Čakovec grad jazza

Direktor jedne turističke zajednice nije čest gost na stranicama kulture, ali to nije slučaj i s direktorom Turističke zajednice grada Čakovca Filipom Horvatom, diplomiranim ekonomistom te istodobno uspješnim glazbenikom (Scifidelity Orchestra, Poncije #pncj, October Light, Demode), koji svoju sredinu želi predstaviti kao kulturno-turističku destinaciju. I ne samo to, nego – prilično ambiciozno, pa možda i neočekivano – kao „grad jazza“.

Chris Botti održao je koncert u čakovečkom Centru za kulturu 15. svibnja / Snimio Vjeran Žganec Rogulja / PIXSELL

To je točno, i doista pritom mislimo ozbiljno, makar će se mnogi pitati otkud sad Čakovec pa grad jazza? No treba pritom biti oprezan i istaknuti kako Čakovec ima mnogo raznolikih manifestacija, tradicija i sadržaja koji su podjednako vrijedni pozornosti.

No, ipak je tu i ideja o jazzu...

Da, ali nije bez utemeljenja, zato što Čakovec za to ima i povijest i tradiciju. Najstariji tiskani dokaz o jazzu u Čakovcu imamo iz 1933. kad je na plakatu za Šaljivu pokladnu redutu u kavani Royal velikim slovima bilo ispisano „Svira jazz prof. E. Kubičeka“, svega nekoliko godina nakon prve snimke „jass“ glazbe na svijetu. Naravno, već se 1995. govorilo o Čakovcu kao gradu jazza kad je pokrenut čuveni Jazz Fair Čakovec, na kojem su nastupala mnoga imena hrvatske, regionalne i svjetske scene. Tu je i Big Band Čakovec, pa možemo reći kako je Čakovec jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji još uvijek može sastaviti cijeli big band – i to čini redovito, a tu je i Dixieland Band Čakovec uz nezaobilaznog Lacija Vargu. Imamo i Jazz u vinogradu susjedne nam Štrigove, a planiramo i ljetne škole i seminare uz Yamaha School of Music – Čakovec. To sve je veliki kulturno-turistički potencijal za regiju.

Tu su i resursi koji nisu ništa
manje važni.

Tako je, tu je i dvorana Centra za kulturu, koja nam pruža sve potrebne resurse. I što je, mislim, također važno, riječ je o dvorani od samo petstotinjak mjesta u kojoj je moguće doživjeti glazbu i izvođače u posebno intimnoj atmosferi, tako da ih možeš gotovo dodirnuti. To je nešto što je rijetko.

Naš sugovornik, Filip Horvat, direktor TZ grada Čakovca

I tako su u „maleni“ Čakovec početkom ove godine počele dolaziti neke velike face...

Da, moram priznati uz nešto spretnosti, pa i zrno sreće, ali stigli su i održali sjajne nastupe. Prvo veliki američki bendžo glazbenik Béla Fleck, a sada i sjajni američki jazz-trubač Chris Botti. I svi su ostali u čudu, otkud sad Čakovec! U slučaju Bottija, recimo, prije nas Berlin i Beč, nakon nas Istanbul, Dubai, Pariz i London – a između naš Čakovec! Ali upravo smo to i htjeli! Bio je to rezultat naše poslovne okretnosti, ali i još jedne činjenice na kojoj gradimo viziju Čakovca kao kulturno-turističke destinacije: Čakovec se nalazi na idealnom sjecištu puteva, zbog čega možemo računati na dolazak vrhunskih glazbenika u našu sredinu, ali isto tako i na dolazak glazboljubaca koji su spremni doputovati do Čakovca i konzumirati visokokvalitetne sadržaje.

Kakve su reakcije tih svjetskih zvijezda kad dođu u Čakovec?

Glazbenici koji na velikim turnejama imaju intenzivan raspored znaju cijeniti opuštenu atmosferu maloga grada. Fina kava u parku na svježem zraku uvijek pobijedi skučeni backstage, hotelsku sobu, autobus ili aerodrom.

Je li iza ideje o Čakovcu kao gradu jazza i veća ideja o afirmaciji malih urbanih sredina kao kulturnih centara?

Ma naravno, iako smo svi mi svjesni da se prorokom još uvijek postaje u Zagrebu (smije se). Ali da, Čakovec ima toliko toga za dati – Zagreb je, stoga, samo jedna destinacija za koju vjerujem da će, osim što mi idemo u nju, i ona uskoro sve više ići prema nama. Ali isto vrijedi i za Graz, Beč, Maribor, Nagykanizsu, pa i za još neke naše sredine... To je naša vizija kulturno-turističkog razvoja.

Tu je i činjenica da je međimurska popevka ušla na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Da, i to je vrijednost na kojoj također – čak i u sinergiji s idejom o Čakovcu kao gradu jazza – možemo graditi svoju prepoznatljivost.

I kad sve podvučemo...

Kad sve podvučemo, ne bi li bilo kul kada bismo za koju godinu, kada pitate nekog gdje je dobar jazz, dobili odgovor – u Čakovcu! Možda su to zasad još samo snovi, ali dopušteno je sanjati, zar ne?