Dobre cijene za hrvatsku umjetnost

Selidba iz Londona u gradić Newbury u kojem se nalazi ugledna aukcijska kuća Dreweatts, druga po starosti u Britaniji, utemeljena 1759. godine nakon slavne dražbovaonice Sotheby’s, osnovane 1744. godine, omogućuje mi da prije dražbe izbliza pogledam ponuđene umjetnine. Pozornost mi je privukla aukcija koju je Dreweatts najavio za 9. travnja kao izvanrednu zbirku biranog namještaja, tepiha, keramike, stakla, umjetničkih slika i skulptura iz posjeda grofice Serene Snowdon. U katalogu je opisana kao jedinstvena kombinacija antikviteta, suvremenih predmeta i umjetnina koje su za rezidenciju aristokratske obitelji odabrali vodeći britanski dizajneri. Među njima je istaknut arhitekt David Mlinaric, CBE,  rođen 1939, čiji je otac 1912. godine emigrirao iz Slovenije u Englesku, gdje je zasnovao obitelj. Mlinaric je jedan od najcjenjenijih britanskih restauratora povijesnih enterijera aristokratskih palača, ali i vrlo uspješan dizajner postava i unutrašnjeg uređenja kulturnih institucija kao što su na primjer Muzej Victoria i Albert te Kraljevska operna kuća u Londonu. Sadržaj dražbe privukao je velik broj kupaca u dvorani aukcijske kuće, te preko interneta i telefona iz raznih dijelova svijeta.

Pierre Rouve

Ivan Lacković–Croata, Potočnice, 1970.

Lackovićev poklon engleskoj kraljevskoj obitelji

Serena Armstrong-Jones potječe iz englesko-irske aristokratske obitelji. Do nedavne rastave bila je više od 25 godina u braku s Davidom Armstrongom Jonesom, sinom princeze Margarete, sestre kraljice Elizabete II. Kraljičin jedini nećak, nakon smrti oca naslijedio je plemićki naslov 2nd Earl of Snowdon, te su on i njegova supruga postali grof i grofica Snowdon. Inventar njihove kuće, u koji su uključeni i osobni predmeti iz posjeda njegove majke, princeze Margarete, privukao je i brojne monarhiste, te su ponude vrtoglavo rasle daleko iznad procjena.

Vojin Bakić, Apstraktna skulptura

Za nas je posebno zanimljiva slika Potočnice, za koju su se kupci natjecali na internetskoj platformi već i prije same dražbe. Na poleđini slike piše: „Ulje na staklu, 1970, autor Ivan Lacković-Croata, Zagreb, Istarska 4, Hrvatska, Jugoslavija“. Za poznavatelje slikareva opusa i bez ovog zapisa ne bi bilo sumnje u autorstvo ove izvrsne slike blistavoplavih potočnica u žarkocrvenom vrču unutar tipičnog Lackovićeva krajolika. Ali kako je dokaz o podrijetlu i prijašnjim vlasnicima umjetnina iznimno važan za svakog kupca, još je zanimljivija rukopisna posveta na poleđini slike, koja potvrđuje da se uistinu radi o slici koja je bila u vlasništvu člana kraljevske obitelji. Lacković je napisao: „Njezinom kraljevskom visočanstvu princezi Margareti i g. lordu Snowdonu u znak pažnje prigodom posjeta Zagrebu. Zagreb lipnja 1970. g. Ivan Lacković-Croata“. Slika je bila procijenjena na 300‒500 britanskih funti, ali je na kraju natjecanja u dvorani, telefonom i na internetu čekić pao na ponudu od 3000 funti. Na tu cijenu kupac plaća još 26% i porez. Nažalost, taj je iznos bio iznad mojih mogućnosti, pa sam se sa sjetom oprostila od potočnica koje sam bar nakratko zamišljala iznad police svoje biblioteke s Lackovićevim monografijama i katalozima.

Tko je bio Pierre Rouve?

Velika proljetna dražba u Sloane Street Auctions u Londonu koja je održana 18. travnja, obuhvatila je stotine umjetnina iz različitih zbirki. Među njima su slike, skulpture, knjige i predmeti primijenjene umjetnosti iz zbirke Pierrea Rouvea. Zbirka je bila smještena u kući koja se nalazila u popularnom londonskom umjetničkom kvartu Chelsea, meki za umjetnike i modne dizajnere 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. U toj je kući Rouve živio do smrti 1998. godine.

