Popuhnul je tihi vetar, tihi vetar od Levanta…

Tijekom cijelog festivala izgovarali su pojedini – provincija. Vozili smo se predvečerjem svibnja put Iloka. Nedaleko od Matoševa Tovarnika ugledah kraj kapelice na nekom križanju kako se ženska čeljad okuplja na molitvu svibanjskih pobožnosti. I protrnuh u srijemskom sutonu, pak mi bujica misli smuti zamaštanu pamet.

I nagrnuše u mojoj sjeti i Nikola Iločki i Matoševo violončelo i stijeg Svetog Ivana Kapistrana i dva rimska cara iz Coloniae Aaureliae Cibalae... i provre misao, davno rečena: Provincija nije mjesto, provincija je u nama samima! Zar ovaj kraj Vučedola, Cvelferije, Posavine, slavnoga Sirmiuma i Slavonije uopće smijemo i promišljati drugačije osim kroz – Hic et nunc – ovdje i sada!

Snimio Jasenko Ćutuk

I vapi Ciceron suprot Catilini...

... hic sunt in nostro numero, patres conscripti, in hoc orbis terrae sanctissimo gravissimoque…

Kako sam rekao pred županom vukovarsko-srijemskim „pred nama u ovom ponajsvetijem i osovine zamašnjaku svijeta i zemlja“. Izgubih se u skitnjama poput Matka Peića. Skitah tako mislima sve od one kapelice, križoputja i svibanjskih pobožnosti: litanija Lauretanskih... i predstava koje nam se podastiru pristigle iz cijele domovine.

I onda upitnik – kakve uopće poveznice Lauretanske litanije imaju s festivalom glumca u ovom posavsko-podunavskom istoku Hrvatske? A kakve sve ne!

Prema legendi prijenosom iz Jeruzalema na Trsat smjestila se nazaretska kućica na posjedu Frankopana knezova krčkih i onoga dijela Hrvatskog primorja koji su u rimska vremena nastanjivali Liburni (ponekad Leburni) a do njih su se smjestili Histri. Tu kućicu, legenda veli, anđeli su odnijeli u talijanski Loretto, a Sveti Otac darovao je Trsatu sliku Bogorodice koju je naslikao sam Sv. Luka. Srednjovjekovnoj maštovitosti nikad kraja.

Papa Pio V. poslije bitke kod Lepanta 1571. u čast Marije, Pomoćnice kršćana, postavlja Loretske iliti Lauretanske litanije da se u listopadu mole, kao i u svibnju, za spas od nadirućih Osmanlija.

Sv. Ivan Kapistran – hrabri ispovjednik i heroj bitke kod Beograda 1456. kojom smo osokolili Europu umro je u Iloku što povlači poveznice s bitkom kod Lepanta u Levantu i pobjedom kojoj su također nemalo doprinijele stotine hrvatskih mornara i posada. Liburni su izumili brodove koje su preuzeli Rimljani i smjestili ih na limes. U ove podunavske krajeve donijeli su ih pod imenom bireme. Potomci smo davnina, naš narod i danas bireme poznaje pod imenom – šajka! I tako ja od Frankopana do Dunava, Liburna i Levanta opet brodim poput izreke „Šorom šajke, a Dunavom čeze“.

Glumci poput zrcala, odavna imenovani u hrvatskom

E, glumci – upravo potomak toga trsatskog Frankopana stotinu godina poslije Lepanta, čekajući u Bečkom Novom Mjestu smrtnu presudu zbog urote, prevodi Georgesa Dandina, dok Molière u Parizu istoga Dandina upravo igra. Tako imamo dio komedije slavnog francuskog pisca „učinjen po Franu Krsti Frankopanu“ još za života Jean-Baptistea Poquelina pod naslovom Jarne Bogati. Šajke ili liburnski brodovi oplovljavaju Srijem 1823. godine, a ja ne mogu ne spomenuti se grobnog natpisa iz Siska, otkopan u vinogradu gazde Bitroffa:

D. M. POSITVS EST HIC LEBURNA MAGISTER MIMARIORVM – QVI VICXIT ANNOS  PLVS – MINVS CENTVM. ALIQVOTIES MORTVVS SVMSED SIC NVMQVAM OPTO VOS AD SVPEROS
BENE-VALERE.

U slobodnom prijevodu: Bogovima dušah pokojnih – Smjestio se ovdje Leburna, učitelj glumačkih vještina, koji je doživio godina manje-više sto. Iako sam mnogo puta umro (glumeći op. a.) ali ovako (stvarno op. a.) nikada. Ostavljam vas ponad mene u dobru. Nazdravlje vam bilo!

