Novija varaždinska povijest – tri knjige i štikleci

Istraživanja povijesnih zbivanja u 20. stoljeću, osobito kad je riječ o lokalnoj ili regionalnoj tematici uvijek su vrijedna i dobrodošla. Zato znanstvenoistraživačka i nakladnička djelatnost Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu zaslužuje, barem ukratko, našu pažnju. Bit će riječi o četirima knjigama Vladimira Huzjana, povjesničara po obrazovanju i aktualnog upravitelja spomenutoga Zavoda.

Iako je posljednja u tom nizu, knjiga Štikleci varaždinske međuratne povijesti plijeni zanimljivošću, kako po sadržaju, tako još više po načinu prezentiranja istraživačkog materijala. Njoj prethode tri knjige, tj. monografije koje ćemo pregledno predstaviti, kronološki kako su objavljene.

Varaždin između dva rata

Knjiga Varaždin i vojska u međuratnom razdoblju (1918.–1941.) objavljena 2018. donosi teme kojima se povjesničari nisu previše bavili. Stoga je istraživački rad zahtijevao od Huzjana pregled većeg broja dokumenata, mnogobrojne usporedbe, detektiranja ljudi, zbivanja i prilika u međuratnome razdoblju. O brojnim dvojbama i teškoćama Huzjan pregnantno zapisuje: „Istraživanje je provedeno na arhivskom gradivu nekoliko arhiva u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji. Početna istraživanja napravljena su u lokalnom Državnom arhivu u Varaždinu gdje su za navedeno razdoblje pregledani Zapisnici sjednica Gradskog poglavarstva, Skupštinski zapisnici, Prezidijalni spisi, Redovni spisi, Zbirka karata i zemljovida, tematska cjelina Spomenik kralju Aleksandru te gradivo pod zajedničkim nazivom Vojarne.“ Istraživanje je dalje nastavljeno u Gradskom muzeju Varaždin, Arhivu Srpske pravoslavne crkve u Varaždinu, Gradskoj knjižnici i čitaonici Metel Ožegović u Varaždinu i Grobnim očevidnicima.

Izd. HAZU, Zavod za znanstveni rad u Varaždinu, 2018, 2020, 2022, 2023.

Knjiga je podijeljena u dvije velike cjeline: prva ima naslov Društveno-politička događanja u Varaždinu od kraja Austro-Ugarske Monarhije do diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića, dok druga nosi naslov Društveno-politička događanja u Varaždinu od diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića do raspada Kraljevine Jugoslavije.

Pažljivom i zainteresiranom čitatelju, a osobito istraživačima, ova će knjiga ponuditi brojne podatke od kojih je najveći dio objavljen prvi put. Zato je ona vrijedan prilog razumijevanju povijesti Varaždina i okolice. I, kako to uvijek biva, govori o nama u jednom vremenu i prostoru. Za povjesničare je ona nezaobilazan prilog toliko potrebnim istraživanjima i razumijevanju naše povijesti 20. stoljeća.

U Drugom svjetskom ratu

Druga knjiga iz ovog ciklusa Varaždin u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske 1941.–1945. objavljena 2020. ispunjava veliku prazninu u hrvatskoj povijesnoj znanosti. Huzjan je svjestan teme koju obrađuje. U svojim uvodnim rečenicama piše: „Drugi svjetski rat prouzročio je mnoge događaje u Varaždinu koji nisu istraženi, a razlog može biti opterećenost historiografije ideologijom do sloma komunizma koja je naglasak stavljala na politički prihvatljive teme. Iz tog je razloga varaždinska povijest 20. stoljeća ostala neujednačeno istražena. Zato ova knjiga prikazuje temeljne činjenice iz primarnih povijesnih izvora pohranjenih u arhivima i muzejima što je preduvjet za daljnje historiografsko istraživanje i analizu kojom bi se u budućnosti mogla izraditi detaljnija sinteza o Varaždinu tijekom Drugog svjetskog rata“.

