Operni polet mladih umjetnika

Stotu godišnjicu smrti Giacoma Puccinija studenti solopjevanja i Glazbenog odjela Umjetničke akademije u Splitu obilježili su izvedbom njegove opere Gianni Schicchi 16. travnja u Hrvatskom domu Split, postavivši tako svoj prvi cjeloviti operni projekt.

Treći dio čuvene Puccinijeve operne trilogije Triptih donosi bezvremensku problematiku o prevari, pohlepi i borbi oko nasljedstva među članovima obitelji. U povijest Firence Gianni Schicchi de’ Cavalcanti utkao se domišljatošću i oštroumnošću, a besmrtnost je postigao u Božanstvenoj komediji Dantea Alighierija koji ga je smjestio u pakao zbog krivotvorenja oporuke bogatog trgovca Donatija. Giovacchino Forzano libretom radnju smještaj na prijelazu iz mračnog srednjeg vijeka u renesansu koja cvjeta iz Firence, dok se UMAS-ova produkcija odlučila za splitski ambijent. Iako su Puccinijeve jednočinke iz Triptiha zamišljene za izvedbu u nizu, Schicchi se najčešće postavlja samostalno ili u kombinaciji kratke opere nekog drugog skladatelja. Pozitivan završetak, koji slijedi nakon sumorne tragedije Plašt i misticizma Suor Angelice, bio je najbolji odabir za poletne i svježe studente.

Prizor iz poletne izvedbe opere Gianni Schicchi u Hrvatskom domu Split / Snimila Maja Prgomet / Izvor Hrvatski dom Split

Nakon što je s akademijom honorarno surađivala četrnaest godina, mezzosopranistica i operna prvakinja HNK Split Terezija Kusanović promijenila je poslodavca te prešla u zvanje docentice. Dobro zna koliko je scensko iskustvo značajno za pjevače, pa se sa studentima u suradnji s vokalnim pedagogom Marijom Krnićem, koji je utjelovio pokojnikova člana obitelji Simonea, uhvatila ukoštac s postavljanjem vokalno-scenske izvedbe. U ostvarenju su sudjelovali i Glazbena škola Josipa Hatzea, čiji su učenici iz klase Sanje Erceg Vrekalo utjelovili Maestra Spinelloccia (Hrvoje Čuić) i Gherardina (Vita Vrekalo), Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, čiji je profesor solopjevanja, bariton Berislav Jerković iznio naslovnu ulogu, te HNK Split koji je za izvedbu posudio splitske nošnje. Nije čest slučaj da UMAS bilježi projekte u suradnji likovnog, glazbenog i kazališnog odjela, ali ovoga puta Schicchi je udružio glazbeni odjel s Odsjekom za dizajn vizualnih komunikacija i Odsjekom za glumu, a Hrvatski dom Split kao nastavna baza akademije nametnuo se kao logično mjesto izvedbe.

Osim što je Schicchi prvi cjeloviti operni projekt UMAS-a, to je i prvi cjeloviti operni projekt koji se izvodi u Hrvatskom domu Split te prva operna režija akademske glumice Antee Gotovac. Tanka je granica između humora i izvitoperene karikirane stvarnosti u komediji, po čijem je rubu plesala režija. Unatoč skladnom smještanju i grupiranju izvođača na scenu, koja nije ni predviđena za operne produkcije, mjestimično je vladao stilsko-narativni kaos, poput histerije kada je Schicchi iznio svoj plan članovima Donatijeve obitelji. Da su za produkciju bila ograničena sredstva, moglo se vidjeti po izostanku scenografije, koja je bila sklepana pomoću namještaja dvorane, i po kostimima, koji bi bili idealni da su se zadržali na splitskim nošnjama. Naslovni lik, a naročito njegova kćer Lauretta, odjevnim kombinacijama značajno su odudarali. 

Studenti, kao protagonisti ove produkcije, imali su neprocjenjivu priliku pokazati svoje znanje i vještine pred publikom te pritom surađivati u izvedbi s profesionalnim glazbenicima. Uz klavirsku pratnju Zorana Velića, koji je na najbolji mogući način zamijenio orkestar i bio siguran oslonac mladim pjevačima, te dirigentsko vodstvo Vetona Marevcija, studenti su podijelili pozornicu i s profesionalnim pjevačima. Među njima se tenor Matej Predojević Petrić kao Rinuccio pokazao najkompletnijim u glazbeno-scenskom izričaju, unatoč mjestimično nesigurnim visinama, ali iznimno uspješnim recitativima te duetom s ljubljenom Laurettom. Nju je sigurno utjelovila studentica završne godine solopjevanja Rahela Ujević s prirodnošću scenskog izraza te paletom vješto kontroliranih dinamika koje su zabljesnule u izvedbi arije ­
O mio babbino caro na oduševljenje publike. Njezinu kolegicu s godine, Doru Janu Klarić, također su krasile prirodnost u kretanju scenom te angažiranost u svakom trenutku koje su pridonijele potpunoj transformaciji u Zitu.  Čestitati treba i ostalim studentima na angažmanu i izvedbi: Martini Hazdovac (Gherardo), Leoni Sever (Nella), Mati Panjkoti (Betto di Signa), Mihovilu Petku (Marco), Ani Čudina (La Ciesca), Ivanu Banoviću (Messer Mantino Di Nicolao), Filipu Grmoji (Pinellino, Guccio) i Mati Tavriću (Buoso Donati). Dio izvođačkog tima trebao je biti i Roko Karlo Friganović, njihov prerano preminuli kolega s Glazbenog odjela, kojem su posvetili premijeru.

Splitsko sveučilište trebalo bi se potruditi osigurati više sredstva za studentske projekte UMAS-a te pritom inzistirati na suradnji među odjelima, jer nema bolje prezentacije usvojenih znanja i vještina od glazbeno-scenskih izvedbi pred publikom.