TRIBINA HRVATSKO ARHEOLOŠKO
I ETNOLOŠKO NASLJEĐE:
RADOBOJSKA KULTURNA BAŠTINA,
Velika dvorana Matice
hrvatske, Zagreb,
9. travnja
U organizaciji Odjela za arheologiju i etnologiju Matice hrvatske, a na inicijativu njegove pročelnice Lidije Bajuk, nedavno je javnosti predstavljen novi znanstveno-popularni program naslovljen Hrvatsko arheološko i etnološko nasljeđe. Tema prvog ciklusa ovog hvalevrijednog projekta bila je Radobojska kulturna baština, a pozdravnom riječju najavio ju je Anđelko Topolovec, načelnik općine Radoboj, izrazivši zahvalnost i zadovoljstvo radi njezina promicanja. Ivana Hazulin Pospiš, povjesničarka i ravnateljica Muzeja Radboa u Radoboju, iznijela je kratki pregled povijesti i budućnosti radobojskog kraja upoznavši prisutne sa zagorskim mjestašcem koje unutar svog prostora krije mnoge arheološke, kulturne i prirodne znamenitosti. Okružen pitoresknim krajolikom, pod budnim okom gore Strahinjčice, radobojski predio bio je dom mnogim stanovnicima kroz ljudsku prošlost, a o njegovoj posebnosti govore i brojni fosilni nalazi flore i faune iz doba dok je znatan dio europskog tla prekrivalo Panonsko more. Osobito značajan nalaz jest onaj oko 14 milijuna godina stare okamine lista vinove loze, ujedno najstarije u Europi.
Pogled iz zraka na kapelu Sv. Jakoba na Očuri s okolnim krajolikom, listopad 2022. / Arhiva OKIRU
Zahvaljujući jedinstvenom nalazištu i eksploataciji samorodnog sumpora, a kasnije i ugljena, u 19. stoljeću Radoboj se prometnuo u jedno od najvažnijih industrijskih i ekonomskih središta bogate rudarske tradicije koja se takvom održala sve do kraja Drugog svjetskog rata. Radoboj se diči i nadaleko poznatim radobojskim strojem za rafiniranje i destilaciju sumpora – patentom koji se u to vrijeme prodavao diljem Europe. Usporedno s navedenim fosilnim i rudarskim otkrićima, odvijala su se i ona arheološke prirode okupivši niz znanstvenika koji su prikupljenim artefaktima obogaćivali zbirke austrougarskih muzeja, posebice onih u Beču i Budimpešti. Ipak, značajan dio nalaza ostao je sačuvan na domaćem terenu i danas čini zbirku eksponata Muzeja Radboa – multimedijalne institucije koja svojim stalnim postavom i interaktivnim pristupom prezentira arheološku, geološku i rudarsku prošlost Radoboja. Od trenutka otvorenja 2017. godine, radobojski muzej ostvario je značajne rezultate i suradnju s brojnim važnim hrvatskim institucijama, poput Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (ALU) i nadležnim konzervatorskim uredima.
Postav izložbe SOS za svece, listopad 2022. / Snimila Sanja Bachrach Krištofić
O radobojskoj pretpovijesti te davnijim i recentnim arheološkim istraživanjima u kontekstu prapovijesne nekropole s lokaliteta Podstenje na sjevernim padinama Plata kod Radoboja govorio je Davor Špoljar, arheolog i ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta Pregrada. Riječ je o prvoj otkrivenoj i istraživanoj nekropoli iz razdoblja starijeg željeznog doba s područja kontinentalne Hrvatske, te prvom arheološkom nalazištu iz sjeverozapadne Hrvatske koje se spominje u znanstvenim publikacijama Austrijske akademije znanosti već od 1850. godine. Ujedno govorimo i o prvoj nekropoli pod tumulima s područja Zagorja, koja se može datirati u kasnohalštatski period, u razdoblje 6. i 5. st. pr. Kr. Ovo doista iznimno arheološko nalazište čini jedanaest grobnih humaka pod kojima su pronađeni spaljeni ostaci pokojnika i njima pripadajući komadi nakita, oruđa i oružja poput keramičkog posuđa, komada željezne rudače, željeznih sjekira te jantarnih i staklenih perli koje su olakšale adekvatno datiranje. Jedna od zanimljivosti vezanih uz lokalitet Plat jest i pronađeni komad kamenog artefakta na ahatu, poludragom kamenu koji se mogao dopremiti jedino s područja fosilnog vulkana Gaveznica u Lepoglavi, nastalog prije približno 22 milijuna godina i koji svjedoči o njegovu ranom poznavanju i upotrebi. Također, provedena sondiranja i iskapanja potvrdila su da je radobojsko područje bilo kontinuirano naseljavano, čak i na većim nadmorskim visinama poput najistočnijeg vrha Hajdinske zerne na obroncima Strahinjčice na kojemu je ustanovljeno postojanje visinskog naselja.
