Uskraćeno pravo na materinski jezik

U organizaciji OMH u Metkoviću 20. svibnja u prostorijama Gradskog kulturnog središta održano je predavanje Položaj hrvatskog jezika u BiH Marije Krolo i Ivice Brešića o jezičnoj politici i mogućnostima uporabe hrvatskog jezika u javnoj komunikaciji.

Predsjednica OMH u Metkoviću Zorana Vekić uvodno je ustvrdila: „Iako je hrvatski jezik u BiH sustavno i zakonski ravnopravan s ostala dva službena jezika, ipak postoji nesklad u njegovoj stvarnoj jezičnoj uporabi. Njegova vitalnost ne potiče se razvojnom, a posebice demografskom politikom ili planiranjem statusa hrvatskog jezika, jer pod planiranjem podrazumijevamo ukupnost lingvističkih, sociolingvističkih i političkih postupaka kojima je cilj osposobiti neki idiom za javno (službeno) govoreno i pisano sporazumijevanje“.

Marija Krolo, Zorana Vekić i Ivica Brešić

Gosti predavači predavanje su nastavili iznošenjem svojih iskustava. „Taj problem nemogućnosti korištenja hrvatskog jezika u BiH je vidljiv u svim sferama društvenog života, u bankama, stranim, ali i domaćim trgovačkim kućama, osiguravajućim društvima i drugim pravnim subjektima koji djeluju na prostoru BiH. Nažalost, ovakvu praksu slijedi i međunarodna zajednica u BiH (razne međunarodne organizacije, škole stranih jezika, strana veleposlanstva). Svi društveni akteri s hrvatskim predznakom u BiH po tom pitanju ne čine gotovo ništa, što je, naravno, poražavajuća činjenica za Hrvate u BiH, koji se tako svrstavaju u građane drugog reda, te im se uskraćuje pravo na materinski jezik, odnosno, diskriminira ih se. Ustav kao ishodišna norma, Međunarodna konvencija o ljudskim pravima, Protokol 12, čl. 1, te drugi zakoni u BiH pružaju dovoljno pravno uporište da se prestane s ovom diskriminatornom praksom, međutim, hrvatske političke stranke, kao i razne institucije za kulturu, udruge i sl, nemaju sluha da kroz zakonima propisane procedure zaštite svoj narod i hrvatski jezik.“

Predavanje je završilo pitanjima publike, u nadi da će unatoč aktualnim poteškoćama, hrvatski jezik u BiH opstati u svojoj kušnji i istodobno koordinirano egzistirati u humanoj i demografskoj afirmaciji posebnih i općih prava.