Glorija u neskladu režije i glumačke interpretacije

Ansambl Hrvatske drame riječke nacionalne kazališne kuće predstavio je posljednju ovosezonsku premijeru. Glorija u režiji glumice i redateljice Senke Bulić, intendantice Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, donosi na scenu najpoznatije dramsko djelo Ranka Marinkovića kroz upečatljiva glumačka i scenografska ostvarenja, no uz poneke ključne nedostatke.

A. M. Brđanović, A. Plešić, V. Kraljević, K. Miculinić, A. S. Čule, L. Ercegović, I. Bruck, O. Baljak / Izvor HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci

Nakon 26 godina izbivanja s riječke pozornice, Marinkovićeva Glorija ponovno je dovela u prvi plan tragičnu sudbinu glavne junakinje kojom se raskrinkava dvoličnost i lažnost klera u osobi don Jere. U predstavi, sukob između prividno čiste, moralno neokaljane vanjštine i iskvarene, oportunističke srži likova drame prikazan je zanimljivim režijskim postupcima. Vizualno naglašavajući crkvenu ambijentaciju djela – scenograf je Tomislav Ćurković, a oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak – redateljica je postavila scensku radnju, simbolički i doslovno, u srce vjerske institucije. Dok vertikalno iskorišten prostor ističe dubinu na kojoj se odvija obmana, (a)kromatski kontrast između scenografije i kostima glavnih likova (kostimografkinja je Ana Mikulić) ukazuje na trulež koju ta ista dubina skriva. U svemu tome, režija održava živu, dinamičnu simetriju koja obuhvaća svaku pojavu na sceni. Bulić je stopila sakralnost ambijentacije i performativnost kazališnog prostora stvorivši savršeno uravnotežene slike koje nekom nevidljivom monumentalnom aurom obavijaju riječi izgovorene na sceni. Statični, a opet dinamični, ekspresni tableaux vivants dodaju posebnu težinu Marinkovićevu (samom po sebi nenadmašnom) mirakulu, dok sugestivna i izuzetno efektna glazbena podloga (Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević) usmjerava njihovu progresiju.

U posljednjem dijelu predstave, Jagoda/Glorija pojavljuje se na samom vrhu scene, dominirajući prostorom koji ju je postepeno doveo do propasti. Uzima sudbinu u svoje ruke te se tako i izdiže nad mračnom dubinom u koju je bila bačena, a scenski prostor mijenja se u skladu s njezinom preobrazbom. Naposljetku, junakinja (dramaturginja je Vesna Đikanović) pogiba ostavljajući za sobom trag – vizualno prikazan praznim, netom napuštenim trapezom – negdje između dva svijeta kojima nije mogla pripadati, na međi grešne prošlosti i iluzije čedne budućnosti.

Naslovnu junakinju predstave tumači Ivna Bruck, članica ansambla Talijanske drame riječkog HNK. U ovoj inscenaciji, Glorijina/Magdalenina ekspresivnost uvelike ovisi o tjelesnoj kontroli mikropokreta i vokalne izražajnosti glavne glumice – sposobnostima koje Bruck u ovom slučaju, nažalost, nije pokazala. Premda u drugom dijelu predstave prilično dobro prikazuje Glorijinu patnju i otpor, njezina je interpretacija nedovoljno snažna da bi istinski pogodila gledatelja. Pored neuravnoteženog i nekonzistentnog scenskog bivanja, naslovna uloga oštećena je i siromašnom vokalnom ekspresivnošću glavne glumice. S druge strane sazrijevanje junakinje i promjene koje se u njoj događaju djeluju, u nedostatku jasne progresije na interpretacijskoj razini, potpuno neopravdane te samim time neuvjerljive.

U ulozi don Jere odlično se snašao Karlo Mrkša, glumac varaždinskog HNK. Za razliku od suviše mlake Glorije, Mrkšina izvedba dojmljivo izražava unutarnju borbu don Jere protiv vlastitih misli i požuda, kao i sadističke crte njegove ličnosti, dosljedno oblikujući svećenikove pokrete, uzdisaje, reakcije. Ponešto slabiji, no i dalje solidan, jest Jasmin Mekić u ulozi don Zane. Unatoč pokojoj grešci u dikciji, glumac riječke Hrvatske drame uspješno prikazuje osjećaj superiornosti prepredenog svećenika i njegov cinizam naspram uvjerenja i muka don Jere. Najbolje ostvarene uloge u ovoj predstavi pripadaju, doduše, sporednim likovima. Dušan Gojić, koji tumači Biskupa, i Anton Plešić, kao Rikardo Kozlović/Floki Fleš, obogaćuju scenu i dodaju prikladne boje tmurnim atmosferama, dok Olivera Baljak, u ulozi Majke, jednim jaukom ledi krv u žilama. Ostale likove tumače Vinko Kraljević, Ana Marija Brđanović, Marko Ilić, Emilio Alcantara i mladi polaznici Dramskog studija Pontes, a u završnoj koreografiji, koju potpisuje Leo Mujić, sudjeluju članovi Baleta riječkog HNK, Marta Voinea Čavrak, Marta Kanazir Bagadur, Ksenija Krutova, Jody Bet, Yurika Kimura i Gabrielle Colson.

Ni sa svim vizualno dopadljivim rješenjima riječka inscenacija Glorije ne može prikriti nedostatke u interpretaciji složenih Marinkovićevih likova. Unatoč staloženo oblikovanoj režiji i nekim izvrsno odrađenim sporednim ulogama, predstava nosi pečat siromašne interpretacije naslovne uloge te stoga ne može pružiti publici iskustvo veličine Marinkovićeva mirakula.