Vijenac 788

Likovna umjetnost

JOSIP BOTTERI DINI, Retrospektiva, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 18. travnja–2. lipnja

Vrhunski kolorist

Piše Enes Quien

Josip Botteri Dini je bez premca u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti po broju crkava i samostana koje je ukrasio vitrajima, mozaicima i slikama, neke i svim trima tehnikama. Za to je imao dva snažna argumenta: izvrsno poznavanje slikarskih tehnika, te duboko poznavanje Svetog pisma i kršćanske ikonografije

Kroz 150 izabranih radova iz plodnog opusa slikara Josipa Botterija Dinija (rođenoga u Zagrebu 3. lipnja 1943, a od 1945. nastanjenoga u Splitu, kuda mu roditelji odlaze odmah po završetku Drugog svjetskog rata), prati se 60 godina stvaralaštva ovoga, prije svega, izvanrednog kolorista. Najpoznatiji je po djelima sakralne tematike, posebice po vitrajima i mozaicima. Nakon završene gimnazije u Splitu, Botteri Dini 1964. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje pohađa studij slikarstva kod Ljube Ivančića, Ferdinanda Kulmera, Vjekoslava Paraća, Krste Hegedušića i Ive Režeka i gdje je 1968. diplomirao u klasi Miljenka Stančića. Nakon završetka studija predavao je povijest umjetnosti na gimnazijama u Kninu i Bolu i bio upravitelj Galerije umjetnina „Branislav Dešković“ u Bolu. Danas je umirovljeni profesor na Likovnoj akademiji u Splitu, čiji je bio suosnivač. Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u mnogim galerijama, muzejima i privatnim zbirkama. Da bi se razlikovao od svojega strica Josipa Botterija, također slikara i člana splitske grupe Medulić, uzima nadimak Dini, skraćeno od majčina djevojačkog prezimena Orlandini.  

Odlično, razložno, sustavno kronološki i tematski postavljenu izložbu prati raskošan katalog s tekstovima Koraljke Jurčec Kos, Anamarije Komesarović i Stanka Špoljarića, ujedno izbornicima radova i postavljačima izložbe. Za neke je Botteri Dini dekorativni slikar, za mene nije. Od ranih diplomskih slika u klasi Miljenka Stančića, našega vodećeg varaždinskog nadrealista, portreta supruge – jer mu je profesor rekao da slikari moraju pokazati i umijeće slikanja portreta – te kubističkih plavičastih kompozicija sa „stančićevskom“ atmosferom (Za stolom, 1968), do niza ciklusa sakralne tematike, splitskih, dalmatinskih i hrvatskih povijesnih i umjetničkih tema, Botteri Dini dokazao je da osim vrsnoga kaligrafskog i gestualnog rukopisa, ima i iznimno razvijen senzibilitet i znanje o bojama i kolorističkim (među)odnosima. Uspješno je i kvalitetno spojio apstraktan rukopis, kaligrafsko crtovlje i kolorističke mrlje i uklopio ih, ugradio u figurativne kompozicije. U konačnici, sve njegove kompozicije, bilo da se radi o srednjovjekovnoj hrvatskoj umjetnosti i povijesti, bilo o novozavjetnim prizorima iz evanđelja (muka Kristova, križni put s pietà) – iskazuju dinamične, uzburkane, uznemirene i uzbudljive ekspresionističke module. Botteri Dini svojim iznimnim kolorističkim senzibilitetom redovito od 1978. godine majstorski komponira u intenzivnoj crvenoj, jadransko plavoj, plamtećoj žutoj i ljubičastoj s uvijek prisutnom crnom. Time dobiva određenu mističnu atmosferičnost i ambijentalnost, magnetski privlačnu promatračevoj percepciji.  


Naslovnica kataloga

Frizovi hrvatske povijesti

Desetljećima je Botteri Dini slikao kulturne i umjetničke povijesne simbole grada Splita i Hrvatske i slagao ih u vitrajne skice i frizove, u kojima jasno progovara o svojemu osobnom identitetu. Ističu se Mediteran iz 1987, a u devedesetima kada je Hrvatska napadnuta, zgrožen i ojađen razaranjima i ubijanjem, slika Panopticum Croatica (1993), koji se danas nalazi u Uredu Predsjednika RH. Slika i kralja Tomislava, Marka Marulića i simbole Hrvatske, a izvrsno djeluje naslikan Dubrovnik u plamenu s tri mladića koja povrh plešu: borba Dobra i Zla, s Dobrom koje uvijek pobjeđuje. Dugi frizovi sastavljeni od kvadratnih ili pravokutnih formata, slikani akrilnim bojama na platnu, razmišljanja su o hrvatskoj povijesti.  

