Pučani i dalje vodeća snaga Europe

Za politiku Europske Unije važniji su ishodi izbora za nacionalne parlamente od izbora za Europski parlament jer je najutjecajnije tijelo u institucionalnoj strukturi Unije Europsko vijeće u kojem sjede premijeri, odnosno, čelnici izvršne vlasti zemalja članica, koji su na te pozicije došli temeljem rezultata nacionalnih izbora. U tom tijelu – u kojemu se odluke donose konsenzusom, što znači da svaka zemlja članica ima pravo veta – usuglašavaju se prijedlozi kandidata za predsjednika ili predsjednicu Europske komisije te za visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, kao i odluke o primanju novih članica. Europsko vijeće donosi odluku o iznosima koje pojedine zemlje članice trebaju uplaćivati u proračun EU. Europsko vijeće je, zapravo, suzakonodavac u EU zajedno s Europskim parlamentom. Ali Vijeće je važniji i snažniji partner.

Izvor Arhiva Europskog parlamenta

Netom održani izbori za Europski parlament imali su veći utjecaj na unutrašnju politiku nekih zemalja članica negoli će biti njihov utjecaj na buduće politike EU. Tako je francuski predsjednik Macron, osupnut uvjerljivim porazom svoje stranke na europskim izborima, odmah raspustio parlament i raspisao izbore za to nacionalno predstavničko tijelo. Shvatio je da je izvršna vlast u rukama njegove stranke, zapravo, nelegitimna s obzirom na trenutno raspoloženje francuskih birača. Svjestan da će ubuduće biti primoran na kohabitaciju s desničarskom vladom, Macron je tim potezom pokazao da kao predsjednik države uvažava želju građana za promjenom većine u parlamentu i za formiranje nove izvršne vlasti. Time bi mogao doprinijeti stabilizaciji političkih prilika u zemlji i izbjeći scenarij masovnih prosvjeda kakvi su tijekom posljednjih nekoliko godina više puta zapljusnuli Francusku. Možda se Macron nada da će budući prosvjedi biti usmjereni protiv nove desničarske vlade pa bi se u tom slučaju moglo dogoditi da birači na idućim predsjedničkim izborima izaberu kandidata kojega im predloži sam Macron, a ne zasad najizgledniju pobjednicu Marine Le Pen. 

Porazi i pobjede

Belgijski premijer Alexander De Croo dao je ostavku odmah nakon objavljivanja za njegovu stranku krajnje nepovoljnih rezultata izbora za EP. Razlog za ostavku ima i njemački kancelar Scholz jer je njegova socijaldemokratska stranka tek četvrta po broju osvojenih mandata. Njemački su birači veće povjerenje dali kršćanskim demokratima, Alternativi za Njemačku i zelenima. Uskoro ćemo saznati hoće li i Njemačka na prijevremene izbore ili će sadašnja vladajuća semafor koalicija svoje politike modificirati tako da one budu u većoj mjeri usklađene s očekivanjima birača.

Izbori za Europski parlament imat će više utjecaja na unutarnju politiku zemalja / Izvor Sunčana Glavak / Facebook

Španjolski premijer Pedro Sanchez ima dobar razlog za zabrinutost. Opozicijske stranke na europskim su izborima osvojile više mandata nego njegova socijalistička stranka i njezini koalicijski partneri. Partido popular, opozicijska Narodna stranka, većinsku Europsku pučku stranku (EPP) u Europskom parlamentu upotpunila je s dvadeset i dva mandata, dok je Sanchez klubu socijaldemokrata i demokrata donio dvadeset mandata. 

Mađarski premijer Orban, naviknut na uvjerljive uspjehe s natpolovičnom većinom osvojenih mandata, vjerojatno nije zadovoljan s osvojenih deset od ukupno dvadeset i jednog mađarskog mjesta u Europskom parlamentu. Tih deset mandata neće učvrstiti dominaciju EPP-a jer je njegova stranka Fidesz isključena iz tog bloka. Pučane će osnažiti osam osvojenih mandata pokreta Tisza. Među mađarskim europarlamentarcima neće biti pripadnika liberala i zelenih, što govori da je dugogodišnja Orbanova vlast svojom populističkom politikom uspjela reducirati broj raspoloživih opcija i bitno osiromašiti mađarski politički spektar. Austrijski premijer Nehammer i njegova Narodna stranka klubu EPP-a donijeli su samo pet od mogućeg dvadeset i jednog mandata. Pobjeda austrijske krajnje desne Slobodarske stranke na europskim izborima najava je njezine pobjede i na idućim parlamentarnim izborima.

Geert Wilders više je nego zadovoljan činjenicom da je njegova Stranka za slobodu, koje zapravo nema, jer je on njezin jedini član, umjesto dosadašnjeg jednog na ovim izborima za EP osvojila šest mandata. Istina je da su nizozemski liberali osvojili sedam mjesta, kršćanski demokrati šest i socijaldemokrati četiri pa je doprinos Nizozemske dosadašnjoj većini u EP-u  veći negoli doprinos opoziciji. Nizozemska će uskoro, kada završe dugotrajne konzultacije koalicijskih partnera, imati vladu u kojoj će većinu mjesta imati Wildersova Stranka za slobodu koja je pobijedila na parlamentarnim izborima, ali on neće biti ni premijer ni ministar. Nizozemska kao da se priprema za iskustvo kakvo je Hrvatska imala s premijerom Oreškovićem. 

