Zajedništvo izvaninstitucionalnog teatra u Dubrovniku

Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa (HDKKT) pokrenulo je ove godine nekoliko zanimljivih projekata. Jedan od njih su i Čvorišta, dvije tribine koje će HDKKT održati u Dubrovniku, u suradnji s Art radionicom Lazareti (ARL). Prva od dviju tribina održana je 25. travnja u Dubrovniku, pod nazivom: 35 godina Art radionice Lazareti: poglavlje festival Karantena. Tribinu su moderirale Ivana Slunjski, predsjednica HDKKT-a, i Petra Jelača, kazališna kritičarka, a gosti tribine bili su Igor Ružić, kazališni kritičar, te Davor Mojaš, umjetnički voditelj teatra Lero iz Dubrovnika.

Okupljanje najznačajnijih sudionika izvaninstitucionalne scene kasnih devedesetih

Pripremni radovi na osmišljavanju i vođenju tribine događali su se u Dubrovniku u arhivi ARL-a, kao i kroz razgovore sa sudionicima nastajanja Festivala Karantena, koji se održavao deset godina, svakog ljeta od 1997. do 2006. godine.

Sudionici tribine: Davor Mojaš, Petra Jelača, Ivana Slunjski i Igor Ružić

Premda sažet u desetak festivalskih dana, varirao je u terminu, ponekad se održavao koncem ljeta, ponekad u njegovu srcu, u vrijeme zbivanja tradicionalno rezerviranog za Dubrovačke ljetne igre. Kako je rekao jedan od gostiju tribine, kazališni kritičar Igor Ružić, u Dubrovniku je o ljetnim izvedbenim i kazališnim manifestacijama nemoguće govoriti izvan konteksta Dubrovačkih ljetnih igara, a o idejnim i estetskim razlikama, kao i o mnogim nadopunjavanjima dvaju festivala, na tribini su govorile moderatorice, na temelju prethodnih razgovora sa Slavenom Toljem, osnivačem i dugogodišnjim voditeljem Art radionice Lazareti te pokretačem i voditeljem Festivala Karantena, Srdjanom Cvijetić, aktualnom voditeljicom ARL-a i članicom organizacijskog tima Karantene od 2000. godine, i vizualnom umjetnicom Ivanom Jelavić, također sudionicom prvih karantenskih sezona. 

Festival Karantena nastao je na inicijativu Slavena Tolja i njegovih suradnika, koji je okupljao najznačajnije sudionike izvaninstitucionalne scene kasnih devedesetih godina. Ono što je zanimljivo jest da nije bilo kašnjenja u odnosu na zagrebačku scenu, što je posljedica prijateljske i kolegijalne povezanosti umjetnika, kako vizualnih tako i izvedbenih. Tako su u Karanteni sudjelovali, između ostalih, Ivica Buljan, Damir Bartol Indoš, Selma Banich, Irma Omerzo, Vili Matula, Bad Company, Goran Sergej Pristaš, Saša Božić... Tribina se fokusirala na izvedbeni aspekt, premda je u programima festivala Karnatena bilo dosta izložbi, instalacija, performansa, koncerata i drugih aktivnosti.

Plakat posljednje 10. Karantene

Dubrovački dani mladog teatra – idejna preteča Karantene

Dragocjen govornik, posebno zato što je i sam bio svjedokom toga vremena, ali i ranijih zbivanja koja možemo smatrati idejnom pretečom pokretanja Festivala Karantena, bio je Davor Mojaš. S teatrom Lero četiri je puta gostovao u okviru programa Karantene, pratio ih kao dio publike, no najzanimljivije su bile njegove reminiscencije na Dubrovačke dane mladog teatra, koji su se održavali tri sezone u okviru Dubrovačkih ljetnih igara od 1980. do 1982. Okupljali su, kao i Festival Karantena, najvažnija imena nezavisne kazališne scene koja je tada tek stasavala, ali i vrlo važna i zanimljiva strana gostovanja. U početku i u najvećem zamahu su i zaustavljeni, jer su po svojoj estetici koju je karakteriziralo pretapanje fikcije i fakcije, kazališta i publike, javnog prostora koji ne poznaje rampu bili preslobodni i stoga vrlo zahtjevni za bilo kakav oblik kontrole, što je državnom festivalu kakav su Dubrovačke ljetne igre uvijek bio potencijalni problem. Mnogi su kritičari o tome pisali ranih osamdesetih, ali se nastavak te manifestacije svejedno nije dogodio, premda je upitno koliko je programska kontrola sadržaja uopće bila potrebna i samoj instituciji državnog festivala ranih osamdesetih godina 20. stoljeća.

