Ekonomske slobode za uspješnu budućnost

Prva konferencija Libertas Matice hrvatske održana je 16. svibnja u ispunjenoj dvorani zagrebačkog hotela Esplanade. Pitanja hrvatske ekonomske perspektive, promatrana kroz klasični/tradicionalni pristup ekonomiji i idejama slobodnog tržišta, okupila su brojne gospodarstvenike, ekonomiste te stručnjake i znanstvenike drugih profesija, kao i više od dvije stotine zainteresiranih gostiju. Konferenciju s temom Hrvatska perspektiva: ekonomski tigar ili patuljak? organizirao je Odjel za gospodarstvo Matice hrvatske.

Predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran u pozdravnoj je riječi podsjetio da Matica hrvatska, osim odjela koji su usmjereni prema umjetnosti, ima i brojne druge odjele, među kojima i Odjel za gospodarstvo. Sve koji se tome čude, Matičin je predsjednik podsjetio da su upravo članovi Matice prije 170 godina bili među utemeljiteljima Hrvatske gospodarske komore. „Podsjećam da je naš utemeljitelj grof Janko Drašković još daleke 1842. godine, pored jezika i književnosti, među Matičine prioritete stavio afirmaciju naše znanosti i gospodarstva, znajući da se bez znanosti i gospodarstva ne može izgraditi identitet niti jednog naroda. Sada kada je Republika Hrvatska uspješno ostvarila sve svoje strateške političke ciljeve koji su bili postavljeni na početku našega puta prema samostalnosti, postajemo svjesni da su kultura, znanost i gospodarstvo presudna tri faktora kojima će se odrediti kvaliteta našega života, ali i naša samosvijest i posebnost. Stoga nam se čini i više nego važnim i nužnim da ponajbolji misleći ljudi iz sfere znanosti i gospodarstva osmisle našu gospodarsku strategiju te pomognu našim poduzetnicima i ekonomiji da postanu konkurentnima na zahtjevnom globalnom tržištu“, poručio je predsjednik Gavran.

Davor Huić, Stjepo Bartulica, Hrvoje Bujas i Matej Hittner / Snimilo Marin Škarica

Pročelnik Odjela za gospodarstvo Franjo Bušić kao inspiraciju za konferenciju naveo je Dubrovačku Republiku, čiji je slogan preuzet za ime konferencije i simbolizira njezin vrijednosni okvir. Dubrovačka je Republika, ocijenio je, najveći ekonomski brend Hrvatske. „Bila je to izrazito ekonomski slobodna država, praktički jedina koja je funkcionirala na ovim prostorima i svi smo ponosni na to kako je funkcionirala“, kazao je Bušić. Podsjetio je i na ulogu Matice hrvatske u hrvatskom proljeću zaključujući kako je logično da Matica sada „završi ovaj tranzicijski dio u prihvaćanju ekonomskih sloboda“, što će biti sastavni dio rada Odjela za gospodarstvo.

Mitovi o ekonomiji
i ostali propusti

Konferenciju je svojim izlaganjem otvorio ekonomski analitičar Velimir Šonje (Arhivanalitika) s temom Kakve ekonomske principe imaju zemlje u koje se Hrvati iseljavaju?, a u izlaganju se posebice usredotočio na Irsku, navodeći konkretne primjere, odnosno moguća rješenja iz te zemlje, koja bi mogla biti primjenjiva u Hrvatskoj. Naglasio je važnost ekonomskih sloboda, navodeći kako je primjenom nekih od politika slobodnog tržišta, Irska od jedne „prilično zaostale zemlje koja je smatrana perifernom“ napredovala do razine na kojoj je danas.

„Sloboda napuštanja vlastite zemlje temeljno je ljudsko pravo kojim ljudi šalju poruku svojim elitama da nešto nije u redu“, poručio je Šonje. Hrvatska će i dalje za slabo plaćene poslove uvoziti radnu snagu iz siromašnijih zemalja, i na to se treba pripremiti i upravljati tim procesom, ali glavno je pitanje, ocjenjuje Šonje, kako spriječiti da naši ljudi što manje odlaze? Šonje navodi nizak porez na dobit u Irskoj kao element privlačenja investicija, što znači veći rast i produktivnost, zatim fiskalnu disciplinu („nema neracionalnog trošenja, jako se pazi s državnim novcem, da se ne obeća previše za sve i svašta“), vrhunsku poslovnu klimu i efikasnu administraciju. No posebice je naglasio podatak da je po udjelu visokoobrazovanih u ukupnoj populaciji, Irska druga najbolja zemlja u EU. „Mi smo naše politike počeli preispitivati u trenutku kada smo počeli ostajati bez ljudi, a ostati bez ljudi znači ostati bez buduće porezne osnovice, što za političare u konačnici znači paniku jer nitko neće puniti proračun“, zaključio je Šonje.