Leburna je vrlo moguće (kako mu ime kazuje) iz Liburnije (danas Kvarner), prvi glumac u ovom dijelu Europe kojemu znamo ime, a pokopan je u Sisku. Ne razumijem zašto ne postoji nagrada u hrvatskom glumištu koja se zove „Zlatni Leburna“?

Histrioni su izgledno proistekli iz etrurskog imena za pučke „predstavljače“, ali opet iz nalaza etrurskih proizvoda u Istri s kojima su toliko intezivno Histri trgovali, narod blizak Liburnima kao i Histri Liburniji (danas Istra i Kvarner), ostavlja mogućnost da je i taj naziv za glumca proistekao na hrvatskim prostorima. A tek zanimanje – glumac, kako ga naziva dum Marin – glumci, feca od ljudskog naroda.  Pa nitko u Europi za taj nauk nema ime! Sve su to actores, Schauspiller, hereci, igrokazalci itd. – a mi u našem jeziku znamo za to zvanje iz davnina koje su od iskona pametaru nedokučive.

A u tom kolopletu mojih prizivanja misli eto te žene, bogoljubne žene okupljaju se oko kapelica ili u crkvama moleći Gospu za nas, za sve svoje, za zdravlje od Lepantskih bitaka... i svemu tomu glumci dohode u pohode. U provinciju? Ne, nego u povijesni epicentar civilizacije kakvu u današnjem smislu nasljeđuju i London i Pariz i New York… Stoga, dame i gospodo, pribivajte skupa s nama na izvorima uljudbe, koju je svijetom uz Grke i Rimljane, i prostor Hrvatske itekako oplemenio, gradio i sudjelovao kao osovina kojom se civilizacija pokreće i kreće.

A mi glumci – ovdje smo poput zrcala „davajući ljudskom vijeku lik i otisak“... I da ste mi zdravi i veseli.

P. S. Svima nama poljodjelcima, gospodarstvenicima, sabornicima, umjetnicima, načelnicima, mladosti i tamburašima, vinogradarima i inima poručujem kroza riječi gospara Ive Vojnovića i velikog dramatičara – Nije naša Republika provincija, a ne, niti jedan njezin komadić – „Jer mi smo država... država (ljudi!)... a sve okolo pusta raja...“

NAGRADE
31. FESTIVALA GLUMCA

O nagradama je odlučivao ocjenjivački sud, u sastavu predsjednik Vid Balog te članovi Blanka Bart Hajoš i Vladimir Andrić.

Četiri ravnopravne nagrade
„Fabijan Šovagović“ za najbolja
glumačka ostvarenja

Ženske uloge

· Bojana Gregorić Vejzović za ulogu Majke u predstavi Majka GDK Gavella, u režiji Enesa Vejzovića.

· Irena Tereza Prpić za ulogu Laure Lenbach u predstavi U agoniji Kazališta Virovitica i Hrvatskog kazališta Pečuh, u režiji Darija Harjačeka.

Muške uloge

· Ivan Ćaćić za ulogu Josipa Matijevića u predstavi Jom Kipur ili pomirenje HNK Osijek, u režiji Želimira Mesarića.

· Vedran Dakić za ulogu Duška Radića u predstavi Plišana revolucija Kulturnog centra Osijek, u režiji Vanje Jovanovića.

Nagrada „Ivo Fici“ za najbolje
glumačko ostvarenje mladog glumca do 28 godina

· Dominik Karaula za ulogu u predstavi Stilske vježbe Kulturnog centra Osijek i Teatra igre Vinkovci, u režiji Vlaste Ramljak.

Nagrada „Nada Subotić“ za najbolje glumačko ostvarenje mlade
glumice do 28 godina

· Mateja Tustanovski za ulogu Mile u predstavi Plišana revolucija Kulturnog centra Osijek, u režiji Vanje Jovanovića.

Nagrada „Nevenka Filipović“ za
najbolje lutkarsko glumačko
ostvarenje ili glumačko ostvarenje
u predstavama za djecu i mlade

· Jadran Grubišić za ulogu Miće u predstavi Ero s onog svijeta Zagrebačkog kazališta lutaka, u režiji Krešimira Dolenčića.

Nagrada „Vanja Drach“ za najbolju predstavu u cjelini

· Zakon Zagore Gradskog kazališta mladih Split, u režiji Ivana Lea Leme.

Nagrada „Ivo Gregurević“ za izniman doprinos Festivalu
glumca i glumačkom pozivu

· Dražen Ferenčina

Nagrada „Zvonimir Torjanac“ za svekoliki umjetnički i društveni doprinos kazališnoj umjetnosti

· Marija Filipović