Vijenac 788

Likovna umjetnost

70 godina Dvora Trakošćan

Oživjela prošlost obitelji Drašković

Piše Vedran Obućina

Trakošćanskim kompleksom – povijesnom i prirodnom cjelinom koja se sastoji od dvorca, dviju gospodarskih građevina, dvorske kapele sv. Križa, vrtlarske kuće, perivoja, jezera i park-šume, muzej upravlja još od 1953.

Dvor Trakošćan, jedan od najpoznatijih dvoraca u Hrvatskoj, proslavio je 24. travnja 70 godina svog postojanja. U središtu proslave bila je izložba Tko tu koga ženi? koja istražuje teme ugovorenih brakova među plemićkim i velikaškim obiteljima kao društveno-ekonomske strategije do 20. stoljeća. Tim povodom uredništvo Vijenca posjetilo je ovaj poznati zagorski dvorac koji plijeni pozornost mnogih posjetitelja iz Hrvatske i svijeta, a ravnateljica muzeja Goranka Horjan i kustos Ivan Mravlinčić bili su domaćini koji su nas proveli kroz Trakošćan.   


Dvor Trakošćan jedan je od najpoznatijih hrvatskih dvoraca / Izvor Dvor Trakošćan


Otvaranje izložbe Tko tu koga ženi?, kojom je obilježeno 70 godina Dvora Trakošćan

Trakošćanskim kompleksom – povijesnom i prirodnom cjelinom koja se sastoji od dvorca, dviju gospodarskih građevina, dvorske kapele sv. Križa, vrtlarske kuće, perivoja, jezera i park-šume, muzej upravlja još od 1953. godine, a nakon što su završili prvi radovi na stručnom uređenju dvorca, polovicom 1954. godine otvoren je prvi dio trakošćanskog muzeja za javnost. Goranka Horjan naglasila je da Dvor Trakošćan prezentira život hrvatskog plemstva, s fokusom na nasljeđe obitelji Drašković. Dvorac je jedinstven jer izlaže gotovo 70 posto svog fundusa, a kroz stalni postav i različite događaje, radionice i aktivnosti, nastavlja predstavljati bogatu povijest i kulturu Hrvatske: „Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve se više otvaramo i drugim događanjima, radionicama i zapravo cijela jedna paleta aktivnosti svjedoči o sedamdesetogodišnjem radu Dvora Trakošćan“.

Povijest muzeja od opustošenosti
do proširene stvarnosti

Kraj Drugog svjetskog rata Trakošćan, nakon što ga je napustila obitelj Drašković koja ga je posjedovala gotovo 400 godina, dočekuje u vrlo lošem stanju. Ratna razaranja poštedjela su arhitekturu, ali je unutrašnjost bila devastirana. Jedan dio dragocjenog inventara bio je na vrijeme evakuiran u jedan zagrebački muzej, uglavnom slike i zbirka oružja. Ostali predmeti koji su se nalazili  u dvorcu bili su većim dijelom oštećeni, a dio je otuđen. Namještaj je bio u lošem stanju. Konstruktivni i ukrasni dijelovi bili su razlupani ili okrhnuti, tekstil poderan, a ostala građa smještena u neprikladne prostorije. U razdoblju nakon odlaska Draškovića pa do osnivanja muzeja 1953. godine dvorac je bio bez adekvatne namjene i prepušten nemaru.  


Goranka Horjan, ravnateljica Dvora Trakošćan

Snažnim angažmanom Ivice Gretića, tadašnjeg narodnog zastupnika Kotara Ivanec, kod Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu NRH, Privrednog savjeta i lokalnih vlasti poduzimaju se koraci prema uspostavi muzejske ustanove. Konzervatorsku koncepciju Trakošćana preuzima Zdenka Munk, tadašnja ravnateljica Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, dok upravu ustanove, vođenje radova i restauriranje preuzima tadašnji upravitelj Vilim Leskošek. Uprava Dvora dobiva na upravljanje najuži dio park-šume, jezero, zgrade dvora, kapelicu, zgrade podno dvora (ugostiteljski pogon), te zemljišne površine do rječice Bednje, a 1955. godine Trakošćan je proglašen spomenikom kulture. Munk i Leskošek desetljećima su radili na uređenju dvorca.  

