Vrijedilo je čekati: presjek posljednjih četiriju godina hrvatske grafičke prakse

U organizaciji Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u trijenalnom ritmu, počevši od 1997. godine, s ponekim nenamjernim odstupanjima od tempa, sustavno se prezentiraju najnovija hrvatska grafička umjetnička ostvarenja. Krajem veljače ove godine raspisan je javni poziv na natječaj za izlaganjem na Devetom hrvatskom trijenalu grafike – likovni umjetnici državljani Republike Hrvatske i studenti zadnje godine te apsolventi diplomskog studija iz područja likovnih umjetnosti pozvani su da prijave do najviše tri rada izvedena u svim poznatim grafičkim tehnikama nastala u razdoblju od 2020. do 2024. godine. Pozivom je najavljen i ovogodišnji izložbeni prostor – prvi kat Galerije Klovićevi dvori. 

Ines Krasić, Nevermore  / Snimio Goran Vranić

Impresivno izdanje Trijenala

Ovogodišnji Trijenale, otvoren 7. svibnja, okuplja radove nastale u posljednje četiri godine, odnosno od onog posljednjeg, održanog u prosincu 2019. godine, do danas. Razlog tomu niz je nepovoljnih okolnosti koje su zadesile Hrvatsku – od pandemije do potresa, a potom i još uvijek aktualne obnove kulturnih institucija u Zagrebu. U godini kada se po rasporedu trebao održati trijenale, Kabinet grafike pripremao se za preseljenje te trenutno djeluje dislocirano, na privremenoj adresi. Usprkos logističkim, organizacijskim i prostornim nedaćama, kustosice Ana Petković Basletić i Ružica Pepelko iz Kabineta grafike HAZU, uspjele su organizirati fantastično izdanje trijenala. Recentna hrvatska produkcija grafičke umjetnosti prezentirana je impresivnim brojkama – kroz sedam tematskih cjelina izloženo je ukupno 111 djela, od kojih se većina sastoji od više dijelova, predstavljeno je 34 pozvanih i 31 odabrani autor te je dodijeljeno 12 nagrada. Djela pozvanih i odabranih umjetnika međusobno se isprepleću, isto kao i širok raspon generacija i umjetničkih izražaja. Uza sve navedeno, izložba dobitnice Premije Trijenala 2019. godine Ines Krasić dodatni je segment ovog izuzetnog izdanja.

Naglasak na mediju

Ideja kustosica bila je na jednome mjestu izložiti radove u rasponu od tradicionalnih tehnika do različitih mogućnosti koje grafika nudi, kako bi se ispitale mogućnosti medija te koliko se grafički marginalnog pojavljuje kod mlađih i starijih generacija. Zadane teme nije bilo; radovi odabranih i pozvanih autora naknadno su podijeljeni u nekoliko koncepcijskih cjelina – tematski nazivnici okupljaju djela različitih izraza, a za prezentaciju su optimalno iskorištene prostorne mogućnosti prvog kata Klovićevih dvora. U prosjeku je to dvorana po cjelini pa se kod posjetitelja javlja osjećaj zaokruženosti nakon prolaska kroz svaku.

Roberta Vilić, Misli / Odvajanje, 2023–24.

Trijenale započinje snažno – selekcijom grafika s krovnim Ideogramima – radovima triju vrsnih grafičara starije generacije: Zdenke Pozaić, Nevenke Arbanas i akademika Zlatka Kesera. Druga dionica, Izazov matrice, ističe se gotovo u potpunosti monokromnim radovima koji različitim tehnikama i motivima propituju tradicionalne i suvremene grafičke tehnike – od bakropisa do reljefnog tiska, poput otiska lista hrena u radu Maje S. Franković. Iduće dvije dvorane pokrivaju temu Posvojenih toposa, odnosno reinterpretacije, čak i personifikacije, najrazličitijih kulturnih i geografskih motiva. Od izloženih autora Edvin Dragičević nagrađen je Nagradom Grafičke zbirke NSK u Zagrebu za tri bakropisa Altius (2024), zatim je Mirjana Vodopija za sitotiske Voda i Mulj iz 2023. godine nagrađena Nagradom gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, dok je Jakovu Žaperu za dva Kantrida printa (2020) dodijeljeno Posebno priznanje Odbora za nagrade 9. hrvatskog trijenala grafike. Četvrta cjelina – Introspekcije – dionica je u kojoj su radovi fokusirani na proces samoispitivanja kroz umjetničko stvaralaštvo. Ističe se sjajna intervencija vezom crvenim koncem na digitalno otisnutoj tkanini Ane Vivoda koja je spretno pozicionirana u prostoru – viseća instalacija postavljena je kraj rada Celestine Vičević koja se isto tako koristi upravo crvenim koncem. Svakako valja istaknuti Maju Rožman koja oduševljava izloženom grafičkom akcijom, odnosno slijepim tiskom na koži, matricama i dokumentarnom fotografijom akcije Upisan (2023). Roberta Vilić primila je Nagradu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, dok je Kristini Novosel za rad 5.1.2015. iz 2024. godine dodijeljeno Posebno priznanje Odbora za nagrade.

