Miguel de Cervantes Saavedra, Don Quijote – Bistri vitez od Manche,
red. Ivan Planinić, Gradsko kazalište Žar ptica, premijera 11. svibnja
Priča o vitezu Don Quijoteu, čiji um nije toliko bistar kako podnaslov romana daje naslutiti, jedna je od onih s kojom se djeca susreću prilično rano, taj slučaj barem vrijedi za autoricu ovih redaka kojoj je slikovnica s naslovnim junakom jedna od najranijih uspomena na čitateljske početke. Pritom je sam roman u cijelosti mnogo kompleksniji nego što se isprva može činiti s obzirom na popularnost među djecom. Njegov autor, Miguel de Cervantes Saavedra, u pisanju svog djela poigrao se s više tema i kodova za koje se danas smatra da su afirmirali roman kao žanr. Osim elemenata viteškog, pikarskog, pastoralnog i sentimentalno-ljubavnog romana, Cervantes je u svoje djelo uspio uklopiti i metafikcijske elemente, što se najbolje čita u osviještenosti likova kao fikcijskih i problematizacije samih sebe. Zato valja prvo priznati i pohvaliti Ivana Planinića, redatelja i autora dramatizacije, za odgovornost prema predlošku i vještinu kojom je uspio ovaj kanonski komad postaviti na scenu – i to za najmlađu publiku.
U predstavi se posebno ističe kostim glavnog junaka kojeg igra Amanda Prenkaj / Snimio Marko Ercegović
Prvo što se može primijetiti kod ove inscenacije jest manjak scenografije, odnosno ogoljenost scene, gdje je izvedbeni prostor sveden na minimum u smislu dekorativnosti. Jedini element koji dolazi do izražaja za vrijeme trajanja predstave jest cug koji se spušta i podiže tijekom jedne od završnih scena Don Quijoteovih okršaja. Nasuprot tomu, kostimi, koje potpisuje Ana Fucijaš uz asistenciju Ane Paulić, vrlo su slikoviti, raznovrsnih boja i inovativnih rješenja. Posebno se ističe kostim glavnog junaka kojeg igra Amanda Prenkaj. Njezin viteški oklop sastoji se od cjedila koje nosi na glavi kao kacigu i prsluka koji je sastavljen od različitih metalnih komada zupčanika, igraćih karata za briškulu i drugih raznovrsnih komada metala, a na jednoj strani, u blizini srca, stoji crno-bijela fotografija žene, vjerojatno Don Quijotove dame Dulcinee. Drugi kostim, tj. kreacija koja se ističe na sceni jest lik Rocinantea kojeg je utjelovio Domagoj Janković. U izvedbi junakova kljuseta jako ga je zabavno gledati, ponajviše zato što, za razliku do ostalih članova ansambla, kod njega najviše do izražaja dolaze fizičke kretnje koje su na svoj način zahtjevne.
Iako predstava za djecu, njome zapravo kao da diše brechtovski duh u manjku ikakve scenografije i s velikim naglaskom na scenski pokret za koji je zaslužna Maja Marjančić, koja je ujedno asistentica redatelja. Ključ pokreta i koreografije jako se bazira i podsjeća upravo na dječje igre i svađe, puno je hrvanja, preskakanja i fingiranog gađanja šmrkljima. Koreografije, a i gotovo cijelu predstavu, prati živa glazba Nikše Marinovića i tim se songovima svakako dodatno povećala već uspostavljena živahna dinamika glumačkog ansambla koja ne pada ni u jednom trenutku i drži pozornost bez greške. Osim već spomenutih, u predstavi glume još Gorana Marin, Dunja Fajdić čiji glas u songovima posebno plijeni pažnju, Bogdan Ilić, Vini Jurčić, Matej Đurđević i Domagoj Ivanković koji igra Sancha Panzu. Iako u samu radnju ulazi nešto kasnije nego što se možda isprva očekuje, Ivanković kao Sancho ima ulogu pripovjedača koji se drži na prosceniju i pritom komentira dogodovštine svog kasnijeg suputnika kojem će se pridružiti u pustolovinama sve dok im ne dođe kraj.
Jedan od zanimljivijih trenutaka jest scena prekida predstave, koja je najavljena u uvodnoj podjeli uloga, kada Marinović uz ostale glumce niže uloge koje će igrati tijekom izvedbe. Time se dodatno autorski tim pridržavao predloška i njegove metafikcijske prirode koja prati i samu predstavu kada glumci nakratko „ispadaju“ iz svojih uloga i komentiraju zbivanja. U tom je smislu upečatljiv i sam kraj koji nije doslovna smrt Don Quijotea, već postepeni silazak svih glumaca sa scene dok pjevaju završni song o glavnoj ideji Don Quijotea. Kao što je naglašeno u programskoj knjižici i u završnoj sceni, da bi svijet učinili boljim mjestom za sebe, valja nam djelovati, makar se drugima to činilo nemogućim ili čak ludim.
788 - 23. svibnja 2024. | Arhiva
Klikni za povratak