Kafka nije znao ništa o tome

1.

moj poznanik Gregor S.

živi u susjedstvu s bolesnom

mačkom i dvije majke

nakon posla na glavu stavlja

pčelarski šešir i odlazi do košnica

u vrtu sadi povrće

Hej Greg, ponekad mu dobacim

Hoćemo li večeras na pivo?

svaki puta se uljudno ispriča

i preko ramena dobaci:

Rano ustajem, zatrpani smo

pozivima za dezinsekciju!

 

2.

Greg je doselio u trenutku

kada sam planirao odmagliti

u momentu ludila

kad vjeruješ da zbog

ovisnosti možeš

povrijediti bilo koga

pa i sebe

unosio je stari namještaj

police, komodu, kauč

i crvenu fotelju bez

jedne noge

teške je kutije vukao po asfaltu

pravio sam se

da ne primjećujem

njegov napor

ipak se trudio

započeti novi život

a ja

nikad nisam ljudima bio

od velike pomoći

3.

jednom prilikom je

prišao da se upoznamo

pružio je ruku gledajući me

prodorno

nema smisla

da se upoznajemo, rekoh

ionako se nikada

nećemo družiti, dodao sam

hladno promatrajući

dvije žene kako tiho

raspravljaju u njegovom dvorištu

promrmljao je Ja sam Greg

i sa smiješkom otišao niz ulicu

4.

kada se pojavio na

ulaznim vratima

s molbom

da mu pomognem oko

pokvarenog automobila

znao sam da ću kad tad

popustiti

takav sam oduvijek

ali to nije znala

moja bivša

na odlasku je izjavila

da me oslobađa

i da si nađem novu budalu

ja sam pustio suzu jer

sam čuo da neki

tako rade u 

sličnim situacijama

radosnice su brzo

nestale shvativši da

ne znam uključiti perilicu

i mašinu za suđe

da su mi košulje izgužvane

kao da ih je žvakalo

istarsko govedo, a frižider

prazan kao njezin ormar

nakon mjesec i pol uvjeravanja

pristala mi se vratiti

pomagao sam u kućanskim poslovima,

odlazio u dućan, pio isključivo preko dana

i bio popustljiv do te mjere da sam

jednom čak pokušao peglati

nakon jedanaest dana

napustila me zauvijek

5.

za razliku od mene

Gregor S. rijetko pije alkohol

ako pretjera pretvara se

u neugodnog tipa

vi ste svi gamad

gamad jedna,

ungeziefer

ungeziefer vikao je

Gregor S. na lošem

njemačkom izbezumljen

od mladog vina na

Martinje prošle godine

povod tome bila je svađa između

njegove dvije majke s jedne strane

i načelnika općine koji je rekao

da obitelj ne može

funkcionirati bez muške ruke

situacija je izmakla kontroli

kada je Greg uzeo stakleni

bokal i razbio ga sebi o glavu

zatim je dohvatio svoj žuti kišobran

i sramežljivo prošaptao Laku noć

*   njem. ungeziefer = gamad
(kod nas prevedeno kao kukac
u Kafkinu Preobražaju)

6.

kad ne radi

uglavnom čita

obožava kataloge 

trgovačkih lanaca

citate Ive Andrića s Instagrama

i koeficijente sportskih kladionica

dok je živio u Njemačkoj

pratio je utakmice Zehcigera

prezire minhenski Bayern

njegova nova djevojka Ines

diplomirala je filozofiju i francuski

u slobodno vrijeme trči uz

nasip, gleda porno filmove

čita ljubavne romane i self help literaturu

veganka je dvanaest godina i

pojede većinu povrća iz njegova vrta

ona uporno tvrdi da Gregor S. ne zna

što propušta te da beznadno traganje

vodi do alijenacije

zapravo ne zna da je u životu

propustio gotovo sve što se

propustiti dalo

7.

