ili post-, tek klasična vestern priča koja je k tome i razvučena, pretjerano epizodična i s prevelikim brojem likova, da bi se naglasila njezina epičnost. S druge strane, od Kevina Costnera kao glumca, redatelja i producenta ništa drugo nije se ni moglo očekivati. U današnjem Hollywoodu, pa i filmu općenito, on je posljednji čuvar tradicije vesterna kao žanra. Usto je već tri i pol desetljeća u potpunosti vjeran sebi, još od debitantskog djela Ples s vukovima, kojim je vestern vratio u fokus, dvije godine prije revizionističkih Eastwoodovih Nepomirljivih. Kao scenarist i redatelj Costner isključivo je posvećen vesternu, koji se može odigravati i u postapokaliptično vrijeme (Poštar), no dominantno je klasičan (Daleka prostranstva).

Aktualni trosatni Horizont: Američka saga prvo je poglavlje četverodijelnog Costnerova magnum opusa, izuzetno skup i ambiciozno zamišljen projekt u vrijednost kojeg je on toliko vjerovao da je bio spreman prodati čak četiri kuće i potrošiti desetke milijuna dolara vlastitog novca. Na pitanje je li se to isplatilo, najkraći odgovor je: ne baš. Ili preciznije, ne zasad, jer je za donošenje potpunijeg suda potrebno pričekati barem još jedan nastavak. Previše je tu ravnopravno zastupljenih likova (određeni primat ipak pripada Hayesu Ellisonu, kojeg tumači sam Costner), koji su s jedne strane tipični predstavnici žanra, s druge neki od njih i nisu osobito zanimljivi, ili barem gledateljima do njih nije stalo, a s treće neki su odbojni negativci (Tracker u izvedbi Jeffa Faheyja). Problemi se nižu i na izvedbenoj razini, od rasplinute dramaturgije (naracija je pregledna), preko odveć klasične pa i statične režije, do gomilanja klišeja i u profiliranju likova i u građenju priče.

Horizont je Costnerovo eponimno autorsko ostvarenje, njegovo Rađanje jedne nacije i(li) Kako je osvojen Divlji zapad, ali u realističkijem i naturalističkijem ključu, jer svi mogu biti ubijeni, pa i djeca i inicijalno simpatični likovi. Premda za zaokruženiji uvid valja pričekati sljedeće nastavke (drugi bi trebao stići početkom jeseni), zasad valja pohvaliti tek ambicije. Sve ostalo je mediokritetsko.