Trijenale grafike, postav izložbe u Klovićevim dvorima / Snimio Goran Vranić

Izložba Ines Krasić

Odjednom se sivi i bijeli zidovi prekidaju narančastom bojom – u prostor samostalnom izložbom  intervenira, i Trijenale dijeli na pola, Ines Krasić, dobitnica Premije HAZU na Osmom trijenalu. Predimenzionirani billboard s natpisom Nevermore dominira prvom prostorijom. Teme kojima se Krasić bavi – izazovi i odluke te propitkivanje značenja pojma dokolice – dobro su oslikani izlošcima u ovom specifičnom prostoru: do bočne strane billboarda, koja je inače i otvorena, vode stepenice i nude mogućnost ulaska posjetitelja u njega (nigdje ne piše smije li se); tu su i lounge stolci, postavljeni na parketu (umjesto na nekoj plaži), ali na kojima nije moguće sjediti (jer nemaju sjedalo) i koji su okrenuti prema ničemu. Postav izložbe potpisuje sama umjetnica, dok je kustosica Ružica Pepelko.

Viktor Popović i ostatak Trijenala

U sklopu segmenta Metamorfoze, ali u izdvojenim, dobitničkim nišama, postavljena su djela ovogodišnjeg dobitnika Premije HAZU – Viktora Popovića – čime Trijenale biva još jednom zaustavljen. U toj cjelini još je izložen i nagrađeni Antonio Kutleša, koji je za dvije trodijelne grafičke instalacije Plod i Cvijet (obje iz 2024) dobio Posebno priznanje Odbora za nagrade 9. hrvatskog trijenala grafike. Konstrukti reinterpretacije zajednički je nazivnik radova kojima se preispituju, ponovno tumače i rekonstruiraju postojeće ideje, oblici i koncepti. Mario Čaušić izlazi iz granica papira i izvlači linije direktno po galerijskom zidu, što se rijetko viđa i pravo je osvježenje. Krunoslav Dundović nagrađen je Nagradom Kabineta grafike HAZU za rad akvatintom Alkemijska konstrukcija prostora II/1 (2024). Posljednja izložbena cjelina nazvana je Aspekti realnosti te istražuje različite načine na koje umjetnici interpretiraju i prezentiraju realnost u svojim radovima. Tanja Dabo grafičkom mapom Jama (2024) osigurala je Nagradu Goranske kiparske radionice Lokve, dok su Lora Elezović za grafičku instalaciju Stereoskop iz 2024. godine i Ivona Pupačić za kombinaciju tradicionalne tehnike bakropisa sa svakidašnjim (u svijetu umjetničke grafike zapravo nesvakidašnjim) motivima poput kuhinjske krpe iz masovne proizvodnje, zaslužile Posebno priznanje Odbora za nagrade. Nagrada Ministarstva kulture i medija RH dodijeljena je Toniju Meštroviću za sitotisak Solidni radovi iz 2022, rad kojem je polazište fotografija koju digitalno obrađuje, a zatim tiska i to koristeći zemljani pigment sakupljen na lokalitetu na kojem je fotografija nastala.

U istom redu vise grafike priznatih grafičara, novih imena, starije i mlađe generacije (pa čak i studenata) nastale u posljednje 4 godine, iz svih grafičkih centara Hrvatske i to bez zadane teme, s jednim ciljem – istraživanje granice samog medija. Podvučemo li crtu, duboki tisak dominira, serigrafije su prisutnije no inače, drvoreza je malo, za razliku od linoreza, tehnike se miješaju, stvaraju se inovativni načini izvedbe. Deveti trijenale grafike svojim izborom potvrđuje da i dalje možemo biti sigurni u izuzetnu kvalitetu domaćih autora.