Snažni emocionalni doživljaji

Posljednja ovosezonska baletna premijera Grand finale, u podnaslovu The Turtle and the Phone Booth, u koreografiji svjetski poznatog mladog izraelskog koreografa Nadava Zelnera u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca, bila je posljednja i u mandatu sadašnjeg intendanta Marina Blaževića i ravnateljice Baleta Maše Kolar. 

Koreografija Nadava Zelnera nudi nešto posve novo u baletnom izrazu, pruža novu izražajnu sliku plesa tehnikom koja izaziva snažnu uživljenost plesača i njihovu ogromnu energiju. Tema ove izvedbe je dom, a opisuje današnju generaciju koja je globalna, kako kaže Zelner, generaciju koja pomalo gubi osjećaj sigurnosti putovanjem i životom izvan svog mjesta rođenja i odrastanja, jer želi slobodu izbora. Zelner živi upravo takav život, putuje, stvara i stječe iskustva, upoznaje nove ljude i mjesta o kojima je nekada možda samo sanjao. I to je u njemu stvorilo ideju o ovoj koreografiji koja je realistična, s primjesama dokumentarističkog i osobnog, kroz telefonske razgovore osobnih priča svakoga od izvođača u telefonskoj govornici na sceni. Simbol u predstavi je i kornjača koja predstavlja putnike koji nose svoj dom u sebi, na svojim leđima, u svojim mislima i taj dom traže gdje god dođu.

Ova je plesna premijera bila fascinantna, emotivna, na trenutke bolna, gruba, pa lirski nježna. Sve što se odvijalo na sceni bilo je izrazito tehnički zahtjevno: pokret sa sadržajem, glumačkom ekspresijom na licima plesača, pokret sa slikovnošću praćen izvrsno odabranom glazbom Morriconea, Deep Purplea, Federalea i mnogih drugih pa sve do Metallice. Svaki je detalj u ovoj izvedbi bio do najmanje sitnice precizno izrađen: svaki pokret ruke, tijela, noge, lica, dodira, govora, uzvika, osmišljen je sa svrhom i smislom.

Prizor iz baletne predstave Grand finale / Snimio Petar Fabijan HNK Ivan pl. Zajc

Cjelokupni dojam zaokružila je prekrasno izrađena scenografija Erana Atzmona koja nas je odvela u bilo koji svjetski grad uličnih lampi, željeznih konstrukcija mostova i praznih tamnih ulica kojima zavija vjetar i raznosi svjetlost uličnih lampi ispod kojih se odvija život. Zanimljivost scene posebno je naglašena pozadinskim videom izvođača i njihova plesa na sceni, koje gledamo iz ptičje perspektive, kao i krupne planove lica onih izvođača u telefonskoj govornici. Na ovaj način postignuta je izravna i emotivna komunikacija izvođača s publikom koja dotiče one čvrsto skrivene žice koje su zatreperile nakon dugo vremena. Nakon dugog, dugog pljeska oduševljene publike, jedna mi je vjerna kazališna posjetiteljica u prolazu rekla: „Dugo nisam doživjela ovako nešto snažno i prekrasno“. I zaista je to najiskrenija pohvala ovoj izvrsnoj baletnoj izvedbi.

Riječka komorna filharmonija novi je riječki glazbeni ansambl sastavljen od mladih glazbenika, članova Riječkog simfonijskog orkestra internacionalnog sastava, a idejni osnivači su udaraljkaš Pedro Rosenthal Campuzano i violinist i pijanist Osman Eyublu. Glazbeni sastav čini sedam glazbenika – dvije violine, klavir, violončelo, flauta, klarinet, fagot i udaraljke. Program je osmišljen vrlo privlačno, tako da svojim sadržajem u kazalište privuče mlade slušatelje, što je vrlo zahtjevan izazov koji mora biti dobro osmišljen kako bi zadovoljio one najmlađe i privukao njihovu pozornost, ali kako bi ga s radošću prihvatili i oni redovni, stariji kazališni posjetitelji.

Koncert je započeo svjetskom praizvedbom skladbe Plišani zeko Pedra Rosenthala Campuzana, skladanoga prema istoimenoj dječjoj priči Margery Williams. Bila je to bajka s pripovjedačem, mladim glumcem hrvatske Drame, Denijem Sankovićem, koji je vrlo efektno, kao narator i glumac koji tumači nekoliko likova, transformirao svoj vokal kroz priču. Glazba je pritom vrlo suptilno pratila emocije koje su se iščitavale u priči.

U nastavku je uslijedila suita Peer Gynt br. 1, op. 46 Edvarda Griega za koju je aranžman napisao Pedro Rosenthal Campuzano, a koja je uz kratke napomene glumca Denija Sankovića prije svake slike, sjajno pretapala poznate glazbene brojeve, poput slikovnog filma praćenoga glazbom izvrsnih instrumentalnih umjetnika. Grieg je u glazbi Peer Gynta, skladanoj prema Ibsenovu dramatskom spjevu punom sjevernjačke, zamagljene simbolike i apstrakcije, naglasio lirsku stranu pojedinih uloga i iz nje sastavio dvije orkestralne suite koje idu u red njegovih najpoznatijih, a dobrim dijelom i najuspješnijih djela. Griegova lirika i topla boja instrumenata izvrsno je dočarana u majstorskoj izvedbi mladih glazbenika Riječke komorne filharmonije, pa za kraj ovog osvrta mogu novom riječkom glazbenom ansamblu samo poželjeti puno novih i svježih ideja.