Branko Ružić, Brončana skulptura na drvenoj podlozi, oko 1965.

Rođen kao Peter Christoff Ouvaliev u Sofiji 1915. godine, Pierre Rouve osnovno je obrazovanje stekao u Sofiji, a zatim u Rimu, Veneciji i Parizu. Nakon kratke karijere predavača na sveučilištu u Sofiji, predavao je na sveučilištima u Europi, Sjevernoj Americi i Meksiku. U Veliku Britaniju došao je 1947. godine kao bugarski diplomat, ali je nakon isteka mandata odlučio ostati te je pod novim imenom stekao britansko državljanstvo. Bio je uspješan u filmskoj industriji, s Carlom Pontijem osnovao je tvrtku Bridge Films i bio koproducent filma Milijunašica sa Sofijom Loren, a s Michelangelom Antonionijem snimio je kultni film Blow up. Režirao je i napisao scenarij po romanu Georgesa Simenona za krimić Stranger in the House u kojemu su glavne uloge imali James Mason, Geraldine Chaplin i Bobby Darin. Objavljivao je na bugarskom i engleskom, a kao i brojni intelektualci koji su izabrali London za svoje drugo boravište i željeli održavati vezu s domovinom i materinskim jezikom, bio je radijski novinar u Bugarskoj sekciji Svjetske službe BBC-a više od 40 godina. U Bugarskoj su ga slavili kao glasnika slobode, tolerancije i demokracije, liberalnog intelektualca koji se zalagao za mir i razumijevanje među pripadnicima različitih političkih uvjerenja. Bio je jedan od najpoznatijih bugarskih emigranata, uz svoju mlađu sestru, povjesničarku umjetnosti i likovnu kritičarku Doru Vallier, te Juliju Kristevu i Eliasa Canettija.

Hrvatski umjetnici u ostavštini Pierrea Rouvea i jedan Medulić u New Yorku

Svoj bogati arhiv Rouve je darovao sveučilištu u Sofiji. Međutim za njegovu zbirku od nekoliko stotina umjetnina u kojoj se nalaze djela različitih razdoblja i stilova, stvorena u ateljeima od Kine do Amerike, natjecali su se 18. travnja kupci diljem svijeta na dražbi u Londonu. Možda će novi vlasnici među slikama koje nisu potpisane ili su potpisi nečitki, otkriti nekog „spavača“, kako antikvari nazivaju umjetnine koje su jeftino kupili, a daljnjim istraživanjem otkrili da su rad vrlo cijenjenih autora.

U svojstvu potpredsjednika međunarodne udruge likovnih kritičara (AICA), Rouve je sudjelovao u brojnim kongresima i sprijateljio se sa suvremenim umjetnicima, tako da su neke umjetnine posvećene njemu. Za boravka u Hrvatskoj, kada je bio predsjednik međunarodnog žirija Bijenala crteža u Rijeci, nabavio je djela hrvatskih umjetnika. Na aukciji je slika na platnu i dasci (Lot 476) Nives Kavurić-Kurtović, potpisana s ­Nives KK 81. ostala u okviru procjene od 300 do 500 funti, jer je čekić pao na ponudu od 420 funti. Za Lot 493, potpisanu metalnu skulpturu na drvenom postamentu Vojina Bakića, pokazalo se da je procjena od 1000 do 2000 funti bila niska, jer je odmah na početku netko ponudio 4500 funti, a na internetu se taj iznos začas popeo na konačnih 9000 funti. Lot 503, skulptura Branka Ružića opisana kao „brončana brutalistička skulptura  na drvenom postamentu, oko 1965, s dvije crno-bijele fotografije sličnih drvenih skulptura Branka Ružića“, također je prodana iznad procjene (300 do 500 funti) za 1400 funti osobi koja se natjecala u dvorani. Na te iznose treba dodati i 30% posto doprinosa aukcijskoj kući i porez.

Istovremeno se na drugoj strani oceana, u New Yorku, na dražbi u galeriji Swann, najstarijoj tamošnjoj specijaliziranoj aukcijskoj kući, prodavao bakropis Minerva među muzama Andrije Medulića (Meldolle), datiran oko 1540. godine, dimenzija 238 x 172 mm. Ovaj rijedak otisak bakropisa bio je prethodno u zbirci Juliusa Hofmanna u Beču, a prodan je za 3600 dolara.