Vijenac 788

Likovna umjetnost, Naslovnica

37. Salon mladih, Pao sat u bunar, HDLU, Meštrovićev paviljon, 25. travnja‒16. lipnja

Umjetnost u vrtlogu vremena

Piše Iva Brižan

Umjetnički radovi izloženi na središnjoj izložbi Salona mladih podcrtavaju stanje kolektivne neizvjesnosti i identitetske raspršenosti različitih temporalnosti i diskontinuiteta koje živimo

Naredba „Pao sat u bunar“ iz dječje igre Care, care, gospodare, koliko ima sati? inspirirala je kustosa Lovru Japundžića za koncept ovogodišnjeg 37. Salona mladih i postavljanje vremena kao njegove krovne odrednice. Japundžić kustoskim konceptom nastoji ukazati na nepredvidljivo i kaotično vrijeme u kojem živimo, a koje učestalo pokazuje sklonost ka ekscesu. Njegova je težnja propitati različite temporalnosti, percepcije i osjećanja vremena koja dolaze do izražaja u odabranim radovima mladih autorica i autora.

Salon mladih uspostavio se kao najveća bijenalna manifestacija vizualnih umjetnosti u Hrvatskoj koja okuplja autorice i autore do 35 godina starosti. Na središnjoj izložbi u Meštrovićevu paviljonu izloženi su radovi umjetnica i umjetnika odabrani na javnom pozivu, kao i oni koje je kustos pozvao na sudjelovanje. Izloženi su novonastali radovi, kao i umjetnički radovi nastali u posljednje dvije godine. Program Salona mladih obuhvaća izložbe Situacija i Venientes u drugim galerijskim prostorima, te festival suvremene umjetnosti Takeover koji se odvija u poslovnim prostorima privatnih tvrtki. U okviru Salona mladih održavaju se prateći umjetnički performansi, glazbeni nastupi, radionice, predavanja i seminari te panel-diskusija i projekcija eksperimentalnih filmova.


Astrid Jakšić, Dolje i unutra, Alex Brajković, Contem.plant  / Izvor HDLU, Juraj Vuglač

Odabir kategorije vremena kao polazišta kustoskog koncepta središnje izložbe može se doimati poprilično općenitim, no napušta se razumijevanje vremena kao kategorije mjerljive satom i utvrđene društvenim konsenzusom. Japundžić ukazuje na subjektivni odnos koji svaki pojedinac ima u odnosu na vrijeme, čime se izložbena perspektiva širi u raznovrsnim smjerovima.

Metaforički bunar

Vizualni identitet izložbe, koji sačinjavaju vizuali plavo obojenih i prozirnih elemenata pješčanog sata kao opće prepoznatljivog simbola vremena rješenje je Marina Berovića. Naopako okrenut pješčani sat propušta vodene mlazove koji se slijevaju u bazu koja je ujedno i bunar. Plavo obojen naslon kružne ograde galerije PM, kao i plavo obojen pod vizualno podsjećaju na okno bunara i element vode. To rješenje, kao i ono čitavog izložbenog postava potpisuje Marijana Gradečak, koja minimalnim intervencijama u prostoru – plavo obojenim geometrijskim oblicima na galerijskim zidovima objedinjuje prostore Meštrovićeva paviljona.  

Dno metaforičkog bunara čini galerija Bačva s heterogenim radovima mladih umjetnica i umjetnika. Jelena Visković znanstveno-fantastičnim filmom Motonation prati člana zamišljene motorističke zajednice Happy Nation pri čemu se služi metodom spekulativnog pripovijedanja i tehnološki stvorenog svijeta. Film na gledatelja ostavlja otuđujući učinak, istodobno mu ukazujući na sada već udaljene potencijale društvenih pokreta koji su se javljali tijekom 20. stoljeća. Sličan efekt začudnosti ostavlja instalacija sačinjena od glasa, odnosno zvuka, te keramičkih pločica – Zbogom formi Nike Pećarine. Ona posjetitelju pruža trenutke uranjanja u umjetničko-filozofsku refleksiju koja propituje formu, identitet, političku solidarnost i konstrukciju socijalne realnosti.

Interaktivna multimedijalna instalacija Contem.plant Alexa Brajkovića idejno je i vizualno iznimno uspjelo umjetničko ostvarenje. Posebni senzori bilježe biološke signale stabla izloženog u prostoru, koji se potom prenose i analiziraju u Brajkovićevu računalnom softveru. Prikupljeni podaci postaju parametri koji upravljaju mehaničkim sklopovima, a koji potom izvode udarce i vibracije na gongovima i tibetanskim zdjelama. Mikrofluktuacije bilježe se u stvarnom vremenu, a čitav rad ukazuje na simbiozu djelovanja biljnog svijeta, čovjeka i tehnologije.  

Klasičnijim slikarskim pristupom izdvaja se vremensko-prostorno kontemplativno polje Astrid Jakšić Dolje i unutra. Ovo imerzivno i impresivno slikarsko ostvarenje povećih dimenzija, nastalo tijekom dvomjesečnog rada kombiniranom tehnikom na platnu, posjetitelja uranja u nesaglediv modri svijet. Autorica naglašava dimenzije procesualnosti i uključenosti cijeloga tijela pri nastanku rada koji na posjetitelja ostavlja snažan dojam poniranja.

