Hrvatsko iskustvo i znanje vrijedan su dodatak kolektivnoj sigurnosti

Organizacija sjevernoatlantskog ugovora (NATO) osnovana je 4. travnja 1949. u Washingtonu, svečanim potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora. U početku se NATO sastojao od dvanaest država članica, a sada obuhvaća 32 države. NATO je politički i vojni savez sa sjedištem u Bruxellesu. Zbog naglašene vojne sastavnice, često zaboravljamo da je to prije svega savez demokracija. Ugovor o osnivanju NATO-a u svojoj preambuli podsjeća da se saveznici obvezuju „čuvati slobodu svojih naroda, njihovu zajedničku baštinu i njihovu civilizaciju, utemeljenu na načelima demokracije, individualnih sloboda i vladavine prava“, a u članku 2 podsjeća na obavezu „jačanja svojih slobodnih institucija“.

Hrvatska se ističe svojim oružjem, opremom i tehnologijom, prepoznatom u svijetu i u internim tenderima NATO saveza – na slici novi hrvatski borbeni zrakoplovi Rafalei / Snimio Željko Lukunić / PIXSELL

Ove vrijednosti čine NATO jedinstvenim i bitnim savezom za njegove članice. Ukrajinski rat podsjeća nas na to svaki dan. Oni koji se žele pridružiti također to čine jer nas naša demokratska društva, naše vrijednosti, naš prosperitet okupljaju i predstavljaju nadu u bolju budućnost. I izvan vojnog saveza, države od NATO-a očekuju stavove, odluke i akcije u skladu s njegovim temeljnim vrijednostima. Zbog brige za obranu liberalne demokracije, određene povijesno nesvrstane zemlje odlučile su se pridružiti Savezu. Finska se pridružila u travnju 2023, a Švedska je članica od ožujka ove godine. Ukrajina bi jednoga dana također mogla biti jedna od njih.

Rusija kao stalni
protivnik

Nikada u posljednjih 75 godina rat punog opsega, koji se sastoji od invazije na suverenu državu, prema metodama prve polovice 20. stoljeća, nije bio bliže granicama Saveza. Sve više glasova, iz političkih i vojnih struktura Zapada, skreće pozornost na to da se u narednim godinama ne može isključiti napad na saveznika. Savez stoga mora formulirati uvjerljiv odgovor na težnje Ukrajine. Članak 10 vlastitog Ugovora, donesenog u izvornom obliku u sjedište u Bruxellesu povodom obljetnice osnutka, kaže da su vrata pristupanja otvorena svakoj europskoj državi koja dijeli vrijednosti Saveza i ispunjava uvjete. Moskva bi htjela jamstva da se Ukrajina nikada neće pridružiti NATO-u – jamstva koja Savez ne može dati, iz jednostavnog razloga što ne može prekršiti vlastiti ugovor.

Drugi izazov dolazi iz samog Saveza, štoviše, iz njegova srca – Sjedinjenih Američkih Država. Rastući nacionalistički osjećaji, uspjeh republikanskog izolacionizma i dvosmislene izjave kandidata za Bijelu kuću Donalda Trumpa postavljaju ozbiljna pitanja o tome kako će Savez funkcionirati u budućnosti.  Europljani vrlo ozbiljno shvaćaju opciju u kojoj bi se morali braniti pred ruskim napadom. Zapravo, deklarirani cilj Moskve od uspostave Sjevernoatlantskog saveza bilo je upravo njegovo razaranje. Možda, kako kažu neki vojni analitičari, testiranjem famoznog članka 5 koji kaže da je napad na jednu članicu napad na cijeli Savez. Hoće li doista svi priskočiti u pomoć savezniku koji je meta napada?

Nikada u posljednjih 75 godina rat punog opsega, koji se sastoji od invazije na suverenu državu, nije bio bliže granicama NATO saveza

Izazovi za NATO savez

Dvojbe o prihvaćanju članka 5 postavio je predsjednički kandidat Donald Trump. Svi razumijemo da je NATO nemoguć bez Sjedinjenih Država koje daju najviše financijskih sredstava i ljudstva u Savez. Zapravo, Sjedinjene Države jedine su koje svake godine uplaćuju dva posto godišnjeg državnog proračuna u NATO, nešto što nije uspjelo niti jednoj drugoj članici, unatoč tome što se radi o obvezi. Za vrijeme svog predsjedničkog mandata, Trump je nekoliko puta poručio Europljanima da će povući dodatna sredstva ako se saveznici ne budu držali pravila. Trenutno postoje veliki problemi sa Sjedinjenim Državama, ne samo u vezi s potencijalnim reizborom Donalda Trumpa. Svojom stalnom težnjom za deeskalacijom, Bidenova administracija već je donijela opasnost od eskalacije na prag NATO-a, u Ukrajini, što je za Rusiju znak slabosti. Zasad se povremeno događaju prodori ruskih raketa ili bespilotnih letjelica Šahed u zračni prostor NATO-a. Sljedeći će biti diverzantski odredi, a onda će se možda početi kotrljati i tenkovi. Ali dosad su to shvatile samo baltičke države, koje otvoreno progovaraju o prijetnjama s istoka.