Knjiga pokazuje još jednu važnu činjenicu. Naime povijesna građa zahtijeva uporan, strpljiv i pažljiv istraživački napor. Dakako, i osobnu odlučnost da se s njome uhvati ukoštac. Sustavnost i akribija omogućuju Huzjanu obradu događaja koji su u mnogočemu obilježili varaždinsku povijest 20. stoljeća. Arhitektura cijele knjige, raspored poglavlja, velika i provjerena dokumentacija te izvorne fotografije omogućuju čitatelju da sadržaje prati s lakoćom uz još jednu odliku: knjigu ne mora čitati sustavno stranicu po stranicu, nego po poglavljima ili dijelovima koji mu se čine zanimljivima, a da pritom ne izgubi ideju cjeline. Bilježimo, iz sadržaja knjige, naslove poglavlja koja potvrđuju rečeno: Do 10. travnja, U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Židovska zajednica, Srpska zajednica, Kasarne i vojarne, Njemačka društva u Varaždinu (1941), Svakodnevni život u Varaždinu, Svakodnevni život u varaždinskim vojarnama, Slovenci u Varaždinu 1941. i 1942. godine, Tekstilna industrija d.d. Varaždin (1942. i 1943). Ostala poglavlja slijede istu logiku cjeline: Posljednje dvije godine, O nekim Varaždincima nakon Drugog svjetskog rata, Kronologija odabranih događaja u Varaždinu tijekom Drugog svjetskog rata.

Na kraju knjige obimni su Prilozi koji odlično prate sadržaje poglavlja. Sve navedeno knjigu čini preglednom i dokumentiranom. Ujedno je to dobra podloga i poziv istraživačima da se nastave baviti i drugim temama iz povijesti Varaždina u 20. stoljeću.

Varaždin u poraću

Treća knjiga Vladimira Huzjana Varaždin u poraću Drugog svjetskog rata (1945.–1948.) objavljena je 2022. Nastavljajući istraživanja novije povijesti Varaždina, autor podastire obimnu povijesnu građu, iako je riječ o tek trogodišnjem periodu od 1945. do 1948. godine. Imajući iza sebe dvije već predstavljene knjige, u Predgovoru za treću Huzjan zapisuje: „Ovo je autorova treća monografija kojom završava istraživačku cjelinu proučavanja povijesti Varaždina sredinom 20. stoljeća. (...) Ona govori o neistraženom vremenu poraća“.

Huzjan precizira što to znači: „U dosadašnjoj historiografiji nema mnogo podataka o zadnjim danima NDH u Varaždinu kao ni o prvim danima, tjednima ili mjesecima nove jugoslavenske vlasti“. Zapravo, o tom razdoblju poznate su tek osnovne konture. Upravo zato autor, poštujući znanstvene kriterije istraživanja, naglašava da su „(…) sva nova saznanja predstavljena u ovoj monografiji, a spisi imaju bilješke te se njihov sadržaj može provjeriti“. Ovo je ključna uputa za čitanje, ali i za nova istraživanja. Upravo takav način rada i pisanja nudi garanciju da je riječ o pouzdanome istraživačkom radu, a rezultati su uvijek lako provjerljivi.

Gotovo je nemoguće ukratko prezentirati sadržaj knjige koja u svojem (skoro) enciklopedijskom formatu ima više od 360 stranica. Neka nas, za ovu priliku, zadovolje neke važne informacije koje upućuju na vrijednosti i spoznaje koje nam donosi Huzjan u ovoj monografiji. U šestom poglavlju sakupio je autorizirana sjećanja 15 Varaždinaca koji su svojom riječju svjedočili o vremenu o kojem knjiga govori, odnosno pričali o svojim životima i sudbinama koje su ih zadesile. Na više od 30 stranica oni nam uvjerljivo ilustriraju vrijeme, događaje i ljude, ali i poručuju: važno je poznavati vlastitu povijest i sjećati je se, da bi se ubuduće izbjegle tragične posljedice. Huzjan o tome piše vrlo pregnantno i upozoravajuće: „Rat je završio i mnogi su se veselili miru i oslobođenju, no taj se kredit brzo trošio jer su Varaždinci već u ljeto 1945. vidjeli da se odvedene grupe ljudi ne vraćaju“. Uza sve to, samo poraće nije bilo lako. „Svega je nedostajalo – hrana i potrepštine dijeljene su ili su se nabavljale na točkice, a šverc se teško kontrolirao“. Brojni primjeri, dokumentacija, originalni spisi, sve to vrlo uvjerljivo oslikava vrijeme o kojem knjiga govori.

