Vijenac 788

Matica hrvatska

Đuro Grlica, Odesa 1917. iz hrvatske perspektive

Tragična iskustva Hrvata u Odesi

Piše Vedran Obućina

Značajan historiografski rad progovara o mučenjima i ubijanjima Hrvata i Slovenaca koji su u carskoj Rusiji protiv svoje volje predani Srpskom dobrovoljačkom korpusu

Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu objavio je vrlo zanimljivu studiju povjesničara Đure (Georgea) Grlice Odesa 1917. iz hrvatske perspektive. Radi se o manjoj studiji (138 stranica) ovog profesionalnog knjižničara, rođenog u Bizovcu 1929. godine, koji je radio u nekima od najpoznatijih biblioteka na svijetu. Knjiga se bavi temom hrvatskih dobrovoljaca tijekom Prvog svjetskog rata i sastoji se od dva ključna dijela. Grlica tematizira srbijansko-srpska zlodjela počinjena nad hrvatskim ratnim zarobljenicima u Rusiji koji su poslani u Odesu 1917. godine. Veći dio rada čini transkript rasprave i interpelacije u Hrvatskom saboru 6. srpnja 1918. godine, koju je predao Aleksandar Horvat, zastupnik Čiste stranke prava, u nadi da će time spriječiti naglo ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom. Ova bogata interpelacija govori upravo o stradanju Hrvata u Odesi, a tekst nikad nije bio objavljen u Kraljevini Jugoslaviji i SFRJ. Grlica je sredinom 1980-ih dijelove ovog teksta objavljivao u čikaškim novinama Danica.  


Izd. Ogranak MH u Bizovcu, 2024.

Ovaj značajan historiografski rad progovara o mučenjima i ubijanjima austrougarskih zarobljenika, odnosno Hrvata i Slovenaca, koji su u carskoj Rusiji protiv svoje volje predani Srpskom dobrovoljačkom korpusu. Službeni podaci govore da je ubijeno tek 13 vojnika, ali Grlica jasno pokazuje prave razmjere ove tragedije. O tome su povjesničari malo pisali, iako je još Miroslav Krleža spominjao ovo stradanje. Interpelacija u Saboru tematizirana je svega dvaput u hrvatskoj historiografskoj zajednici.  

U Predgovoru Grlica opisuje povijesni trenutak i međunarodne okolnosti prije Oktobarske revolucije u Rusiji i tijekom same 1917. godine. Na scenu stupaju Ante Trumbić, Frano Supilo i Ivan Meštrović. Njihov Jugoslavenski odbor u Rimu pokušao je sastaviti Jugoslavensku legiju u Rusiji koja bi djelovala zajedno sa Srpskim dobrovoljačkim korpusom. Naspram tomu, srbijanski premijer Nikola Pašić nastojao je izbjeći stvaranje dobrovoljačke postrojbe i sve dobrovoljce staviti pod izravnu srbijansku kontrolu. Istodobno je radio na nacionalnom identificiranju svih tih dobrovoljaca kao Srba. Oni koji to nisu prihvatili, bili su izloženi mučenjima i ubijanjima.  

Osobito je zanimljivo potpoglavlje o pokušajima organiziranja dobrovoljaca u prekomorskim zemljama, osobito u Sjedinjenim Američkim Državama i Latinskoj Americi. Jugoslavenski je odbor nastojao pridobiti što više Hrvata i Slovenaca, dok su Srbi gledali kako ih podjarmiti pod srbijansko zapovjedništvo. Ovaj je pokušaj bio jalov jer se odazvao vrlo mali broj prekomorskih Hrvata koji su vjerovali u mogućnost državnog jedinstva južnoslavenskih naroda.  

Velik dio knjige čini stenogramski zapis interpelacije Aleksandra Horvata. Vladajuća Hrvatsko-srpska koalicija nije htjela progovoriti o događajima u Odesi, ali pravaši su pokazali istinske razmjere postupanja srbijanskih časnika i vojnika. Osobito su vrijedni iskazi vojnika koji su bili prisutni u Odesi i podnijeli mučenja. Potanko opisani događaji mučni su, ali vrlo vrijedni iskazi pravog odnosa Srba prema ideji južnoslavenskog jedinstva.  

Grlica je kritičan prema Hrvatsko-srpskoj koaliciji i Jugoslavenskom odboru zbog političkog sljepila i nepostojanja ideje hrvatske samostalnosti, dok su sami zarobljenici pokazivali odanost Hrvatskoj, kralju i Austro-Ugarskoj Monarhiji. Knjigu prati i nekoliko vrijednih fotografija iz Odese, što čitatelja približava tim okrutnim danima na istoku Europe.

Vijenac 788

788 - 23. svibnja 2024. | Arhiva

Klikni za povratak