Vijenac 788

Glazba, Naslovnica

GIACOMO PUCCINI, LA BOHÈME, DIR. PIER GIORGIO MORANDI, RED. MARIO PONTIGGIA, HNK U ZAGREBU, PREMIJERA 17. SVIBNJA

La Bohème kakva se ne čuje često

Piše Davor Schopf

Premijernu produkciju obilježila je izvrsna glazbena izvedba i odlična dvostruka pjevačka podjela

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu upriličilo je, uz 100. godišnjicu smrti Giacoma Puccinija koja će se navršiti 29. studenoga, premijeru njegove omiljene opere La Bohème. Premijernu produkciju obilježila je izvrsna glazbena izvedba i odlična dvostruka pjevačka podjela.


Ansambl zagrebačke opere u 2. činu La Bohème / Snimila Mara Bratoš

Počasni šef dirigent Opere HNK Pier Gior­gio Morandi razotkrio je ljepotu partiture koja je i inače privlačna uhu slušatelja, a pojedine melodije pjevaju i vrapci na grani. No tolika količina sitnih detalja u zvuku i bojama instrumentacije, tolika reljefnost glazbenoga toka i velebnost lûka glazbene interpretacije, tolika prozračnost u bogatstvu instrumentacije, snaga tutti zvuka i savršen spoj vokalnih dionica s orkestrom u dinamici i izražajnost, te prekrasno donesena atmosfera – odavno se nije čula i ne čuje se često. Sve to maestro Morandi, u odličnoj suradnji s orkestrom, zborom (zborovođa Luka Vukšić) i solistima, ostvaruje nadasve muzikalnom nadogradnjom tehničke strukture partiture i pravim umjetničkim duhom glazbeničke erudicije koja Puccinija postavlja u najuži krug najvećih opernih majstora svih vremena. Predstava je odisala glazbenim šarmom i profinjenošću te je, unatoč tragičnosti lika Mimì, bila slika slavlja života.  

Prizore iz boemskog života, iz romana Henrija Murgera, u opernom libretu Luigija Illice i Giuseppea Giacose, uprizorio je talijanski redatelj Mario Pontiggia, napuštajući karakteristike specifičnog svijeta pariške boeme oko polovice 19. stoljeća. Pomak u suvremenost načinio je smještanjem radnje u 1950-e (s telefonskim govornicama scenografkinje Antonelle Conte koje više sliče onima iz 1970-ih), čime je isključio iskonsko nadahnuće nastanka te opere. Kao da je smetnuo s uma da je sâm Puccini odredio taj svijet što ga je snažno nadahnuo, mučeći sebe i libretiste pune tri godine kako bi glazbom autentično izrazio i ocrtao svaki detalj.  

Umjesto neimaštine koja pritišće Puccinijeve junake, a usprkos kojoj oni žive život punim plućima, gledali smo Musettu i nalickanu Mimì u lažnom svijetu glamuroznih haljina, što sve nije bilo razložno (kostimografkinja Ilaria Ariemme). No drugi je čin, holivudski rasvijetljen, oduševio publiku kao slika prave velike opere s golemim ansamblom. Uz veliki operni zbor bilo je tu dvadesetak članova Dječjeg zbora HRT-a, nekoliko plesačica u stilu Josephine Baker, konobari, osmero glazbenika, statisti. Svi u uzbibanu pokretu i koreografiji Ive Višak te milozvučnu gromoglasnom concertatu maestra Morandija.

Gromoglasne su bile i dvije solističke podjele. Premijernu su predvodili gostujući tenor zvučnoga visokog registra Matteo Lippi kao Rodolfo i naš bariton poznate glasovne raskoši Ljubomir Puškarić kao Marcello. Osebujan glas sopranistice Lane Kos ispunja ulogu Mimì tamnim preljevima što narušava tremolo visokih tonova. Bas Luciano Batinić kao baćuška (?) Colline dojmljivo je izveo ariju o plaštu. Kvartet raspjevanih, razigranih i uigranih boema upotpunio je gostujući bariton ugodna glasa Giovanni Romeo kao Schaunard. Sopranistica Darija Auguštan donijela je atraktivnu Musettu.

Tzv. druga podjela na prvoj reprizi, 18. svibnja, pokazala je kako zagrebačka Opera ima idealnu kućnu podjelu za La Bohème i bez gostujućih pjevača. Većina domaćih tumača, osim dviju Musetta i drugog Schaunarda, ima bogato iskustvo u tumačenju svojih uloga. Kao da su svi zorili poput dobra vina, da bi sada zabljesnuli u punom sjaju. Prvenstveno se to odnosi na sopranisticu Valentinu Fijačko Kobić i tenora Stjepana Franetovića koji su tumačenja Mimì i Rodolfa ispunili posebnom toplinom i usrdnošću. Franetović je Rodolfa pjevački besprijekorno usavršio, a lirska nota njegova glasa itekako pristaje toj ulozi. Valentina Fijačko Kobić svakim nastupom pokazuje kako bi i formalno, nastupom na premijeri, trebalo verificirati njezinu pjevačku izvrsnost, vrijedan rad, stalni napredak i potencijal njezina vrlo lijepa glasa.  

Uz njih su nastupili solidni gosti, bas Diego Maffezzoni kao Colline i bariton Liviu Holender, sin znamenitog intendanta Bečke državne opere Ioana Holendera, u ulozi Marcella. Musetta sopranistice Marije Kuhar Šoša bila je spoj iskustva, scenskog šarma i glasovne svježine, a Schaunard baritona Davora Nekjaka spoj mladenačkog šarma i razigranosti.

Epizodne uloge vrlo dobro su ostvarili Ivan Šimatović i Marin Čargo (Benoit), Ozren Bilušić i Siniša Štork (Alcindor), Ivo Gamulin i Dario Ćurić (Parpignol) te Damir Klačar, Ivan Šatalić i Antonio Brajković.

Vijenac 788

788 - 23. svibnja 2024. | Arhiva

Klikni za povratak