Izd. ALU, Zagreb, 2022.
Da je radobojski krajolik doista od kulturnopovijesnog značenja, potvrđuje i desetljećima neobjašnjivo zanemarena najveća gotička kapela u Hrvatskom zagorju – kapela Sv. Jakoba na Očuri, u prošlosti poznata pod titularom Sv. Marije. Gjuro Szabo, koji je snimio prvu fotografiju kapele, o njoj je zapisao: „Nu ne samo da se ova kapela ističe vanjštinom pred svim crkvama svoga kraja, nego se još odlikuje i svojom nutrašnjošću.“
Nakon turske provale, požara i devastacije uzrokovane savezničkim bombardiranjima tijekom Drugog svjetskog rata prepuštena je tihom propadanju – sudbini mnogih naših spomenika, a posebno je nastradao njezin drveni barokni inventar. Od nekoć raskošne drvene skulpture, danas je ostalo sačuvano svega 15 svetačkih likova, zbog čega je na inicijativu Zvjezdane Jembrih, redovite profesorice na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina ALU u Zagrebu, a u suradnji s nadležnim konzervatorskim odjelima, Zagrebačkom nadbiskupijom i Muzejom Radboa pokrenut višegodišnji istraživački i konzervatorsko-restauratorski projekt SOS za svece čiju je važnost prepoznala i struka nagradivši ga 2022. godine godišnjom nagradom DPUH-a u kategoriji zaštite kulturne baštine. Projekt je okrunjen istoimenom izložbom prilikom koje je predstavljeno 13 restauriranih drvenih skulptura, dvije štafelajne slike i pojedini dijelovi oltarne arhitekture – jedini materijalni tragovi nekadašnje iznimne umjetničke produkcije. Smještanjem izložbe u kapelu Sv. Jakoba – prostor koji umjetninama organski pripada – otvoren je put uspješnoj revitalizaciji lokaliteta i sakralnog objekta što je ujedno i jedan od uvjeta daljnjeg očuvanja i valorizacije kulturne baštine.
U tom pogledu važno je napomenuti i izradu kopije skulpture Majke Božje Očurske koja je postavljanjem na konzolu u svetištu vraćena svom izvornom prebivalištu. Provedeni konzervatorsko-restauratorski radovi podjednako su valorizirali višeslojnu gotičku arhitektonsku građu, kao i onu baroknu skulpturalnu, a uključivanje studenata i diplomanata kroz diplomske radove i istraživanja in situ potvrdilo je važnost kontekstualizacije, interdisciplinarnosti i kvalitetne suradnje, kako je naglasila Zvjezdana Jembrih. Istaknula je i nadu u ponovno uspostavljanje kapele kao marijanskog hodočasničkog središta i mjesta prošćenja koje pamti iz djetinjstva, a koje lokalitetu pripada s obzirom na prvotni titular i geografski smještaj.
Posljednje predavanje prvog ciklusa održale su Lidija Bajuk i Lara Jurinjak, studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, na temu istraživanja i dokumentiranja etnografske građe radobojskog područja. Imali smo priliku čuti o tijeku istraživanja, od trenutka prikupljanja usmene građe i pomnog slušanja kazivača, do transkribiranja i konačne interpretacije prikupljenog. Radobojski kraj, kao i mnoge druge, obilježavaju legende o vilama i nadnaravnim stvorenjima mistične prirode, a neke od njih odnose se na kače (zmije), Bijele babe, Belog fratra te običaje vezane uz Pepelnicu, svadbu i fašnik čije izvorište pronalazimo u staroslavenskim mitskim predodžbama. U pogledu potonjeg, valja naglasiti i specifičnost nekih mikrotoponima poput brda Sunce i Črnog Jareba, kao i susretanje s motivima šestolatičnih svarica i perunica kao zaštite od groma na tradicionalnim stambenim objektima.
Prikazana predavanja oplemenile su i Radobojske pučke pjevačice. Pjevajući su zaključile prvi ciklus ovog zanimljivog programa koji potvrđuje da se predanom sinergijom stručnjaka različitih usmjerenja mogu postići izvanredni rezultati, kako u znanstvenom pogledu, tako i u onom ljudskom, humanom, koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
788 - 23. svibnja 2024. | Arhiva
Klikni za povratak