on ne voli meko kuhana jaja

ciklu, jabuke i fileke

ne gleda vijesti, ne opterećuje se

politikom i prati NBA utakmice

navija za Orlando zbog

Franza Wagnera i Njemačke koja je

osvojila Svjetsko prvenstvo u košarci

odlazi biciklom na pecanje

i misli da bi se vanzemaljci mogli

pojaviti svakog trena

ja mislim da oni već duže vrijeme

žive među nama i da je on

jedan od njih

odlučio sam o svemu tome

napisati pjesmu

Dimitrije Popović, Kafka

Nema utjehe ni milosti

Piše Darija Žilić

Zvonimir Grozdić rođen je 1972. u Zagrebu. Od 2000. živi i radi u Lovranu. Pjesmama i kratkim pričama zastupljen je u više zbornika poezije i proze u Hrvatskoj i šire. Radove je objavljivao u relevantnim književnim časopisima i na portalima za književnost, umjetnost i kulturu (Poezija, Republika, Riječi, Književna Rijeka, The Split Mind, Književno pero). Pjesme su mu prevedene na ukrajinski i objavljene u antologiji suvremene hrvatske ironične poezije Hrvatski pjesnički huligani koja je nominirana za najbolju pjesničku zbirku u Ukrajini 2018. i predstavljena u Lavovu na međunarodnom sajmu knjiga BookForumLviv, te u Kijevu na Nacionalnom sveučilištu Taras Ševčenko, na Katedri za slavistiku Instituta za filologiju. Za zbirku pjesama Pigmenti dobio je nagradu HKD-a Književno pero (za zbirku poezije u kategoriji izvan naklade tog društva). Član je Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika. Također je član uredništva međunarodnog časopisa za književnost, kulturu i umjetnost Alternator.

Grozdić objavljuje još od 2013. kada mu je objavljena prva zbirka pjesama Sanjao sam da sam ubio Doca Hollidaya, a od zapaženih pjesničkih knjiga iz tog perioda treba istaknuti spomenutu zbirku Pigmenti te knjigu Utroba iz 2019. Naime, riječ je o lirsko-proznom tekstu koji se sastoji od pedeset i jednog zapisa. Posebnost stila je vješto mijenjanje rakursa, prebacivanje u različite registre: nalazimo sentimentalnost, ironiju, ali i verističke opise, potom apsurd, spajanje nespojivog (povezivanje lirskih pasaža s prizorima grube svakodnevnice). Tematski su ti zapisi vezani uz odnos bivših ljubavnika koji se obraćaju jedno drugome, obnavljajući sjećanja na početak veze i reflektirajući krah. Upravo u opisu unutrašnjih stanja svojih lirskih junaka pjesnik pokazuje svu tu ranjivost, kroz seciranje i duboko poniranje u psihička stanja, u vlastitu „utrobu“. I kao da tim pjesničkim skalpelom želi zasjeći u rane, razgraditi slike poraza, ukloniti sve viškove samoće, osjećaja, koji ostaju u utrobi. Kroz otvaranje, ljubavnici se žele spasiti, te resetirati i život i vezu ispočetka.

U odličnoj pjesničkoj knjizi Sakupljači soli autor lirsko-intimističkim pjesmama strukturira poetizaciju zajedničkog života po danima, prateći dijakronijski kulminaciju ljubavnog kraha, no sve to ne čini jednodimenzionalno, već slojevito prikazuje sraslost, oslanjanja, ali i bojno polje odnosa kroz podgrijanu šutnju ili pak psovke. Grozdić piše bez uljepšavanja, ali njegov stil nije nimalo sirovo stvarnostan već pun začudnih metafora i hiperbola, kojima prikazuje sve procese koji se odvijaju u jednom odnosu. Izdvajamo stihove iz pjesme Kada ne znam o čemu pisati (pa pišem o ljubavi): „ljubav umire trijezno / u terminalnoj fazi / kao vlastiti tipfeler skriven / u tuđoj pjesmi.“

Bitno je da utjehe ni milosti nema, pa se i novi ciklus pjesama koji impostira lirskog junaka Gregora S., kao aluziju na Kafkina Samsu, bavi temom rubnosti i neuklopljenosti, nemogućnosti početka. Pjesnik promatra Gregora, obraća mu se, piše o njegovu bizarnom životu; pjesme su to o pokušajima komunikacije, ali i o reflektiranju vlastita života, propale ljubavne veze. Kroz opis tog odnosa otvaraju se napukline bijesa, otuđenosti, propuštanja životnih prilika, a pijanstvo donosi na vidjelo frustraciju: „ungeziefer vikao je / Gregor S. na lošem / njemačkom izbezumljen / od mladog vina na / Martinje prošle godine.“

I u novim pjesmama stvara se iluzija kako je naizgled moguće krenuti s novim životom, no pritom se nemoćnim osjeća i onaj koji taj život otpočinje, Greg, ali i onaj koji promatra Grega i piše: „pravio sam se / da ne primjećujem / njegov napor / ipak se trudio / započeti novi život / a ja / nikad nisam ljudima bio / od velike pomoći“. U poanti na samom kraju ciklusa pjesnik označava tog čudnog Grega s neobičnim ritualima kao izvanzemaljca: „ja mislim da oni već duže vrijeme / žive među nama i da je on / jedan od njih“. Zvonimir Grozdić pritom otvara polje stranosti i u nama samima, u svijetu i među bližnjima, prikazujući ogoljelost emocija, nemogućnost uklapanja, prekide komunikacija i u svemu tome profilira se kao odličan autor lirske poezije.