Pjesništvo iz novih perspektiva

Na pjesničkoj tribini Poezija u drugom filmu, u organizaciji Centra za knjigu i u suradnji s Kinoteka barom, 20. svibnja predstavljen je tematski broj časopisa Croatica: Suvremeno hrvatsko pjesništvo (1990. – 2020.) u izdanju Odsjeka za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Glavni je urednik časopisa Mateo Žagar, a tematski su broj uredile Evelina Rudan i Ivana Drenjančević. S Evelinom Rudan, Pablom Srdanovićem i Davorom Šalatom razgovor je vodila moderatorica Sanja Baković. Nakon predstavljanja u drugom je dijelu večeri svoje pjesme čitalo više od 25 pjesnika.

Poezija u drugom filmu: S. Baković, E. Rudan, P. Srdanović i M. Mićanović  / Snimio Sebastijan Borovčak

Govoreći o povodu nastanka tematskog broja Evelina Rudan istaknula je kako je svojevrsna dužnost akademske zajednice koja se bavi književnošću da književno polje čini živim i time što ga analitički, interpretacijski, iz različitih vizura i modaliteta čita – to što je scena živa, daje smisao tim studijima i oživljava prethodna razdoblja. Unatoč tome što je suvremeno hrvatsko pjesništvo u više navrata sistematizirano, ipak postoji prostor za nove pristupe. U tom su smislu sinteze Ivana Rogića Nehajeva i Branislava Oblučara, koje otvaraju časopis, iznimno važne. Rogić Nehajev „usustavljuje pomno posložene nadrazine, razine i podrazine čitanja suvremenog hrvatskoga pjesništva kao analitičke alate za potencijalno ‘razmrsivanje’ složenog pluripoetičkog polja suvremenog pjesništva“, uspostavljajući razlikovanje dviju „skupina činjenica“: izvanknjiževnih (kulturni, društveni i ekonomski kontekst) te unutarnje dinamike pjesništva. Dajući pogled na cijelo razdoblje i propitujući pojam druge suvremenosti, Oblučar stvara okvir za „propitivanje načina na koje su autori studija i priređivači antologija devedesetih i nultih konceptualizirali suvremenost te uspostavljali poveznice s prethodnim razdobljima“.

Uredništvu je bilo važno da budu zastupljeni i tekstovi koji će osvjetljavati niše kronologije ili niše pristupa kao što su intermedijalnost, o kojoj piše Goran Rem, ili ekokritika, o kojoj piše Luka Rovčanić, a zamisao o tekstu koji bi pratio kritiku razdoblja ostvarila je Andrea Milanko kroz ispitivanje načina na koji je kritika čitala Anku Žagar i analizirala njezinu poetiku. Andrijana Kos Lajtman razdoblju pristupa tematološki baveći se temom smrti u poeziji, dok o načinima na koje je poezija intersemiotički prevođena u kazalištu, plesnim čitanjima i različitim tipovima scenskog reinterpretiranja piše Leo Rafolt. Nataša Govedić interes usmjerava na „slike koje se čuju“ ili domenu imaginarnog u pjesmama Ane Brnardić, Krešimira Bagića i Marka Pogačara, a Tvrtko Vuković na kvorumaško pjesništvo i etos skepticizma. Đurđica Garvanović-Porobija istražila je načine oblikovanja i funkcije biblizama na korpusu devet pjesnika.

Važan ključ kojim se vodio tematski broj Croatice jest generacijski kontinuum, pa su u njemu zastupljeni radovi autora koji tek ulaze u polje književne teorije kritike – u znanstvenom dijelu pišu Anamarija Mrkonjić, Darko Vasilj i Luka Rovčanić, a u esejističkom i kritičkom dijelu, uz uglednog znanstvenika i književnog kritičara Krešimira Bagića, pišu Pablo Srdanović, Mislav Graonić, Vida Sever i Gabrijela Puljić.

Budući da je razdoblje devedesetih i nultih obilježeno velikim pluralizmom poetika, književni kritičar Davor Šalat, koji u časopisu piše o nultima, na predstavljanju je govorio o mogućnosti artikulacije i tipologizacije te istaknuo da je vrijednost tematskog broja Croatice u tome što donosi nove pokušaje takva usustavljivanja. Prije njega samo su se dvije studije, Sanjina Sorela i Cvjetka Milanje, bavile pokušajem tipologiziranja. Novom tipologizacijom pjesničkoga subjekta, u kojoj razlikuje tekstopisca egzistencije, kartografa zagonetne svakodnevice, tvorca jezične granice i zagovornika duhovnosti, Ivan Rogić Nehajev daje alat kojim se mogu promatrati tri desetljeća i različite generacije pjesnika, smatra Šalat, te ocjenjuje da je ovaj časopis zapravo zbornik, odnosno knjiga koja svojom poliperspektivnošću u velikoj mjeri artikulira i sintetizira zadnjih tridesetak godina hrvatske poezije.

Odlika je tematskog broja Croatice što je kao sustanare udomio teoriju i poetičke prakse. Životom poezije u digitalnom okružju, na raznim mjestima čitanja, na pozornicama i u medijima, bavi se esej S obiju strana papirnate barikade Pabla Srdanovića i Mateje Tutiš. Predstavljajući glavne teze, Srdanović je kazao da su „Facebook-travnjaci književnog polja prostor dehijerarhizacije, demokratičnosti i sveprisutne afirmacije“, naglasivši da „na mreži vlada demokratičnost i polje divlje gradnje bez urednika i kritičara“. Problematičan je i odnos PR tekstova i kritike jer se na mrežama često ispod krinke kritike kriju PR tekstovi koji se prenose metodom „kopiraj i zalijepi“. U takvu prostoru kritičko je čitanje ključ. Čitatelj mora postati kritičar za vlastitu uporabu, zaključio je Srdanović.