Ruska invazija na Ukrajinu dio je nove paradigme: preispitivanje svjetskog poretka od strane subverzivnih sila. Drugim riječima, to je puno više od osvajačkog rata – riječ je o usklađenoj političkoj i ideološkoj ofenzivi protiv naših zapadnih liberalnih demokracija. Ovaj hibridni rat, koji traje već desetak godina, samo jača. Ali jedno je sigurno: NATO će opstati sve dok njegove članice ostanu privržene vrijednostima koje su ih okupile, a to su demokracija, vladavina prava, individualne slobode, ekonomske slobode. Jedinstvo u različitosti ima svoju cijenu. Štoviše, gotovo sve zemlje članice zaboravile su ratovati, njihove industrije tome nisu prilagođene. Preokret ove situacije pokazat će se teškim i ne može se postići bez učinkovitije suradnje u cilju optimizacije ulaganja. Unutarnji odnosi pod teretom su neliberalnih demokracija kao što su Turska, Crna Gora i Mađarska. NATO se također suočava s novim geopolitičkim izazovima: Bliski istok postaje bure baruta, a Savez je zbunjen ponašanjem svog partnera Izraela. Afrički kontinent gubi stabilnost sve većim utjecajem ruskih plaćenika.

Kina također ostaje razlog za zabrinutost. Zemlja postojano gradi svoje vojne i oružane snage i postaje sve odlučnija. Za petnaest godina Kina će vjerojatno biti veliki problem za NATO. Savez se konačno mora pripremiti za ovaj scenarij; nekoliko partnerskih dijaloga s pacifičkim susjedima i male vojne vježbe u pacifičkoj regiji nisu ni približno dovoljni. Uostalom, kineska prijetnja tiče se i Europljana: ako Peking uspije blokirati trgovačke putove u Južnome kineskom moru, europski robni promet bit će ugrožen.

Obrana euroatlantskog prostora nije samo vojna obrana, već je danas, vjerojatno više nego ikad u posljednjih 75 godina, obrana skupa zajedničkih vrijednosti. Zbog toga je Parlamentarna skupština NATO-a pokrenula raspravu o stvaranju NATO centra za demokratsku otpornost kako bi obranila vrijednosti koje čine temelj Saveza i operacionalizirala predanost saveznika prema njima, dok daje novu dimenziju dosadašnjim naporima, preporučujući da se na jednoj platformi okupe resursi i stručnost koji nam omogućuju razmjenu najboljih praksi među saveznicima. Centar bi bio dostupan na zahtjev država članica NATO-a, partnera i država kandidata. Ako se o njegovom stvaranju raspravlja od 2019, hibridni rat koji vodi Rusija čini ga važnim i hitnim prioritetom.

Hrvatska u NATO-u

Od trenutka pristupanja Savezu, Hrvatska sudjeluje u svim najvažnijim aktivnostima NATO-a. Prije svega, tu je potrebno istaknuti savezničke operacije i misije u Afganistanu (do rujna 2020), na Kosovu, u Iraku, na Mediteranu i u Libiji (do studenoga 2011). Dajući svoj doprinos operacijama i misijama NATO-a, Hrvatska ispunjava svoje međunarodne obveze u stabilizaciji kriznih žarišta, razvija sposobnost vlastitih oružanih snaga te prenosi prethodno stečena znanja.

Osim velike prepoznatljivosti Hrvatske kao zemlje s odličnom profesionalnom vojskom i iskustvom Domovinskog rata, te zemlje koja ima sposobnost spajanja i razumijevanja istočnih i zapadnih svjetonazora i načina života, Hrvatska je ulaskom u NATO drastično smanjila mnoge izdatke za obranu. Ta obrana danas nije više samo pitanje teritorijalnog integriteta i vojne sastavnice, već se radi o obrani kritične infrastrukture, cyber prostora, zajedničke zaštite zračnog, kopnenog i morskog područja, profesionalizaciji vojnog osoblja, kao i prisutnosti na tržištu najbolje obrambene industrije gdje se na savezničkoj osnovi mogu dobiti neki od najboljih svjetskih zrakoplova poput Rafalea, pri čemu se i Hrvatska ističe svojim oružjem, opremom i tehnologijom, prepoznatom u svijetu i u internim tenderima NATO saveza.

S uređenim i neupitnim demokratskim uređenjem, Hrvatska će i dalje biti jedna od stožernih članica za sigurnost Balkana i Mediterana, doprinoseći znanjem i iskustvom kolektivnoj sigurnosti.