Nadopunjavanje institucionalne i izvaninstitucionalne scene

O nadopunjavanju institucionalne i izvaninstitucionalne scene govorili su svi sudionici tribine, dok se nakon službenog dijela razgovora uključila i publika, s primjerima vlastitih radova i kontekstom njihova nastanka. Pasko Burđelez, konceptualni umjetnik iz Dubrovnika, skrenuo je pozornost na procesualnost rada svih umjetnika na Karanteni, i formiranje festivala iz procesa rada, a ne iz programske ideje, što karakterizira suvremenu umjetnost.

Jedan od najzanimljivijih zaključaka nakon razgovora sa sudionicima vremena, koje će HDKKT i dokumentirati, jest činjenica prešutne suradnje institucionalnog festivala Dubrovačke ljetne igre i Karantene. Uz idejnu i estetsku konfrontaciju vidljivu ponajprije u medijima, uz retrogradno iščitavanje intervjua sa Slavenom Toljem, stječe se dojam oponiranja, što idejno i jest bilo tako, jer je postojala potreba za dopunjavanjem ljetnog javnog prostora koji je u kolektivnoj svijesti građana rezerviran za Igre drugačijim sadržajima, no u svakodnevici realizacije Karantene bilo je i puno suradničkih momenata, od tehničke podrške i prodavanja ulaznica do nadopunjavanja na umjetničkoj i programskoj razini. Za vrijeme treće i četvrte Karantene, kada se festival nakon samo nekoliko sezona već etablirao na nacionalnoj i međunarodnoj razini, bilo je i ozbiljnih ponuda od strane vodstva Igara da Karantena postane dio njihova off programa, što Slaven Tolj nije prihvatio, jer je ideja Festivala Karantena bila zgusnutih deset dana festivalskog programa koje je želio provoditi tijekom čitave godine. Kasnije pokreće takav projekt Karantena, izvedbene scene tijekom cijele godine, dok u današnjem organigramu Art radionice Lazareti postoji u vidu scene Karantena koja ugošćuje većinom domaće izvedbene umjetnike, dok ostali umjetnički programi također postoje tijekom čitave godine, u godišnjim programskim ciklusima vizualnih umjetnosti, rezidencijalnih i književnih programa, te društveno angažiranih tribina i okruglih stolova. Art radionica Lazareti tako se u 35 godina postojanja formirala u iznimno uspješan primjer djelovanja izvaninstitucionalne umjetničke scene, čiji je pokretač, odnosno zamašnjak bio i Festival Karantena.

Međunarodna relevantnost
i entuzijazam

Gost tribine Igor Ružić govorio je o programskoj koncepciji deset godina festivala, te o imenima koja su kroz njega stasala, a kasnije se etablirala u doajene domaće suvremene umjetnosti, od kojih su mnogi iz izvaninstitucionalnog djelovanja prešli u institucije, poput Ivice Buljana.

Njegovo ime veže se uz međunarodni karakter Festivala Karantena, naročito uz mnoga francuska i frankofona gostovanja čijoj je organizaciji uvelike pomogao. Bilo je tu klaunskog i uličnog kazališta, 2003. gostovali su Ellen Stewart i LaMaMa Theatre iz New Yorka na Lokrumu s Eshilovom Sedmoricom protiv Tebe, pa se taj međunarodni karakter najviše naslanja na evociranje uspomena na Dubrovačke dane mladog teatra početkom osamdesetih godina 20. stoljeća.

Sve je počivalo na ogromnoj energiji i entuzijazmu Slavena Tolja i njegovih suradnika, spavalo se i jelo gdje se moglo, nije bilo razlika između pomoćnih scenskih radnika i umjetničkih voditelja, zajedništvo u iznošenju projekta iznjedrilo je ovako važan festival u tada posve drugačijim organizacijskim i produkcijskim uvjetima. Tribina je stoga imala i okus nostalgije, ali i revalorizacije jednog fenomena koji se s dvadeset godina distance zaista pokazuje važnim za ukupnost dubrovačke kazališne scene.

Iduća tribina u koprodukciji HDKKT-a i ARL-a održat će se ovoga ljeta i bit će posvećena temi ambijentalnosti.