Vedute

Slika vedute gradova koje voli i koje je posjetio. Ističu se Split, Venecija, Pariz i Chicago. No ne slika da opisuje, nego da zabilježi unutarnji doživljaj, koji mu ujedno služi za preispitivanje odnosa crte, linije, crtačke strukture s kolorističkim suodnosima, redovito u mrljama boje kojima dobiva jasnu konfiguraciju ne toliko grada, koliko nekoga njegovog simbola. U Veneciji slika glasovitu baroknu crkvu Santa Maria Salute (Gospa od Zdravlja) iz 17. stoljeća, arhitekta Baltassarea Longhene. Slika je u četiri navrata da bi svaki put stvorio drugačiju atmosferu i drugačiju kombinaciju boja.  

Isto primjerice čini kada slika raspetoga Krista ili križni put. Kada radi križni put, ne gleda ikonografske deskriptivne elemente. Zna ih, ali nema potrebu slikati ilustracije. Ne slika Poncija Pilata kako osuđuje Isusa na smrt na križu i pere ruke iz politički oportunih razloga, da ne izazove pobunu farizeja koji to od njega izričito zahtijevaju. Ne slika eksplicitno kako Krist pada pod križem, ni susret s Majkom i Marijom Magdalenom, ni Veronikin rubac, ni Šimuna Cirenca koji mu pomaže nositi križ. Što onda slika? Lik Krista koji na svakoj kompoziciji drugačije koncipira. Na realistički su način svaku fazu križnoga puta slikale na tisuće umjetnika; Botteri Dini pazi da ne upadne u zamku prepisivanja i banalnosti. Stoga sakralne teme koristi jednako kao i druge teme, za eksperimente s crtovljem, različitim mogućnostima linearnih struktura, a svaka je drugačija, svoja, posebna.  

Isto vrijedi i za koloristička rješenja: svako od njih drugačija je kombinacija boja i svjetlosti koju emaniraju. Kao da se vraća u djetinjstvo umjetnosti kada je osnova bila crtež i boja. U njegovoj umjetnosti linije i boje međusobno se ne isključuju. Naprotiv, impregniraju se, nadopunjuju i međuprožimaju, stavljajući naglasak na autorov stilski, ekspresionistički, ili barem ekspresivan, rukopis. Od apstraktnoga ekspresionizma do počasti Marcu Chagallu, velikom nadrealističkom slikaru i koloristu, kojega postmodernistički citira u slikama poljupca mladenaca i autoportretu s osam prstiju, kreću se utjecaji, poštovanje i hommage Josipa Botterija Dinija u njegovoj frekventnoj i plodnoj slikarskoj karijeri.

Vitraji, mozaici i slike

Josip Botteri Dini je bez premca u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti po broju crkava i samostana koje je ukrasio vitrajima, mozaicima i slikama, neke i u svim trima tehnikama. Za to je imao dva snažna argumenta: izvrsno poznavanje tehničkih i tehnoloških načina izrade u svim slikarskim tehnikama, i duboko poznavanje i suživljenost sa Svetim pismom i njegovom ikonografijom te istinsku kršćansku religioznost. Prvu narudžbu dobio je 1975. godine kada je izradio vitraje u solinskoj crkvi Gospe od Otoka. Od tada je opremio stotinjak crkava i samostana. U svome je Splitu opremio vitrajima, mozaicima i slikama crkvu Sv. Andrije – Sućidar, Biskupsku palaču, samostan časnih sestara Maloga Isusa (mozaik), dominikansku crkvu i samostan Sv. Katarine (Sv. Dominika) opremio je križnim putem i vitrajima, franjevačku crkvu i samostan Sv. Ante na Poljudu (vitraji, mozaik, križni put i slike na platnu), KBC Split, kabinet župana, u hotelu Zagreb naslikao je monumentalni friz Povijest Splita. Slikama je opremio i samostan Sv. Ane u Varošu te sobu Marka Marulića u HAZU, crkve Gospe od Dobrića i Gospe od Milosti na Žnanju (vitraji, slike i mozaici), kapelu Presvetoga Srca Isusovog u Lovretu ( vitraji i mozaik), Dom Hrvatske vojske na Poljudu i spomen-mozaik splitskim škveranima – braniteljima u splitskom brodogradilištu.  

U svome drugom gradu – Zagrebu – vitrajima je opremio crkvu Sv. Križa u Sigetu, crkvu Gospe Lurdske, crkvu Svih svetih (vitraji i mozaik), crkvu Sv. Jeronima (vitraji), a slikama je oslikao kapelu Sv. Ivana Pavla II. (oltar), crkvu na Jordanovcu, na Trnju, crkvu bl. Augustina Kažotića, a u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku izveo je povijesni friz na platnu, novu kapelu Klinike za psihijatriju Vrapče, crkve u Malešnici, u Dubravi i Vojni ordinarijat RH.  

Vitraje, mozaike i slike radio je i za brojne druge crkve i samostane diljem Hrvatske, ali i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Australiji (Melbourne), Austriji (Wulkaprodersdorf), Italiji (Porto d’Ascoli), Sjedinjenim Američkim Državama (New York). Josip Botteri Dini vrhunski je kolorist i respektabilan slikar.

Vijenac 788

788 - 23. svibnja 2024. | Arhiva

Klikni za povratak