Cilj je obnovljenog muzeja prezentaciju života obitelji Drašković, posljednjih vlasnika dvorca, učiniti cjelovitom, tako da su angažirani gotovo svi prostori dvorca od reprezentativnih stambenih do
tehnoloških

Prezentacija života
obitelji Drašković

Za realizaciju cjelovite obnove ugovorena je suradnja s Muzejom za umjetnost i obrt – kućom čija je suradnja bila presudna kod uspostave prvoga postava. Rezultat je te suradnje Muzeološka koncepcija stalnog postava Dvora Trakošćan, koju potpisuje Vladimir Maleković, a za koju Hrvatsko muzejsko vijeće izdaje suglasnost 2002. U provedbi nove muzeološke prezentacije angažirani su stručnjaci za oružje, slikarstvo, kamenu plastiku, namještaj, opću povijest i zastave. Restauratorska i konzervatorska istraživanja izradili su stručnjaci iz Hrvatskog restauratorskog zavoda Ivan Srša i Blanda Matica. Za izradu tehničke dokumentacije i likovnog postava angažiran je arhitekt Mario Beusan. Od strane Dvora Trakošćan aktivno se u definiranje rješenja uključuju kustosi Ivan Mravlinčić i Siniša Krznar te ravnatelj Adam Pintarić.  

Obnovljeni muzej ima za cilj prezentaciju života obitelji Drašković, posljednjih vlasnika dvorca, učiniti cjelovitom, tako da su angažirani gotovo svi prostori dvorca od reprezentativnih stambenih do tehnoloških (kuhinja). Kako bi se podigla razina svijesti i educirali posjetitelji, korisnici i lokalno stanovništvo o potrebi i razlozima zaštite vrsta i staništa oko jezera Trakošćan i pripadajuće šume, flora i fauna prezentirane su kroz poučnu stazu i info-punkt. Jezero je danas ispražnjeno i očekuje se još ljepša vizura s novom šetnicom za godinu-dvije. Osobitost Trakošćana je i proširena stvarnost. Posjetiteljima je omogućeno preuzimanje aplikacije Oživjeli Trakošćan kojom, nakon skeniranja markera u muzeju, mogu vidjeti oživljene prikaze koji dočaravaju kakav je bio život u dvorcu.

Tko tu koga ženi?

„Izložba Tko tu koga ženi? središnje je događanje obilježavanja obljetnice i donosi tematsku priču o ugovorenim brakovima koji su sve do 20. stoljeća bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji, sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja, ali i ostvarivanja političkih ciljeva“, istaknula je autorica stručne koncepcije te kustosica Dvora Trakošćan Andreja Srednoselec. Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija, a otvorila ju je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, istaknuvši da je Dvor Trakošćan prepoznat kao vrijedan kulturni kompleks koji spaja arhitektonsku ljepotu s prirodom. Zahvaljujući kontinuiranom održavanju, dvorac ostaje atraktivan posjetiteljima, a ministrica vjeruje da će s novim planovima u budućnosti postati još privlačniji i pristupačniji posjetiteljima.  

Otvorenju je nazočio i načelnik općine Bednja Damir Poljak koji je svoj govor završio čestitkom na bednjanskom, a župan Varaždinske županije Anđelko Stričak istaknuo je bogatstvo kulturnih i prirodnih dobara regije, od dvorca Trakošćan do špilje Vindije, fosilnog vulkana kod Lepoglave i grobnice iz halštatskog razdoblja. Županija planira izgraditi nekoliko prezentacijskih centara kako bi dodatno promovirala ovu baštinu i privukla više posjetitelja.  

Izložba je podijeljena na pet većih tematskih cjelina. Prva donosi kratki uvod u svijet plemićkih i velikaških brakova, a druga istražuje ženidbenu strategiju obitelji Drašković i na njihovom primjeru pokazuje kako je jedna velikaška obitelj kroz stoljeća putem bračnih veza gradila i održavala svoju moć i bogatstvo. Treća cjelina pruža uvid u ključne elemente procesa sklapanja braka, poput ženidbenih ugovora i miraza koji je često znao biti predmetom spora, a najpoznatiji takav slučaj u obitelji Drašković bio je sukob oko miraza kćeri Gašpara III. Draškovića, Marije Euzebije,  koja je bila prva supruga Nikole VII. Zrinskog.  

Četvrta cjelina istražuje doprinos i značenje koje su plemkinje imale u društvu i svojim obiteljima. Nerijetko su se pokazale kao sposobne gospodarice koje održavaju stabilnost, blagostanje i napredak svojih obitelji i kao ključne figure u očuvanju kulturnog i povijesnog obiteljskog identiteta te umjetničkog nasljeđa. Njihova je uloga prikazana na primjeru dviju pripadnica obitelji Drašković – Eleonore Felicite rođ. Malatinski i Julijane rođ. Erdödy. Peta cjelina izložbe stoga donosi zaključak o ovoj kompleksnoj temi i promjenama koje je donijelo moderno doba. Uz Andreju Srednoselec na izložbi je radila i stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić. Izložba se može razgledati do 15. rujna u dvorcu Trakošćan.

Vijenac 788

788 - 23. svibnja 2024. | Arhiva

Klikni za povratak