Glazbeno umrežavanje kao poticaj razvoju glazbene kulture

U knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 8. travnja održana je promocija impresivnoga muzikološkog zbornika Musical Networking in the ‘Long 19th Century’ (Umrežavanje glazbom u ‘dugom 19. stoljeću’) urednice Vjere Katalinić. Riječ je o izdanju na 652 stranice koje objedinjava 35 tekstova 37 autora iz Hrvatske, Austrije, Mađarske, Češke, Slovačke, Irske, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Nizozemske, Portugala, Rumunjske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Hong Konga te Japana. Uz predgovor na hrvatskom i engleskom jeziku, svi članci su na engleskom jeziku i razvrstani u četiri tematske cjeline (Mreže, Skladatelji, učitelji i stilovi, Glazbene institucije i gradovi i Izvođači i mediji), koje dodatno informiraju biografske crtice o autorima te kazalo imena.  

Valja istaknuti kako je ovaj zbornik rezultat istoimenog simpozija održanog (virtualno) u Zagrebu 2‒5. lipnja 2021. u organizaciji Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU, Hrvatskog muzikološkog društva i Hrvatskog instituta za povijest, kao zaključni simpozij projekta Umrežavanje glazbom: promjene paradigmi u ‘dugom 19. stoljeću’ – od Luke Sorkočevića do Franje Ksavera Kuhača (2017‒2021), a njegovo su tiskanje financijski podržali Hrvatska zaklada za znanost, Zaklada HAZU i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

„Umreženi skladatelji“

Na svečanoj promociji, prisutnima se uvodno obratio predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Velimir Neidhardt, a zbornik su predstavili akademkinja Koraljka Kos, znanstveni savjetnik u Hrvatskom institutu za povijest Gordan Ravančić, te urednica Vjera Katalinić iz Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU. Ilustrirajući temu umrežavanja glazbom, između pojedinih izlaganja prisutni zainteresirani posjetitelji imali su priliku čuti glazbene primjere umreženih skladatelja: Gudački kvartet op. 33, br. 2, 2. stavak Scherzo Allegro Josepha Haydna, Poloneza op. 3, br. 1 za dvije gitare Ivana Padovca i Intermezzo br. 2 iz Zwei intermezzi op. 38 Dore Pejačević.  

Vjera Katalinić istaknula je da je Joseph Haydn bio jedan od Sorkočevićevih bečkih kontakata, a prilikom susreta na Štefanje 1781. Sorkočević je saznao za njegove nove, tada još neobjavljene kvartete. Riječ je o kvartetima op. 33 koji predstavljaju prijelomni trenutak u Haydnovu stvaralaštvu i jedan su od stilskih miljokaza za početak tzv. Bečkog klasicizma. Ivan Padovec bio je dijelom mreže bečkih izdavača (Poloneza, posvećena Johannu Poschingeru, tiskana je kod Antona Diabellija) i, važnije, jedan od inicijalnih članova Musikvereina, dio kruga biskupa Vrhovca te kasnije povezan sa školom Glazbenog zavoda. Skladateljica Dora Pejačević zahvaljujući svom pozivu, ali i društvenom statusu, bila je sudionik mnogih privatnih i stručnih mreža, kako u Hrvatskoj tako i u srednjoj Europi. Osim toga, Zwei inter­mezzi posvetila je svojoj prijateljici Olgi ­Granitz koja je sa suprugom Ernstom Sch­ulzom držala glazbeni salon u kojem je ugošćavala mnoge prominentne glazbenike, i u kojem je Dora Pejačević, kao i Milka Trnina, bila čest gost.

Nakon uvodnog pozdrava okupljenima, Velimir Neidhardt apostrofirao je impozantnost izdanja te je istaknuo njegovu vrijednost za znanost i kulturu općenito. Također je pozdravio činjenicu što su tekstovi u zborniku na engleskom jeziku, što ga čini internacionalno dostupnim, dok sažeci na hrvatskome jeziku omogućuju domaćim čitateljima lakše snalaženje u temama. Istaknuo je i reprezentativnost projekta Umrežavanje glazbom, čija je kruna bio završni simpozij u lipnju 2021. godine.

Akademkinja Koraljka Kos posebnu je pozornost posvetila terminu i konceptu umrežavanja. U sadašnjosti je razvidno da regionalno i izolirano prikazivanje i proučavanje raznih aspekata povijesti glazbe pripada prošlosti, dok se suvremena muzikologija međunarodno povezuje zajedničkim projektima i novim pristupima. Tako se suvremenim pristupom znanstveno promatraju i glazbena umrežavanja u prošlosti, koja su postojala, iako nisu nužno bila opisana upravo tim izrazom, a manifestirala su se kroz migracije i gostovanja glazbenika ili, pak, kroz izvođenje skladbi koje su nastale u jednoj sredini, a izvodile su se u nekoj drugoj. Koraljka Kos također je naglasila kako je hrvatska muzikologija ravnopravno prisutna u kontekstu suvremenih muzikoloških istraživanja još od 1970-ih godina, a upravo je inicijativama Vjere Katalinić u proteklih 10 godina, u hrvatskoj muzikologiji uspostavljena i afirmirana nova istraživačka metoda i uz nju vezana metoda interpretacije, što posebno služi na ponos hrvatskoj znanosti. Riječ je o projektima Glazbene migracije u rano moderno doba (europski projekt HERA, 2013‒2016) i Umrežavanje glazbom u ‘dugom 19. stoljeću’ (2017‒2021).