Odlične izvorne fotografije Varaždincima zorno prikazuju kakav je bio njihov grad, kako je to djelovalo pomalo zastrašujuće i stvaralo sumornu sliku grada koji je imao stoljetnu tradiciju u kulturi, znanosti, obrazovanju, arhitekturi i urbanizmu. Od 1948. i Rezolucije Informbiroa nastaju promjene. No to je predmet neke nove monografije i novih, rekli bismo potrebnih, istraživanja o povijesti Varaždina u 20. stoljeću, jer Huzjan se, po vlastitim riječima, okreće drugim temama.

Štikleci o međuratnom razdoblju

Što donosi zadnja knjiga u ovom nizu Štikleci Varaždinske međuratne povijesti iz 2023, odnosno zašto štikleci? Huzjan u kratkom Predgovoru piše: „Premda je autor ovih redaka već ranije pisao o zbivanjima u Varaždinu između dva svjetska rata, još je ostalo sadržaja kojim se taj dio gradske povijesti može opisati. Iako su teme same po sebi zanimljive, arhivskog gradiva nema dovoljno da bi se napisao poseban znanstveni rad, ali ima taman za kraću monografiju. Odnosno, za posebna poglavlja do 10-ak stranica, dovoljno da se istaknu kao štikleci“.

U tom je smislu ova knjiga ispunila svoju zadaću. I baš zbog toga, zbog štikleca, ona je zanimljiva, pa i poučna. Osobito u onome dijelu u kojem tri Varaždinke iznose svoja  sjećanja. Ona su pak, nema nikakve sumnje, dokaz koliko su važna sjećanja i razmišljanja u razumijevanju događaja koji su, na svojstven način, ne samo prikaz života pojedinaca i obitelji, nego i životnog ugođaja u Varaždinu u cjelini.

Kako u svom velikom Rječniku varaždinskog kajkavskog govora navodi njegov autor, poznati i priznati varaždinski glumac, Tomislav Lipljin: štiklec, štiklecof, m. šala, anegdota, kratka pikantna priča, pričica; usporedi: anegdota, dogodovština, historija, štorija, „Dobre štiklece zmišla“, tako ni Huzjan nije mogao te svoje štiklece ne posložiti u jednu zanimljivu cjelinu. To se vidi iz naslova nekih poglavlja u knjizi: Kako su u Varaždinu i okolici psovali kralja i otadžbinu?, Cenzura lokalnog lista, Prijestupi i kaznena djela u Varaždinu i okolici, Varaždinska opozicija, Tužbe zbog uvrede časti ili klevetanja u lokalnom tisku. Sve je to smisleno posloženo donoseći nam nove spoznaje, ali nas, kako i dolikuje štiklecima, zabavlja, veseli. Već i stoga jer su moguće usporedbe s našom suvremenošću. Ima autor pravo kad zaključuje: „U konačnici, ova knjiga je, zapravo, mali doprinos rasvjetljavanju bogate i slavne prošlosti dragog nam Varaždina“.

Knjige Vladimira Huzjana u istraživačkim i nakladničkim programima Zavoda za znanstveni rad u Varaždinu ispunjavaju prazninu u istraživanjima naše novije povijesti, točnije Varaždina u 20. stoljeću. Kompendij čini više od 1200 stranica s izvrsnim fotografijama, brojnim dokumentima, faksimilima, važnim kazalima, probranom literaturom, ali i odlično dizajniranim stranicama (i koricama). Sve su to kriteriji koje valja i ubuduće poštovati. Od autora očekujemo nova istraživanja i nove knjige.