Klasična je glazba važna

U dvorani koja u tekućoj koncertnoj sezoni obilježava pola stoljeća postojanja, Muzička akademija, koja je prije tri godine obilježila 100. obljetnicu djelovanja, koncertom Simfonijskoga orkestra Muzičke akademije u ciklusu Lisinski subotom podsjetila je na suradnju s Lisinskim koja traje četiri puna desetljeća.

Za tu je prigodu odabran program pod naslovom Divertimento – glazba radosti s djelima koja tu radost vrlo uspješno emaniraju: Divertimento za orkestar Brune Bjelinskog, Koncert za klavir i orkestar u F-duru Georgea Gershwina te Simfonijski plesovi iz mjuzikla Priča sa zapadne strane Leonarda Bernsteina. Nešto manje radosna bila je skladba Scherza i serenade izraelskoga skladatelja Yinama Leefa.

Simfonijski orkestar Muzičke akademije uz dirigenta Eitana Globersona / Izvor Cropix

Uistinu je lijepo bilo slušati i gledati Simfonijski orkestar Muzičke akademije u Zagrebu, koji već godinama iznimno uspješno vodi iskusni dirigent i skladatelj Mladen Tarbuk, što nesumnjivo doprinosi visokoj razini entuzijazma i profesionalnosti u muziciranju svih sekcija. Koncertom u subotu ravnao je gost iz Izraela, ugledni pijanist, dirigent i znanstvenik Eitan Globerson koji se fino uklopio i dodatno potaknuo vedrinu članova orkestra.

Divertimento Brune Bjelinskog istaknuo je vještinu mahom drvenih puhača: sjajne oboe prije svega, potom klarinete i flaute. Treba pohvaliti i trube uz motiviranu i sustavnu potporu svih gudačkih sekcija i udaraljki. Izvrstan je bio i ksilofon, koji se osobito proslavio u posljednjoj skladbi, Bernsteinovim Simfonijskim plesovima.

Danijel Detoni, pijanist čiji nastupi uvijek oduševljavaju autentičnom muzikalnošću, na ovom je koncertu iskazao svoj pedagoški dar budući da je upravo njegov student, izvrsni slovenski pijanist Vitomir Janez Zagode, nastupio kao solist u Gershwinovu Koncertu za klavir i orkestar u F-duru. Student treće godine klavira osvojio je nebrojene nagrade tijekom školovanja, a ono što uz impresivnu tehničku spremnost krasi ovog mladića iz Celja, jest rijetka sposobnost jasnog artikuliranja svakog tona i kristalna jasnoća piana. Osim toga, Zagode je pokazao i duboko razumijevanje partiture zbog čega nije posezao za teatralnim gestama, tako čestima u interpretacijama Gershwina. Čestitkama na sjajnoj interpretaciji ovog teškog koncerta pridružujemo i želje da Zagode što prije ponovno zasvira zagrebačkoj publici.

Međutim ono što se moglo preskočiti bila je skladba Scherza i serenade suvremenog izraelskog kompozitora i profesora emeritusa u Jeruzalemu Yinama Leefa. Teško da bi kod ijednog slušatelja koji se naslušao raznih scherza i serenada, bez naslova kao poticaja, ova skladba mogla izazvati asocijaciju na bilo koju od ove dvije vedre, neopterećene i relativno slobodno zamišljene forme. Nemaštovitost u tematskom materijalu relativno pristojno prikrivena šarenom orkestracijom nije ipak donijela vedrinu bez obzira što vjerujemo da je, posvećena skladateljevoj supruzi, inicijalno zamišljena kao vesela, šaljiva i uhu ugodna – kakva bi već scherza i serenade ipso nomine trebala biti.

Zato je Leonard Bernstein potvrdio svu veličinu svoga dara, sposobnosti da kreira dopadljiv melodijski materijal u ruhu podjednako dopadljive instrumentacije. Ne bez razloga desetljećima popularni, Simfonijski plesovi iz mjuzikla Priča sa zapadne strane, otvorili su široko polje svim sekcijama orkestra za iskaz darovitosti i motiviranosti. Studenti Muzičke akademije to su i iskoristili vođeni entuzijastičnom gestom dirigenta Globersona i pokazali da o budućnosti izvođenja klasične glazbe ne trebamo osobito brinuti. Ono što bismo kao zemlja hitno trebali poduzeti jest razvijanje svijesti o važnosti klasične glazbe u obrazovanju i odgoju djece i mladih i, shodno tome, sustavno organiziranje odlazaka na koncerte djece od vrtićke dobi pa do studenata na fakultetu. Jedino tako ćemo uistinu oplemeniti one koji ostaju poslije nas, a ujedno osigurati popunjavanje praznih stolaca u dvorani Lisinski, ali i ostalim koncertnim prostorima Zagreba i Hrvatske. Osobito nas je razveselio popis izvođača u kojem je i niz stranih imena što znači da je naša Muzička akademija prepoznata i u svijetu kao institucija relevantna za stjecanje glazbenog obrazovanja.

Tekstovi studenata muzikologije koji su objavljeni u večernjem programu opširno su i uredno napisani, dok je izložba postavljena u predvorju dvorane simpatičan podsjetnik na sustavnu i hvalevrijednu suradnju dvorane Lisinski i Muzičke akademije, kao i na povremenu hrabrost u izboru programa koja će, nadamo se, u kontekstu edukacije buduće publike i promocije rijetko izvođenih djela, samo rasti u sljedećim desetljećima.