Nagrade dospjele u prave ruke

I na ovogodišnjem Animafestu, jedinom domaćem filmskom festivalu s atributom „svjetski“, ljubiteljima pametnih, ambicioznih i nekonvencionalnih „crtića“ ponuđen je uistinu bogat i reprezentativan izbor sjajnih ostvarenja iz svih krajeva svijeta. U kratkometražnoj konkurenciji među domaćim naslovima kakvoćom se osobito izdvojio film Žarko, razmazit ćeš dite! braće Veljka i Milivoja Popovića, što je prepoznao ne samo stručni ocjenjivački sud, koji ga je proglasio najboljim hrvatskim filmom, nego i posjetitelji koji su mu dodijelili Nagradu publike. Djelo je temeljeno na knjizi U malu je uša đava, debitantskoj prozi splitske dominantno slikarice Tisje Kljaković Braić, njezinu autobiografskom djelu koje je dugo vremena bilo jedna od najčitanijih i najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj.

Odlična adaptacija hit-knjige

U ostvarenju prema kojemu je u HNK u Splitu postavljena i uspješna kazališna predstava u režiji Marija Kovača, autorica opisuje svoje djetinjstvo u Splitu 1980-ih, dok je odrastala pod zaštitom bake i djeda. Ona je bila prilično svojeglava, nije voljela ići u vrtić, draže joj je bilo odlaziti s djedom na partiju karata u konobu i na kupanje sa susjedima. U njezinoj obitelji jedino je majka (bila) religiozna, što je posebno do izražaja dolazilo pri slavljenjima Božića i dočecima Novih godina, a sve to, kao i mnogošto drugo, sama Tisja u knjizi, kao i braća Popović u filmu, prikazuje s vrlo mnogo šarma, duha i temperamenta.

Sultanin san, red. Isabel Herguera

U oba djela odrastanje i razmišljanja male junakinje pratimo do početka Domovinskog rata, što se podudarilo s njezinim polaskom u srednju školu, a film izvrsno prenosi i dočarava ozračje iz knjige. Likovi su vrlo slikoviti i životni, njihovi dijalozi također, a svatko tko je djetinjstvo provodio uz baku i djeda lako se može prepoznati u onom što gleda, u mnoštvu situacija i dijaloga, pa i u ponašanju likova.

Junakinja je inteligentna, nestašna i pomalo razmažena. Njezino djetinjstvo tipično je dalmatinsko i mediteransko, lako ga je zamisliti u nekom Fellinijevu filmu ili nekoj od epizoda iz Malog ili Velog mista. Autorica kaže da je dok je pisala knjigu vjerovala kako ona nikog neće zanimati, jer to su samo nečije uspomene. Na kraju se iznenadila kad je shvatila da je opisala uspomene čitave jedne generacije, pa i mnogo više od toga, jedno razdoblje u određenom društvenom kontekstu, a svakako i mentalitet jednog podneblja.

Otvaranje Animafesta 2024. / Izvor Animafest

Braća Popović (Ona koja mjeri, Dove sei, amor mio, Planemo) maestralno su dočarala taj svijet, u svoj njegovoj punini, s izuzetno mnogo duha i erosa, kao i duhovitih i nostalgičnih detalja. Autori filma u izvedbi variraju dobitnu formulu iz svog najuspjelijeg djela Biciklisti, u kojem su posvojili stil i duh radova Vaska Lipovca. Identičan uspjeh ostvarili su i s Tisjinom knjigom, istodobno se maestralno prilagodivši i stilu i duhu njezinih crteža i slika. Tisja Kljaković Braić pritom im je pomagala, nacrtala bi krokije, vizualizirala likove i najvažnije scene u filmu, a njih su dvojica potom te crteže razvijali i animirali. Junakinji je glas posudila sama slikarica, i napravila je to odlično. U njezinu glasu osjete se zaigranost i vedrina, a na samom kraju i lagana sjeta, kad kaže da su djed i baka umrli. S jedne strane umrli su odavno, a s druge kao da i nisu, jer stalno žive u njoj i ona živi s njima. Ukratko, Žarko, razmazit ćeš dite! izvrstan je film koji razgaljuje gledatelje.

Senzibilne protagonistice

Grand Prix u kratkometražnoj konkurenciji zasluženo je osvojio film Hotel Miracle nizozemske autorice Nienke Deutz. Posrijedi je vrlo zanimljiva minijatura koja nudi naizgled jednostavnu priču, a koja je potpisanog kritičara u određenoj mjeri podsjetila na psihološku dramu Mračna kći Maggie Gyllenhaal, prema istoimenom romanu Elene Ferrante. U oba filma pratimo sredovječne žene koje stižu u turističke resorte na odmor. Tu bi se trebale opustiti i uživati, jer je uvijek sunčano, hrana je izvrsna i hedonizam vlada u punom smislu. Ali one ipak ne uživaju jer se obje polako suočavaju s nekim neugodnim spoznajama o samima sebi i o svojoj prošlosti. Središnji motiv u oba filma je majčinstvo. Kod Elene Ferrante protagonistica se udaljila od kćeri, ona živi na drugom kontinentu. U Hotelu Miracle može se naslutiti da je protagonistica žena koja se nije ostvarila kao majka, i da je to pomalo žulja. 

