Uz biografsku glazbenu dramu Back to Black redateljice Sam Taylor-Johnson
Objavljen krajem 2006, album Back to Black vinuo je britansku pjevačicu i skladateljicu Amy Winehouse (1983-2011) do svjetske popularnosti. Autorica većine pjesama, Amy Winehouse publiku je osvojila vrlo prepoznatljivim spojem starinskog, retro pristupa, ponajprije po uzoru na tzv. ženske pop-soul pjevačke sastave 1960-ih kao što su bile The Shirelles, The Ronettes ili The Supremes, uparenog sa suvremenim zvukom 21. stoljeća koji je njezin repertoar nedvojbeno smjestio u današnjicu. Back to Black vladao je top-ljestvicama najvažnijih glazbenih tržišta, američkog i britanskog, ali i u brojnim drugim zemljama, a među važnim priznanjima struke bilo je i pet osvojenih nagrada Grammy. Agresivan i sjetan, drzak i intiman, dinamičan i sentimentalan, umiven i sirov, izazovan i skladan prožetak popa, soula te R&B-a, s ponešto rocka i jazza, album je do danas prodan u više od šesnaest milijuna primjeraka.
Ulogu Amy Winehouse tumači Marisa Abela
Iznimna osobitost njezine izvedbe bio je njezin glas, kontraalt specifične boje, opor i tvrd, ali melodičan i nijansiran, odlučan, ali ranjiv, hrapav, ali mekan, prodoran, ali umilan, a u izvedbi su se ćutjeli duboka iskrenost i predanost, ne notama, nego prenošenju osjećaja, bolnom iznošenju nutrine. Kako je i sama više puta rekla, pjesme nije pisala niti se glazbom bavila da bi postala slavna, nego zato što je na taj način izražavala sebe. Glazbu i stihove nadahnjivala je nevolja, a ne radost, njezini tekstovi odisali su neveselošću, zabrinutošću, dvojbama, nesrećom. Zvjezdanom dometu nedvojbeno je doprinio i njezin osebujan izgled obilježen tetovažama, debelim crnim eye-linerom, frizurom s velikom „košnicom“ na vrh glave te mršavošću i svojevrsnom neurednom, nemarnom, uličnom seksepilnošću, što je prizivalo imidž pjevačica iz pop-sastava 1960-ih, no nakon burnog i neprospavanog tjedna. Pozornost medija, osobito tabloidnih i senzacionalističkih, naročito je privlačila uvelike kaotičnim životom, obilježenim bulimijom, ovisnostima o alkoholu i narkoticima te problematičnim vezama s raskalašenim momcima. Back to Black bio je njezin drugi i posljednji album, a preminula je od trovanja alkoholom. U 28. godini života, poput još nekolicine podjednako neukrotivih, autodestruktivnih velikana iz pop-rock svijeta – Briana Jonesa, Jimija Hendrixa, Jima Morrisona, Janis Joplin i Kurta Cobaina.
Britanska redateljica Sam Taylor-Johnson (1967) i scenarist Matt Greenhalgh već su se jednom posvetili filmovanju dijela života velike britanske zvijezde popa i rocka, ostvarenjem John Lennon: Dečko koji ne obećava (Nowhere Boy, 2009), u kojem su se pozabavili nesređenim obiteljskim okolnostima tinejdžera Johna Lennona. Iako su zašli u manje poznato područje njegova života i držali se mnogih fakata, rezultat se činio sapunasto površnim, mlakim i neuvjerljivim, a sličan dojam ostavlja i Back to Black, najvećim dijelom usmjeren na olujnu vezu Amy Winehouse i njezina višegodišnjeg dečka, poslije i kratkotrajnog supruga, razuzdanog kvartovskog mangupa Blakea Fielder-Civila (Jack O’Connell), te na snimanje naslovnog albuma, ponajviše nadahnutog upravo kompliciranim i destruktivnim odnosom ljubavi i nerazumijevanja s Fielder-Civilom.
Taylor-Johnson i Greenhalgh nastojali su ponuditi priču iznutra, iz gledišta pjevačice, osobe, a ne izvana, iz gledišta medija, kakvom je pretežno znamo, no u tomu su uspjeli vrlo ograničeno, više deklarativno, negoli zbiljski. Marisa Abela u glavnoj ulozi mahom je hvaljena kao najbolja sastavnica cjeline i s time se nije teško složiti, ali najzanimljivije uloge, sporedne, očekivano su dali biseri britanskog glumišta, Eddie Marsan i Leslie Manville kao Amyn otac Mitch i baka Cynthia. Marisa Abela glumi i pjeva posvećeno, no gledatelju kojem su markantni lik i zvuk Amy Winehouse itekako poznati, preteško se oteti činjenici da gleda oponašateljicu neusporedivo manje karizme, a da Abelino pjevanje, premda dobro, nije ni sjena izvornikove sjene. U filmu o vrsnoj glazbenici, najupečatljivija glazba je ona novoskladana, tuđa, Nicka Cavea i Warrena Ellisa, koja uključuje i Song for Amy što se proteže odjavnicom.
788 - 23. svibnja 2024. | Arhiva
Klikni za povratak