Brucknerova Misa u f-molu za trajno sjećanje

Izvedba Mise u f-molu, za soliste, zbor i orkestar, WAB 28 austrijskog skladatelja Antona Brucknera (1824‒1896), održana 9. svibnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, još je jedan od dokaza relevantnosti zagrebačkog glazbenog života i uključenosti hrvatske metropole u širi kontekst promišljanja mjesta glazbe u životu zajednice. Održavanje koncerta 9. svibnja, na Dan Europe, kojim se slavi mir i jedinstvo među europskim narodima, ujedno i na kršćansku svetkovinu Uzašašća, sa svom simbolikom Kristova spasa za čovječanstvo, možda je i slučajnost, ali kada se uzme u obzir činjenica da je tom prvom izvedbom Brucknerove doista velebne Mise u f-molu u Zagrebu obilježena 200. obljetnica rođenja skladatelja poznatog po iskrenom vjerovanju u Dobro u čovjeku, kao i po pouzdanju u vjeru i spas koji garantira pobjedu nad Zlom, moguće je povezati silnice po kojima je cijeli glazbeni događaj ovjenčan osobitom aureolom uzvišenosti glazbenoga čina kao spoja duhovne poruke teksta i njegove zvukovne, umjetničke nadogradnje.

Jedinstvo veličanstvenog zborskog zvuka ostvarili su Zbor HRT-a i Akademski zbor „Ivan Goran Kovačić“ / Snimio Jasenko Rasol / HRT

Za događaj valja zahvaliti prvenstveno inicijatorima, Zboru i Simfonijskom orkestru HRT-a u čijem je ciklusu Kanconijer koncert ostvaren, budući da je poziv dirigentu Florianu Helgathu bio njihova ideja. A prema riječima njemačkog maestra, njegova je želja bila izvedba upravo Brucknerove Mise u f-molu. Dakako, trebalo bi iznijeti više biografskih podataka o njemačkom dirigentu, budući da je riječ o jednom od danas svakako najuglednijih zborskih dirigenata. Njegova pozicija umjetničkog ravnatelja i dirigenta ChorWerk Ruhra, vodećeg njemačkog komornog zbora čiji je Helgath umjetnički ravnatelj od 2011. godine, kao i Zürcher Sing-Akademie, simfonijskog zbora na čijem je čelu maestro od 2017. godine, uz sva prijašnja važna zaduženja, dovoljna su potvrda najviše umjetničke i stručne osposobljenosti 45-godišnjeg gosta koji je bio za dirigentskim pultom.

Nadalje, valja biti upućen u postojeće standarde kada je riječ o partituri kakva je Misa u f-molu Antona Brucknera. Naime, uglazbljenje misnog ordinarija, a to su latinski tekstovi iz nepromjenjivih misnih dijelova, stalni stavci mise, Kyrie eleison (Gospodine, smiluj se), Gloria (Slava), Credo (Vjerujem), Sanctus (Svet), Benedictus (Blagoslovljen) te Agnus Dei (Jaganjče Božji), unaprijed zadaje izvjesno poštovanje ugođaja sadržaja teksta, a dakako i duljinu pojedinoga stavka. Budući da su tekstovi Glorije i Creda najdulji, i njihova je glazbena evokacija opsežnija. Povijest europske glazbe poznaje brojna vrhunska uglazbljenja misnog ordinarija, mise kao najvažnijeg kršćanskog bogoslužja, a jednako je tako poznato da su takva vokalno-instrumentalna ostvarenja bila izvođena jednako za vrijeme liturgije u crkvama, kao i u svjetovnim koncertnim prostorima. Činjenica da je Bruckner većim dijelom života bio u Beču, logična je linija od Haydnovih i Mozartovih, svakako pak Beethovenovih duhovnih djela, a njegovo oduševljenje Wagnerom otkriva se u glazbenom jeziku, koji je smjelošću otišao dalje, oboružan genijalnošću autora ponizno sagnutog pred veličinom glavnog Stvoritelja.

Izvedbu su ostvarili vrhunski hrvatski solisti, sopranistica Martina Zadro, mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović, tenor Domagoj Dorotić i bas-bariton Krešimir Stražanac s nimalo lakim dionicama vokalnog kvarteta, čija je temeljna uloga isticanje pojedinih riječi i dopuna linearnom tkivu, a bez osobito izražajnih i istaknutih arija. Glavninu događanja iznio je veliki zborski sastav, udruženi Zbor HRT-a i Akademski zbor „Ivan Goran Kovačić“, čije je pjevanje oduševljavalo pomno vođenom dinamikom velika raspona, a svakako valja istaći i odličnu razumljivost teksta čemu doprinosi jasnoća latinskog jezika. Uopće, bila je to večer divljenja umjetnosti zborskoga sloga u čemu se Bruckner potvrđuje kao nenadmašni majstor. Zborove je za nastup pripremio Ivan Šćepanović, umjetnički voditelj Akademskog zbora „Ivan Goran Kovačić“ i redoviti suradnik ansambala HRT-a.

Kada je pak riječ o instrumentalnom zvuku, pohvale idu na adresu Simfonijskog orkestra HRT-a, koji je harmonijski bogatu i polifono zgusnutu partituru ozvučio krajnje disciplinirano i koncentrirano, pouzdano prateći dirigenta i sve njegove finese. Maestro Florian Helgath podario nam je izvedbu opsežne, komplicirane, pregnantne, sugestivne i nadasve ekspresivne Brucknerove Mise u f-molu na način koji ostaje u trajnome sjećanju.