Žarko, razmazit ćeš dite!, red. Veljko i Milivoj Popović

Animacija je odlično prilagođena tom motivu. Ljudski su likovi prozirni, kroz njih se uvijek vide pozadine, namještaj, zidovi, drugi ljudi ... To je isprva malo neobično, sve do trenutka u kojem se u trbuhu jedne od gošći hotela vidi dijete. Od tog trenutka do kraja filma dramski fokus je ne samo na trudnoći te žene, nego i na trudnoći općenito. Protagonistica se od tada intenzivno počinje gledati u zrcalima, ona dodiruje svoj trbuh. U jednoj sceni čak joj se učini da su sve žene oko nje trudne, jer im svima vidi djecu u trbusima. Kad se pred kraj nađe s tom trudnicom, a obje su prekrivene ljekovitim blatom, ona će mladoj ženi pomoći i možda spasiti i nju i dijete. I Hotel Miracle izuzetno je dobar film koji gledatelje vrlo uspješno iznenađuje i vodi u smjeru koji nisu očekivali.

Hotel Miracle, red. Nienka Deutz

Maštanje o utopijskom društvu

Grand Prix u dugometražnom natjecanju dodijeljen je filmu Sultanin san španjolske autorice Isabel Herguera, ostvarenju koje je prethodno osvojilo četiri nagrade na prestižnom festivalu u San Sebastiánu, s uspjehom je prikazano na festivalima u Annecyju i São Paulu, te je nominirano za španjolsku nagradu Goya za najbolji animirani film.

Riječ je o adaptaciji istoimene knjige bengalske feminističke autorice Rokeye Sakhawat Hossain, u kojoj ona pripovijeda o mladoj španjolskoj redateljici Inés. Ona je nedavno diplomirala, trenutačno živi u Indiji, a budući da je ovo film putovanja, kasnije će otputovati na određene lokacije diljem svijeta, od Brazila do Portugala. Inés slučajno dozna za knjigu Sultanin san, naglašeno feminističko djelo u kojem je autorica izmaštala čitavu novu državu Ladyland. U toj državi vlast su preuzele mudre i senzibilne žene. One su obrazovane, ambiciozne, i za razliku od muškaraca, ne žele se stalno boriti i ratovati. Svoju moć temelje na znanju i znanosti, zahvaljujući njima su i došle na vlast. To je utopijska knjiga, takav je svijet, nažalost, realno nemoguć. Inés želi doznati što više o knjizi i samoj autorici, zbog čega i putuje svijetom. Na tim putovanjima upoznaje brojne pametne, također obrazovane i senzibilne žene. S njima se lako sprijateljuje, a kroz njezina druženja i razgovore s tim ženama autorica Isabel Herguera postupno, ali sasvim jasno sugerira da je ostvarenje svijeta iz knjige Sultanin san možda ipak moguće. Točnije, moguće je u privatnim i intimnim svjetovima, ne samo žena, nego i svih nas, u onolikoj mjeri u kolikoj se uspijemo okružiti dobrim, plemenitim, senzibilnim i pametnim ljudima.

U tom smislu film dobrim dijelom predstavlja nastavak knjige, ili njezinu nadogradnju, u kojoj pratimo i sazrijevanje, odnosno feminističko osvještavanje Inés. Film je u cjelini vrlo dobar, možda malo predug, mjestimice odveć didaktički i s ponekom nepotrebnom digresijom, ali to ne predstavlja osobiti problem.

Slab film na otvaranju festivala

Festival je otvorio dugometražni film Adam se polako mijenja kanadskog autora Joëla Vaudreuila, djelo koje, nažalost, već u naslovu zavarava gledatelja i za koje je, s obzirom na njegovu kvalitativnu razinu, teško odgonetnuti zbog čega je izabrano za otvaranje festivala. Naime, naslov sugerira da se protagonist polako mijenja, ali to u filmu ne vidimo. Teško je reći što zapravo i gledamo. Adam je tinejdžer, nezgrapan, pogrbljen, korpulentan. On je i vrlo nespretan, sve što uradi, ispadne pogrešno, pa će zbog njegove trapavosti jedan dječak iz susjedstva biti ozbiljno ozlijeđen i ostat će mu trajne tjelesne posljedice.

Radnja filma počinje smrću Adamove bake i traje nekoliko dana, za vrijeme priprema njezine sahrane i nakon nje. Sjećanja na baku progone protagonista, koji svakako nije junak, jer se ona prema njemu odnosila vrlo loše, stalno ga je kritizirala, pa i vrijeđala. On je zaljubljen u djevojku iz razreda, ali takav kakav jest kod nje nema nikakvog izgleda za uspjeh. Uz to je izložen i maltretiranju u školi, što se nerijetko pretvara u pravo fizičko zlostavljanje. Adam najviše vremena provodi u gledanju filmova, i to akcijskih s određenim junakom, te tako počne maštati o tome da se osveti svojim zlostavljačima. I to je sve. Kada se njegova osveta na kraju i dogodi, prošlo je predugih sat i pol, i gledatelja tada više nije briga hoće li se osvetiti i kako se on to polako mijenja. Animacija je jednostavna, povremeno podsjeća na nekad vrlo popularnu animiranu seriju Beavis i Butthead. U filmu ima nešto humora, pa i crnog, ali u cjelini, film je dosta slab, naporan, pa i dosadan.