Očuvanje hrvatskog identiteta u Vojvodini

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata proslavio je 11. travnja 15 godina postojanja bogatim kulturno-umjetničkim programom u Subotici. Tom se prilikom u ovo kulturno središte vojvođanskih Hrvata, Mađara i drugih nacionalnih manjina uputilo mnogo uzvanika iz Hrvatske, uključujući ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek, ravnateljicu Uprave za međunarodnu kulturnu suradnju i europske poslove Anju Jelavić i posebnu savjetnicu ministrice Dubravku Đurić Nemec.

Ravnateljica Jelavić posebno je istaknula kako su Hrvati u Vojvodini autohtona manjina koja aktivno sudjeluje u javnom, političkom i kulturnom životu te daje značajne doprinose njegovom razvoju. „Taj identitet očituje se prije svega usvajanjem i uporabom hrvatskoga standardnog jezika, ali i očuvanjem povijesnih mjesnih govora“, naglasila je, te pohvalila napore koji se ulažu u obrazovanje mladih naraštaja i omogućavanje njihovog sudjelovanja u kulturnim i obrazovnim događanjima u Republici Hrvatskoj.

„Veliku ulogu u svim tim aktivnostima odigrao je i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata“, istaknula je Jelavić te dodatno izdvojila važnost očuvanja kulturne baštine i zahvalila svima koji su radili u Zavodu na izradi kataloga nematerijalnih kulturnih dobara. Posebno je naglasila vrijednost tog projekta, kao rezultata višegodišnjih istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata s hrvatskim ustanovama i stručnjacima za kulturnu baštinu.

Ženska pjevačka skupina Kraljice Bodroga iz KUD-a Hrvata iz Monoštora predstavila se tradicijskim dvoglasnim pjevanjem Šokica na središnjoj svečanosti u Subotici / Izvor ZKVH

Uzvanike je dočekala ravnateljica Zavoda Katarina Čeliković koja je podsjetila kako se pod geslom Baštinimo – okupljamo – dijelimo slavi rad na očuvanju, unapređenju i razvoju kulture vojvođanskih Hrvata. „Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata trsio se svih 15 godina na suvremen i kompetentan način promovirati, poticati, čuvati, razvijati, usustavljivati i organizirati kako kulturno naslijeđe vojvođanskih Hrvata, tako i obavljati produkciju novih kulturnih događaja“, istaknula je ravnateljica Čeliković. Među najznačajnijim aktivnostima izdvojila je oko 70 tiskanih knjiga, dio u sunakladi, tri nosača zvuka, više od 70 održanih znanstvenih kolokvija, više desetina organiziranih stručnih skupova, projekt digitalizacije arhivske knjižnične i muzejske građe Hrvata u Vojvodini s izgradnjom repozitorija vlastite digitalne zbirke, izradu kataloga nematerijalne kulturne baštine Hrvata Vojvodine te 20-ak realiziranih znanstvenih istraživanja.

Kad je Zavod osnovan, na čelu mu je bio predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, danas ministar za ljudska i manjinska prava u Vladi Republike Srbije, Tomislav Žigmanov, koji je također bio na ovom okupljanju i istaknuo rad Zavoda na ponos svih Hrvata. Prvi ravnatelj Zavoda istaknuo je kako su uvijek bili „otvoreni i kreativni, spremni na suradnju i zajednički rad, čuvajući svoje, učili od drugih i bili spona spram brojnih kultura napose kada je u pitanju većinski narod, ali i druge nacionalne zajednice i kad je u pitanju jedinstveni hrvatski kulturni prostor i srpska zajednica u Hrvatskoj“.

Hrvati Bunjevci žive na sjeveru Bačke, te su nezaobilazna etnička i kulturna sastavnica Subotice, Bikova, Gornjeg i Donjeg Tavankuta, Đurđina, Male Bosne i Starog Žednika. U zapadnoj Bačkoj, u Sonti, Apatinu, Beregu i Monoštru, te u Srijemu (Hrtkovci i Nikinci) obitavaju rijetke zajednice Hrvata Šokaca, koji su naselili i dijelove Banata. U nekima od ovih naselja postoji dvojezičnost (ili trojezičnost, s mađarskim u Subotici), a ponegdje se u školama organizira nastava na hrvatskome jeziku.

Kulturna i umjetnička baština vojvođanskih Hrvata pod teškim je bremenom smanjivanja broja hrvatskih žitelja u Srbiji. Prema popisu stanovništva iz 2022. godine u Srbiji živi 39.107 Hrvata, što označava trajni pad. Kad se prisjetimo da je prije više od pola stoljeća, 1961. godine, u Srbiji živjelo 196.409 Hrvata, onda se vide razmjeri ove demografske katastrofe. Ipak, Žigmanov je 2023. godine ustvrdio kako ovo nisu realne brojke i da je „posve opravdana i utemeljena vjera da u tom društvenom stratumu postoji znatan broj onih koji su u etničkom smislu pripadnici hrvatskog naroda, ali su to, iz straha, nesigurnosti ili nelagode, zatajili tijekom popisa“. Tome pridonosi i trajno odnarođivanje, pri čemu stara srbijanska politika preimenuje Hrvate u Bunjevce, zbog čega je postojanje Zavoda iznimno potrebno i poželjno za očuvanje i razvoj hrvatskoga identiteta u Vojvodini.