U Sloveniji je Janšina opozicijska Socijaldemokratska stranka, koja je dio EPP-a, osvojila pet od ukupno devet mandata. Time je Janša, kad je u pitanju postotak nacionalnih mandata koje je pridodao klubu EPP-a, nadmašio HDZ koji je osvojio točno polovicu od ukupno dvanaest hrvatskih mjesta. Slovenski premijer Golob činjenicu da je njegova liberalna opcija osvojila samo dva mandata može protumačiti jedino kao prilično uvjerljivu naznaku neuspjeha na idućim izborima za nacionalni parlament.

Talijanska premijerka Meloni i hrvatski premijer Plenković mogu biti zadovoljni. Giorgia Meloni i njezina stranka Braća Italije s osvojena dvadeset i četiri mjesta u klubu konzervativaca i reformista bitno su ojačale tu desničarsku grupaciju. Meloni se učvrstila kao respektabilna političarka i na nacionalnoj i na europskoj sceni. Premijer Plenković, kao jedini od EPP-ovih premijera u trećem uzastopnom mandatu, ovim uspjehom dokazao se kao nezaobilazan političar jasne europske orijentacije, kojemu bi se moglo povjeriti obnašanje najvažnijih dužnosti u nekoj od institucija koje upravljaju euroatlantskim integracijama. 

Bez radikalnog zaokreta

Što se tiče novog saziva EP-a, može se reći da njegov sastav potvrđuje lagano klizanje udesno, ali nije riječ ni o kakvom radikalnom zaokretu, čega su se pripadnici dosadašnje većine – pučani, socijalisti i liberali – pribojavali. I dalje oni kontroliraju uvjerljivu većinu pa je sasvim razumljivo da je večer poslije izbora Ursula von der Layen, dosadašnja predsjednica Europske komisije i vjerojatna mandatarka za tu dužnost u idućem mandatu, najavila održavanje iste koalicije. Pokušala je svoju kandidaturu učvrstiti već u utorak, dva dana poslije izbora, sazivanjem sjednice predstavnika zastupničkih klubova u EP-u, ali su zastupnice i zastupnici ipak odgodili donošenje bilo kakve odluke prije nego što se o mandataru izjasni Europsko vijeće. Nakon razumljive postizborne euforije ipak je nastupilo otrežnjenje.

Olaf Scholz, uzdrmani njemački socijaldemokratski premijer, treba na sjednici Europskog vijeća podržati Ursulu von der Layen. Hoće li on to doista učiniti ako se pokažu utemeljenima sumnje u njezino netransparentno sklapanje unosnih ugovora s farmaceutskim kompanijama? Neće li do otpora njezinoj kandidaturi doći ponajprije u redovima pučana kako zbog već spomenutih afera, tako i zbog činjenice da se ona ni ovaj put, kao ni 2019. godine, nije ni kandidirala na parlamentarnim izborima? Zašto bi najvažnije mjesto u izvršnoj vlasti EU-a pripalo njoj, koja nije izravno sudjelovala u izbornom natjecanju, a ne nekome tko je dao izravan doprinos uspjehu EPP-a?  Ova pitanja do daljnjega ostaju otvorena.

Liberali su, kao dosadašnji partneri u vladajućoj većini, izgubili najviše mandata. U ovom sazivu imaju ih čak 23 manje nego u prethodnom. Kako je i autoritet njihovog ideologa, francuskog predsjednika Macrona, uzdrman, može se pretpostaviti da će utjecaj te grupacije unutar vladajuće koalicije ubuduće biti manji. Europski socijalisti i demokrati, unatoč potopu u Njemačkoj, ipak su ostali drugi klub po brojnosti, sa samo četiri mandata manje nego u prethodnom sazivu. To, između ostalog, znači da se ne bi mogla ostvariti eventualna namjera pučana da s klubom europskih konzervativaca i reformista, kojoj pripada stranka talijanske premijerke Meloni, formiraju novu većinu bez socijalista. Socijalisti kontroliraju 135 mjesta, a konzervativci 73. Da bi EPP postigao većinu bez socijalista, morao bi se osloniti i na stranke s krajnje desnog spektra, a to bi bilo znatno složenije nego što je održavanje sadašnje većine.

Centar i dalje vodi

Unatoč stanovitom porastu broja zastupnika desnice i onih neraspoređenih po stranačkim skupinama, većina u Europskom parlamentu ipak je ostala centristička. No pučani imaju argumente za inzistiranje na većem vlastitom utjecaju. Utjecaj liberala, kao najvećih gubitnika ovih izbora, zasigurno će oslabiti. To znači da će rasprave o mogućoj promjeni načina odlučivanja unutar Europskog vijeća biti stavljene ad acta. Upravo su liberali, predvođeni predsjednikom Macronom, inzistirali na odustajanju od načela jednoglasnosti u interesu postizanja veće učinkovitosti. Oni su isto tako odluke o daljnjem proširenju Unije uvjetovali prethodnom promjenom načina odlučivanja u Europskom vijeću.

Na temelju jasne poruke o nepovjerenju u aktualne vlasti u Francuskoj i Njemačkoj može se pretpostaviti da će Italija, kao jedna od osnivačica EU i velika europska zemlja čija vlast je dobila povjerenje i na europskim izborima, nastojati ostvariti veći utjecaj u Europskom vijeću pretvarajući dosadašnji francusko-njemački vodeći duet u budući tercet koji će izvoditi nešto složenije političke partiture nego što je to bio slučaj poslije Brexita.