Minimalistički pristup materijalima njeguju Mihael Klanjčić, koji gestom oblaganja drvene grede pleksiglasom trajno konzervira njezino trenutno stanje, te Iva Zagoda, čije odmjerene skulpture od raznolikih industrijskih materijala predstavljaju trenutke uhvaćene u vremenu.  


Izložbeni postav 37. Salona mladih - galerija PM / Izvor HDLU, Juraj Vuglač

Ona se igra nožem Paule Tončić kontemplativan je umjetnički rad koji se sastoji od laserskog printa ženskih tijela na aluminijskoj ploči i ready-madea, umjetničke knjige i lijevanih zlatnih i srebrnih predmeta. Djevojaštvo kao formativno razdoblje života i pripadajući mu artefakti i rituali objedinjeni u radu pružaju jedinstven pristup sagledavanju proživljenog vremena.

Apsurd umjetničkog čina

Posljednji rad u galeriji Bačva, videoinstalacija Branimira Štivića, sadrži snažnu političku dimenziju i potencijal za šire sagledavanje osobitosti umjetničkih radova kao svojevrsnih zastoja ili (ne)produktivnih pauza u postojećim ekonomsko-političkim okvirima. Videoinstalacija većih dimenzija naziva G04:Dwell prikazuje izmjenjujuće digitalizirane apstrahirane oblike naglašenog kontrasta. Kako je navedeno, rad se zasniva na tipografskom potencijalu kukaca potkornjaka koji borave u duboko skrivenim tunelima pod korama stabala, dok strojni kod G04 označava vrijeme pauziranja rada. Rad povezuje prirodne i tehnološke procese nastojeći ukazati na apsurdnost samog umjetničkog rada kao zastoja unutar kapitalističkog sustava proizvodnje.

Salon se koncentrično nastavlja u galeriji Prsten i galeriji PM na katu Meštrovićeva paviljona. Mihaela Rašica na slikama Šah-mat odabirom delikatne buon fresco slikarske tehnike i temom šahovske partije čovjeka i lika Smrti prikazuje unaprijed izgubljenu čovjekovu bitku s prirodnim procesima raspadanja, povezanih s protjecanjem vremena i neizbježnom smrću. Izložena su i tri krajolika Ane Ratković Sobota iz serije Jezera koja se izdvajaju već i samom tehnikom batika na pamučnom platnu. Slikajući platna inspirirana fotografijama idiličnog krajolika Plitvičkih jezera s početka 20. stoljeća, autorica upozorava na već prisutnu ekološku katastrofu na području Plitvica i obližnjih naselja. Vrlo živopisni radovi, jedinstveni umjetnički pristupi i najrazličitije tehnike zasijecaju različite aspekte životnih temporalnosti i u nastavku Salona. Tako primjerice, Valentina Butumović instalacijom Chimera promišlja materijal lateksa kao povijesni i semantički sediment. Marko Gutić Mižimakov izlaže plesno-fantastični-queer film ceste Lov na zmajice, inspiriran ZF romanom Zvijezde u mom džepu poput zrnca pijeska Samuela R. Delanyja iz 1984. godine. U suradnji s drugim umjetnicima kroz algoritme strojnog učenja i zvuk konče istražuje procese međusobne preobrazbe identiteta koji postaju jedno s drugim, kao i mimikrije krajolika Dalmatinske zagore u kojem je film snimljen.

Fluidni i propusni teorijsko-konceptualni okvir

Prostorna instalacija Ivane Stećuk I AM MISSING 2, DON’T FOLLOW ME kroz različite rasute dijelove rada te metaforu ostavljenog doručka ukazuje na posljedice, stanja i osjećaje koje kronični stres svakodnevice i burnout ostavljaju na pojedinca. Drugačije nezadovoljstvo, ono kolektivno, prikazano je kroz višegodišnje fotografsko istraživanje Tihe Prolazne Tuge Mateja Jurčevića. Njegove su fotografije intimni portreti poslijeratne generacije stanovnika istočne Hrvatske te njihovih prostora, koji ujedno pružaju uvid u proces odrastanja samog autora. U mediju fotografije djeluje i David Bakarić Mihaljević koji serijom fotografija Ponekad dok čekam bus toliko mi je dosadno da želim nestati inscenira svima znane disocijativne trenutke svakodnevice. Prikazane rutine i radnje vode nas ka introspekciji neodredivog trajanja, iz koje se teško istrgnuti.

Radovi mladih umjetnica i umjetnika izdvojeni ovim prikazom iznose prevladavajuće identitetske pozicije otuđenosti, melankolične sentimente i kontemplativne doživljaje na sjecištima fizičkog i imaginarnog, stvarnog i virtualnog, individualnog i kolektivnog. Izloženi radovi podcrtavaju stanje kolektivne neizvjesnosti i identitetske raspršenosti različitih temporalnosti i diskontinuiteta koje živimo.  

Prethodno izdanje Salona pod vodstvom kustoskog kolektiva Kućća pružilo je mnogo snažnije konceptualno uporište utemeljeno na filozofskom promišljanju Michaela Serresa i njegovom konceptu parazita, no zbijenijeg izložbenog postava s većim brojem radova. Ovogodišnje, 37. izdanje Salona mladih pod vodstvom Lovre Japundžića nudi mnogo fluidniji i propusniji teorijsko-konceptualni okvir, a sâm izložbeni postav slobodno diše te je radovima mladih autorica i autora prepušteno dovoljno prostora za njihovo neometano sagledavanje.

Vijenac 788

788 - 23. svibnja 2024. | Arhiva

Klikni za povratak