Vokalni evergreeni u jazzu

Ljubiteljima jazza, posebno onima mlađima koji su danas orijentirani pretežito na instrumentalne improvizacije na vlastite originalne teme, valjalo bi razjasniti što su to evergreeni koji su više puta baš u interpretacijama jazzista doživjeli popularnost. U instrumentalnom smislu na to podsjeća opsjednutost Johna Coltranea melodijom Richarda Rodgersa My Favourite Things. Autori tzv. vječnih melodija koje su popularizirali uglavnom vokalni solisti, gotovo su uvijek autori američke glazbe i takve su melodije nerijetko napisali za potrebe mjuzikala, a ponekad su veliki hitovi bili naprosto rezultat rada inventivnih autora američke skladateljske scene.

Izvor Pixabay

Tako američkih autora čije su neke skladbe postali evergreeni ima mnogo, ali europske skladatelje koji se mogu pohvaliti da su neke od njihovih skladbi stekle naziv vječnih melodija moguće je nabrojiti tek na prste jedne ruke. Tu se ističe tradicionalna tema Bei Mir Bist Du Schön (Bei mir bistu sheyn) Sholoma Secunde. Od naših skladatelja možemo spomenuti jazz-trubača i skladatelja Nenada Grčevića i Dragu Diklića koji je svoje šlagere pisao na način na koji su on sam, a i drugi naši jazzisti mogli improvizirati.

Najpoznatiji svjetski vokalni interpreti evergreena bili su nezaboravni vokalisti Frank Sinatra i Tony Bennett, a njihovim stopama kreće već neko vrijeme i kanadski pjevač i naše gore list, koji je prije nekoliko godina gostovao i u Zagrebu, Michael Bublé, čiji je djed s jednog od naših otoka otišao trbuhom za kruhom u Kanadu.

Međutim, jesu li Frank Sinatra koji si je nakon uspješnih diskografskih suradnji s orkestrima Nelsona Riddla i Dona Coste, priuštio i snimanje jazz LP ploče s orkestrom Counta Basiea, te niza filmskih nastupa s Louisom Armstrongom, ili Tony Bennett koji se proslavio nastupima s Lady Gagom te njihov današnji kanadski sljednik Michael Bublé, sve redom interpreti jazz-standarda? Ili su to zapravo poznati pjevači zabavne glazbe? Što se tiče Sinatre, nedavno ga je jedan od austrijskih glazbenih eksperata nedvosmisleno svrstao među pjevače jazza. Slično je i s Tonyjem Bennettom postupila redakcija jazz-revije Musica jazz koja je tom pjevaču posvetila čitav CD s interpretacijama evergreen jazza.

Nema razloga da našim današnjim interpretima jazza posvećenima samo improvizacijama na vlastite teme ne damo do znanja da su se možda samo vremena promijenila, i da su brojni instrumentalisti jazza u svojim programima imali interpretacije poznatih jazz-standarda, a neki se i proslavili sagradivši karijere baš na njima.