Francuski rog u jazzu

Stoga je interpreta na tom instrumentu u svijetu jazza malo, ali se zato nijedan simfonijski orkestar ne može ni zamisliti bez sekcije horni, kako se svakodnevno u žargonu zovu francuski rogovi. U svjetskom jazzu bilježimo svega nekoliko slučajeva glazbenika koji su jazz izvodili svirajući ga na „krilnom rogu“ kako se u nas nazivao taj instrument. Bili su to povremeno harfist David Amram, izvođač na različitim limenim puhačkim instrumentima Don Ellis i svakako najpoznatiji od svih, autor brojnih ploča te glazbeni gost u Zagrebu u sklopu Big Banda Quincyja Jonesa polovicom 1950-ih, nenadmašni linijski glazbenik i solist Julius Watkins.

Cijeli je ovaj uvod bio potreban da bismo se osvrnuli na nastup međunarodnog jazz-kvarteta mađarske umjetnice Fanni Posa u Maloj dvorani Lisinski 24. travnja.

Fanni Posa (1998) danas je jedina mlada umjetnica predstavnica francuskog roga u jazzu koja je nakon školovanja na glazbenim institucijama u Rotterdamu i Kölnu diplomirala na Institutu za jazz i nama već dobro poznatom Institutu za jazz-glazbu u Grazu. U pomanjkanju profesora za taj instrument na spomenutim školama, ulogu njezina edukatora na francuskom rogu preuzeo je profesor trombona. Danas, kao umjetnica na francuskom rogu vodi i svoj međunarodni kvartet sastavljan mahom od svojih kolega studenata jazza.

Posa je rođena u mađarskoj obitelji u Novom Sadu, gdje je stekla temeljna glazbena znanja i odabrala instrument koji je u jazzu, posebno za improvizacije, dosta trom. U  eksperimentalnom kvartetu Fanni Pose nastupili su u Maloj dvorani Lisinski pijanistica Katarina Kochetova, basist Miloš Čolović i bubnjar Sebastian Baumgartner. Izvodili su pretežito originalne skladbe Fanni Pose s njenog snimljenog prvijenca Pisces Dance na vrlo moderan način.

Što se tiče uporabe francuskog roga u jazzu, valja se prisjetiti i epizode iz povijesti hrvatskog jazza. Polovicom 1950-ih u Zagrebu je djelovao sekstet pijanista i kasnije trombonista Zvonimira Skerla u kojem su tada svirali trubač Marijan Domić i pijanist Radan Bosner. Bilo je to vrijeme velike popularnosti west coast jazza, koji se nije mogao zamisliti bez uporabe francuskog roga, bez obzira radi li se samo o bojanju puhačke linije ili o solo dionicama ili o objema komponentama. U posvemašnjem nedostatku glazbenika koji bi u jazzu svirali taj instrument, Skerl je u pomoć pozvao Žarka Domljana koji je u to vrijeme svirao francuski rog u orkestru zagrebačkog kazališta, a budući je političar u vladi Franje Tuđmana sa zadovoljstvom na taj poziv i odgovorio. Bila je to jedinstvena i do sada jedina uporaba francuskog roga u hrvatskom
jazzu.