Vijenac 788

Književnost

Franjo Deranja, Rasadnik narcisa, romansirana (auto)biografija 

Narativno umijeće ili kad život priče promiče

Piše Ljerka Car Matutinović

Franjo Deranja, nakon brojnih knjiga, odlučio je napisati i životopis: „A možda skupim i napabirčim štogod od mnogočega što bi se moglo naći od svih tih silnih zapisa i bilježaka – a našlo bi se ponešto i u sjećanjima! ‒ pa napišem svoj životopis?!“ Ironijski odmak, osmišljen u naslovu Rasadnik narcisa nije euforičan, iako pridonosi dinamici svakovrsnih identiteta: „Ako se stječe dojam kako je ovaj moj životopis naglašeno fragmentirani tijek događaja, dojam ne vara. Uostalom, čitav je život, pa onda i glavnina naših sjećanja, skup fragmentiranih sličica sličnih pogledu u okular kaleidoskopa. Naizgled su sličice razlomljene i nespojive, ali ipak čine jedinstvenu, štoviše, kompaktnu cjelinu!“


Izd. Naklada Kvarner i GK Crikvenica, Novi Vinodolski‒Crikvenica‒Rijeka, 2023.

U podnaslovu knjige romansirana (auto)biografija naglašeno je romansijersko promicanje bivstvovanja koje ne stremi uljepšanom životopisu, već kritički promiče globalističke prisile današnjice u kojima se Homo sapiens snalazi ili ne snalazi (bojazan, banalnost življenja, iluzornost, pasivno i djelatno očekivanje), a autor Franjo Deranja prihvaća ulogu motritelja i istražitelja. U općem neskladu i protuslovlju, on, polemički osviješten, spisateljski ustrajan, novinarsko-publicistički angažiran i obdaren vrsnom memorijom, kreira poveznicu događanja: povijesno vrijeme i ovo današnje. Knjiga Rasadnik narcisa komponirana je kao romansijerski mozaik u kojem je romaneskna struktura zanemarena, a narativne dionice osmišljene su i realizirane kao memoarsko-autobiografske reminiscencije. Knjiga ima 31 poglavlje u kojima se na meditativno- kronistički način ističu naslovi: Umro mi je otac, Ljubav pokreće svijet, Uspavanke, majka... Singerica. „Ljubav pokreće svijet. Ali mržnja ga brže i češće mijenja. Ljubav je kroz povijest učvršćivala i širila kraljevstva i carstva. (…) Mržnja suprotstavljenih svjetonazora dovodila je do revolucija i ratova! (...) I ljubav i mržnja mogu biti jake pokretačke snage. Ali, ljubav je benigna, a mržnja, nasuprot ljubavi, maligna i, nažalost, često moćnija.“

Ipak, osebujno narativno umijeće našeg autora promiče pozitivne vibracije, teži optimizmu pomirenja, uočava paradokse romansiranih zbivanja, u dinamici dijaloga kontrapunktira grizodušje i oprost. Polemički iznijansirane ispovijesti teže moralnim vertikalama pojedinca (Singerica).

 Kad priča počinje uvlačiti u sebe, autor, vjeran svome načinu pisanja, naglašava svoju autonomnost, svoje intelektualno-emocionalne digresije.

Na stranicama Vijenca objavljeni su prikazi zapaženih romana Franje Deranje u kojima naslovi ističu autorovu stvaralačku ustrajnost i spisateljski naglašenu sklonost variranju uvijek aktualnih i istih tema: „Osebujni govor proze“ (Sreće nema drugdje, 2009), „Poticajne stvaralačke manire” (Salonski pilko, 2013), „Romansijerska potraga za istinom i ljubavlju“ (Buba deStruktor, 2017), „Sirenski zov poruke“ (Krici s Atlantide iliti Kazalište hijena, 2014), „Paradoksi romansijerskih snohvatica“ (Snoviđenja u nesanici, 2019).

Na kraju knjige Rasadnik narcisa treba istaknuti neočekivani autorski pogovor: Pogovor kao zahvala. To je svojevrsna ispovijest i pozi
tivno autorsko druženje s čitateljima:

„Kako stoji na početku, događaji su istiniti, a i većina imena određenih pojedinaca, također. Neka su imena izmijenjena, ali ponajviše stoga da se ljudi iz njihove najbliže blizine, bilo rodom ili su se tamo našli stjecajem različitih okolnosti, ne osjete prozvanima ili, još gore, pogođenima, a zapravo su nedužni.“

Uostalom, čini se da autor Franjo Deranja piše jednu te istu knjigu. A to je odlika pasioniranih pisaca.


Vijenac 788

788 - 23. svibnja 2024. | Arhiva

Klikni za povratak