Marulićeva duhovnost kao temelj društvene kohezije

Na otvaranju Marulove godine, na obljetnicu njegove smrti koju smo obilježili 5. siječnja u našem prostoru Ispod ure, naš dugogodišnji voditelj Marulianuma Bratislav Lučin naglasio je u svojem predavanju da „svjedočimo jednom dobrodošlom paradoksu – što nam je Marulić dalje, on nam, kao u nekoj obrnutoj perspektivi, ne postaje s udaljenošću manji, nego sve veći i sve važniji“.

Ta poticajna, centralna misao našeg klasičnog filologa zamislila nas je i potaknula na promišljanje. Kako u doba postmoderne i liberalnog progresivizma može rasti značenje jednog provincijalnog plemića, kršćanskog humanista, preteče katoličke obnove. Kako se u doba vrijednosnog pluralizma, koji u ime tolerancije jednako uvažava sve pozicije, a svako se tradicijsko, identitetsko polazište tumači kao odraz nepoželjne hijerarhijske nadmoći, može govoriti o „versima harvackim“, institucijama kršćanskih svetaca, kreposnom življenju…

Protokom vremena korijeni Marulove misli postaju dublji, jer je stablo sve veće, razgranatije i nastavlja rasti neovisno od našeg interesa i utjecaja. Mi Maruliću možda nismo potrebni. No Marulić je potreban nama. Ukoliko se želimo konstituirati i opstati kao zajednica: urbana, nacionalna, europska, ukoliko težimo društvenoj koheziji, a ne kaosu, nasilju i ništavilu, onda nam kao društvu treba konsenzus jer su alternativa individualizam ili totalitarizam. Marulićeva nam je duhovnost potrebna kao temelj društvene kohezije. Nitko u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti ne daje toliko duhovne popudbine kao Marulić. Marulićeva je misao, misao Smisla, reda i nadasve misao odnosa. Ako znanost zatvorimo u kutiju pozitivizma, postaje ohola i manipulativna. Marulićeva je duhovnost stoga protuteža materijalnom, u uspostavi ravnoteže. On nije samo „otac hrvatske književnosti“, Marulić je temelj izgradnje pojedinca i društva. Uči nas da je poželjan život samo kreposni život i to je spasonosno moralno jezgro u središtu njegovoga promišljanja, ali i praktičnog, smislenog i radosnog življenja. Užitak je živjeti po Marulićevim načelima.

Doista, Marulova će važnost rasti. Vrijeme će mu biti nesklonije, ali ćemo se za njega sve čvršće hvatati.