Aleksandar Musić, komunikacijski i politički konzultant, direktor tvrtke III d.o.o. za strateške komunikacije, smatra kako su za promjene u društvu važni interes i emocije. „Taj koktel – kombinacija interesa i emocija – kroz koji onda struji zdrava politika za neko društvo koja je izglasana, argumentirana i daje rezultate na temelju kojih se polaže izborni i demokratski račun, ono je što eventualno može stvoriti neku promjenu.“

Karlo Ressler, Jasna Vaniček-Fila, Miro Gavran, Franjo Bušić i Velimir Šonje

Teolog Ivica Šola, izvanredni profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, u svom je izlaganju Sloboda kao trajni izazov istaknuo kako mnogi teže sigurnosti nasuprot slobodi i to je, smatra, razlog zašto neki gaje nostalgiju prema bivšim političkim sustavima i režimima. Slobodu želi možda 2 do 3 posto ljudi, i ti ljudi, ta manjina kreativaca, vuku čovječanstvo naprijed, ocijenio je. „Ljudi zaziru od slobode inicijative u društvu, zaziru od angažmana i vidljivosti, ljudi ne žele u politiku, ne žele u poduzetništvo, ne žele se izložiti“, ustvrdio je Šola. „Sloboda ili sigurnost – kroz ovaj binom možemo interpretirati cijelu povijest politike, cijelu povijest ekonomije, cijelu povijest religije. Ili sloboda, ili sigurnost, trećeg nema“, zaključio je Šola u svome inspirativnom izlaganju.

Poduzetnik Nenad Bakić kroz razgovor s moderatorom konferencije Markom Perožićem govorio je o jednom od najvažnijih problema u Hrvatskoj – demografiji, kao izazovu liberalnim politikama, te o stanju mirovinskog sustava i mogućnostima njegova unapređenja.

Ekonomski analitičar Andrej Grubišić (Grubišić & Partneri), u svome je izlaganju razotkrio 10 mitova u ekonomiji. Među ostalima, naveo je i mit da su bogatstvo i dohodak nepošteno raspoređeni. „Dohodak se zarađuje, a ne distribuira“, kaže Grubišić i zaključuje: „Tuđe bogatstvo može se prisilno distribuirati u crony kapitalizmu, a to može napraviti isključivo i samo država ograničavajući ekonomske slobode“. Govoreći o slobodnom tržištu, istaknuo je da tržište nitko ne može kontrolirati, jer onda ne bi bilo slobodno, te da „nitko nikoga ni na što ne može prisiliti, a prisila dolazi samo i isključivo upletanjem države“.

Osim izlaganja pozvanih predavača, nazočni na konferenciji slušali su stavove i argumente iznesene u dvije panel-diskusije. U prvoj, na temu Kako Hrvatsku učiniti zemljom investicija?, raspravljali su ekonomistica Vedrana Pribičević (Zagrebačka škola ekonomije i managementa), Krešo Vugrinčić (Intercapital) i Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca.

Bolja edukacija za bolje uvjete investiranja

U Hrvatskoj nemamo dovoljno atraktivno investicijsko okruženje, smatra Hrvoje Stojić. Nedovoljne su, kaže, i poslovne investicije u istraživanje i razvoj, koje su u Hrvatskoj čak tri do četiri puta ispod prosjeka EU, mjereno udjelom u BDP-u. Izrazio je zabrinutost po pitanju radne snage i u tom kontekstu iznio podatke o prognozama Europske komisije i UN-a, prema kojima će Hrvatska u sljedeće četiri godine izgubiti u radnoj populaciji više od sto tisuća ljudi. Upozorio je i na nedostatnu obrazovnu razinu, posebice na tercijarnoj razini. „Na svom radnom mjestu kontinuirano se školuje, odnosno dodatno usavršava, svega 23 posto ljudi dakle, tek svaki peti radnik“, što dovodi do toga da nemamo dovoljno obrazovanih radnika za poslove u tvrtkama koje posluju na višim razinama dodane vrijednosti. „U Europskoj Uniji imate članice u kojima je broj radnika koji se dodatno usavršavaju tri do četiri puta veći“, kaže Stojić i upozorava kako ljudi pogrešno misle da im je radno mjesto zauvijek dano i da ne moraju jačati svoje kompetencije.

Na nedovoljno dobra rješenja u sustavu edukacije, posebice visokog obrazovanja, ukazala je i Vedrana Pribičević. Smatra da treba „povećati broj engleskih programa tako da možete internalizacijom dobiti studente iz cijeloga svijeta“. Nadalje, ukazala je i na problem što iz hrvatskih znanstvenih institucija dolazi velik broj doktoranada za čije se obrazovanje potroši mnogo novca i resursa, a za koje kasnije nema mjesta ni u znanstvenom sustavu, niti u industriji. Kao rješenje tog problema Pribičević iznosi mogućnost uvođenja „industrijskog doktorata“, modela u kojem tvrtka u suradnji sa sveučilištem primi kod sebe doktoranda i zajedno rade na nekom primijenjenom problemu unutar tvrtke, a nakon što doktorand odradi sve što treba, tada mu sveučilište da doktorat.

Krešo Vugrinčić u prvi je plan stavio zapažanje da su ljudi u Hrvatskoj „poprilično neskloni preuzimanju rizika“, a što izravno utječe kako na same investicije, tako i na poduzetnički pristup u cjelini. Zbog toga i on smatra da u Hrvatskoj treba poraditi na financijskoj pismenosti građana. Vugrinčić je upozorio i na još jedan kulturološki fenomen koji utječe na ulaganja, a koji je nazvao izostankom kulture neuspjeha. „U poduzetničkoj kulturi neuspjeh je normalna stvar od koje učimo i razvijamo se“, poručio je.

Konferencija Libertas završila je panelom Nevladine organizacije – gnjavatori ili partneri? na kojem su Davor Huić (Udruga Lipa), Hrvoje Bujas (Udruga Glas poduzetnika), saborski zastupnik Stjepo Bartulica (Centar za obnovu kulture) i Matej Hittner (Centar za javne politike i ekonomske analize) raspravljali o ulozi nevladinih organizacija u kreiranju ekonomskih politika i promociji slobodnog tržišta.