Osvrnuvši se na sam zbornik, Koraljka Kos konstatirala je kako promatranje svih aspekata glazbenog života kroz vizuru umreženosti pruža nove uvide i novo razumijevanje onoga što se općenito naziva glazbenom kulturom jer nijedan aspekt glazbenog života nije izoliran i razumljiv sam po sebi, već samo u kontekstu složenih mreža koje mu osiguravaju krvotok neophodan za egzistenciju. Koncentrirajući se zaključno na same tekstove, apostrofirala je članke H. Whitea, J. Lam Chun-faija i Y. Uede kao one „koji trajno ostaju u sjećanju“, te one u kojima su obrađene hrvatske teme (T. Čunko, D. Marić, V. Katalinić, S. Ries, S. Tuksar, L. Konfic, T. Luetić). S obzirom na to da svaki članak predstavlja zasebnu cjelinu koju se može konzultirati neovisno o drugim tekstovima, Koraljka Kos zaključno je, u duhu teme, ocijenila kako će čitatelj izabrati tekstove koji ga najviše zanimaju, i tako i sam ostati umrežen u tkivo zbornika.   

Interdisciplinarno prožimanje muzikologije i historiografije

Treći predstavljač, Gordan Ravančić, istaknuo je dugogodišnju uspješnu suradnju između Hrvatskog muzikološkog društva i Hrvatskog instituta za povijest. Naglasio je važnost međusobnog prožimanja historiografije i muzikologije koji proučavaju zbivanja iz prošlosti u kojoj je glazba znala imati utjecaja na političke procese. Koncentrirajući se u užem smislu na temu umrežavanja, kao osobito važno istaknuo je to što zbornik pruža uvid u kulturološke procese koji su utjecali i na hrvatske zemlje (poput gostovanja putujućih kazališnih družina koje su širile nove umjetničke značajke te „brusile“ glazbeni ukus građanstva u mjestima u koja su pristigle), kao i to što okupljeni radovi proširuju percepciju i pokazuju da nisu samo institucije i ustanove bile ključne za umrežavanje glazbenika, nego i složena mreža osobnih poznanstava, putovanja na koja su odlazili te (novi) masovni mediji koji su ili izvještavali o njima i/ili djelima ili kojima su se širile glazbene ideje i glazba općenito. Apostrofirao je radove koji su se fokusirali na izvaneuropske teme, posebno stoga jer to pokazuje kako je dugo 19. stoljeće u pogledu glazbe, kao i politike i gospodarstva, predstavljalo prvi korak prema danas sveprisutnoj globalizaciji. Zaključno je konstatirao kako ovaj zbornik predstavlja važan doprinos ne samo povijesti glazbe, nego otvara novu vizuru za promatranje povijesnih procesa te je izniman doprinos i historiografskoj literaturi, posebno kulturnoj i intelektualnoj, te povijesti društva.

Vjera Katalinić, urednica zbornika i voditeljica projekta Umrežavanje glazbom, obrazložila je ishodišta istraživanja umrežavanja. Istaknula je kako se danas taj pojam čini samorazumljivim jer su povezivanja suvremenom tehnologijom lako dostupna i trenutačna, međutim u prošlosti su mediji povezanosti i gradnje mreža bili individualniji, sporiji i teže održivi. Unatoč tome, i tada su postojale veze ostvarene preko udruga, novina, knjiga, ili – najčešće – one osobne, preko kojih se osoba mogla ukotviti u sredinu ili u svoj posao. Pritom je istaknula polazišta istraživanja: koncept „umreženog društva“ koji rabi socijalni teoretičar Manuel Castells, te antropološka istraživanja raznih tipova mreža, koje su fluidne organizacije koje ne podnose kruto i jednosmjerno vođenje ni odlučivanje, a ponajmanje glomaznu i trajnu strukturu. Naprotiv, mreže čine fluidne veze između čvorišta, od kojih neka mogu iznenada dobiti i funkciju njihovih prekidača.

Nakon objašnjenja izbora glazbenih primjera, Vjera Katalinić istaknula je i druge rezultate projekta Umrežavanje glazbom: prije svega, Sorkočevićev Dnevnik i prvi dio druge knjige korespondencije Franje Ksavera Kuhača, čime ovaj zbornik predstavlja treće i zadnje krunsko izdanje vezano uz projekt.

Na kraju preostaje zahvaliti autorima na njihovim znanstvenim prinosima te čestitati urednici i svima koji su sudjelovali u ovom vrijednom djelu, koje od srca preporučujemo čitateljima.

Čitajte i umrežite se!