Piše Tihana Papac

Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci u Gradu Koji Voli Knjigu, skraćeno GKVK što je i službena kratica ustanove, u novome prostoru postala je u svega sedam mjeseci središnje mjesto okupljanja stanovnika Vinkovaca i okolice svih dobnih skupina. Naime otkako se uselila u novi reprezentativni prostor na mjestu nekada spaljenoga prijeratnog hrama pisane riječi, svojim sadržajima privlači u prosjeku 650 građana dnevno. Prema podacima koje redovito ažuriraju stručne službe, svaki četvrti Vinkovčanin, odnosno Vinkovčanka, član je vinkovačke knjižnice. Na dan 31. prosinca čak 22 posto domaćeg stanovništva posjedovalo je člansku iskaznicu jedne od deset najljepših knjižnica u Europi, kako ju je nedavno u svoj izbor uvrstio znanstveni časopis Meridijani. Simbol je to zajedničke pripadnosti 6910 korisnika, što je 3 posto više u odnosu na preporučeni standard. Brojke su impozantne, gotovo nevjerojatne. Naime 31. prosinca 2023. brojčanik fizičkih posjeta zaustavio se na 113.147, a procjena je da se na kraju veljače kretao oko 150.000.

Gradska knjižnica Vinkovci proglašena je jednom od deset najljepših knjižnica u Europi

Dnevni boravak grada

Vinkovčani, ali i žitelji najistočnije hrvatske županije, prigrlili su ovaj prostor kao svoj dnevni boravak. Kako i ne bi, kada je već s vrata ondje svatko baš uvijek dobrodošao. Uz osmijeh i susretljivost ljubaznih djelatnica na recepciji, uživate u gotovo filmskom prizoru. S jedne strane dvojica umirovljenika igraju šah, treći čita dnevni tisak, u Dječjem odjelu istovremeno je u tijeku neka od igraonica, dok primjerice na Odjelu književnosti traje popularna parlaonica učenika Ekonomske i Tehničke škole koji debatiraju na temu Utječu li računalne igrice na kognitivne sposobnosti djece i mladih.

Modernom terminologijom rečeno, vinkovačka je knjižnica širokopojasna 5G mreža koja u novom prostoru otkriva sve ono što se godinama samozatajno odvijalo na bivšoj adresi. Romantičarima istovremeno evocira osjećaj ugode, mira i djetinje želje za istraživanjem svakog njenog kutka. Raznolikim sadržajima privlači svakog dobronamjernika darujući mu vrijeme, prostor i slobodu izbora kako bi uživao u osobnim preferencijama, sam ili u društvu. Nije pretjerano reći kako je građani, ali i gosti danas prihvaćaju kao vlastiti dom. Uz primarnu djelatnost, dnevno nudi barem tri događanja. Klub knjiških umirovljenika utorkom prijepodne, KOLIBRI – radionica pisanja za mlade, predavanja, vođene igraonice, čitateljski klub, stand up, debate, izložbe, multimedija i VR... Izmjenjuju se ondje etnolozi, psiholozi, čitatelji, istraživači, fotografi, odgojitelji, komičari, djeca, odrasli... Učenici putnici svoje vrijeme krate baš na adresi Zvonimirova 9. Svojom otvorenošću za svakoga utire put ka knjizi i ljubavi za pisanu riječ.

Knjižnica osmišlja i prostor za mlade, koji ponajviše „žive” online

Novi izazovi pred
knjižnicama 21. stoljeća

U današnje nepopularno, užurbano vrijeme (ne)čitanja, ova gradska ustanova nastoji alternativnim pravcima privući publiku sebi. Prepoznati i osjetiti duh vremena te odgovoriti na izazove koji nisu zaobišli ni knjižnice, Vinkovci prepoznaju. Izostanak koncentracije kod mladih, sveprisutno multitaskanje uz mobitel, tablet ili računalo novim generacijama sve češće knjigu čini „presporom“. Fokus je sužen, koncentracija ograničena na 30 sekundi s potrebom stalne izmjene slika, baš kao na TikToku ili u videoigrama. Zadaća je ovakvog mjesta osmišljenim sadržajima, ali i vizualno, prostorom za učenje i rad na računalima, djecu i mlade privući k sebi. Ondje će uz zajednički interes, plakat za školu ili seminarski rad, provesti određeno vrijeme u druženju, bliskom kontaktu i komunikaciji, upoznati nekoga novoga, a možda se zainteresirati i za putovanje knjigom u daleku zemlju, za istraživanje svemira, religija, međuljudskih odnosa nasuprot nepreglednim online bespućima koja podmuklo umaraju ispraznošću, a dugoročno ne ispunjavaju. Put je to koji bira vinkovački hram pisane riječi nudeći prihvatljiv omjer zabave, susreta i korisnih informacija.

U novoj knjižnici od otvorenja u srpnju 2023. do danas predstavljene su 34 knjige, promocija je bilo nešto manje jer je u nekoliko navrata predstavljeno više knjiga, pojašnjavaju knjižničari. Prikazano je 13 filmova, održane su 4 predstave i 4 koncerta, Male vinkovačke jeseni, Dani Josipa i Ivana Kozarca, 7. Filmski festival glumca. Prostor je ugostio i pet velikih izložbi: 20 godina Šokačkih rodova, Land art, Žedni preko vode, Božićna izložba, Bećarac.

Knjižnica ima šest temeljnih odjela za rad s korisnicima: Posudbeno-informacijski odjel, Odjel književnosti, Dječji odjel – Dječja knjižnica mira, Multimedijalni odjel, Znanstveni odjel i Odjel za mlade. Također za korisnike su namijenjeni Ogranak u Bošnjacima i Bibliobusna služba. Budući da postoje i Služba nabave, Služba obrade, Matična služba Vukovarsko-srijemske županije, tehnička služba, informatička služba, računovodstvo, ustrojbenih jedinica je više, s ukupno 33 zaposlenika. Čak 160.000 jedinica knjižnične građe smješteno je u prostor koji vas poziva da navratite.

Povijest, sadašnjost i
budućnost jednog naroda

„Povijest knjižnice u gradu osobna je povijest čitatelja...“, rekla je veliku istinu povodom preseljenja u novi prostor vinkovačka profesorica hrvatskoga jezika Marija Burić. „Volim kada moj grad, moji Vinkovci, miriše na knjige, na ljude koji uče riječi, uživaju u njima, rastu s njima i pridonose dobromu. Svakome se pruža prilika šetati među riječima, posuđivati riječi u krasnim koricama knjiga, vraćati ih na police i iznova tražiti nove, mirisne riječi! Mladi napokon imaju mjesto za opuštanje i učenje, djeca veći i bolji prostor za igru... Napokon možemo uživati u pogledu na naše novo najdraže mjesto u gradu – knjižnicu!“ nadahnuto će Marija Burić.

Prožima ih povijest, sadašnjost i budućnost jednoga naroda, njegova veza s ostatkom svijeta, dodala je njezina kolegica Višnjica Sorčik. „Posjećujući mnoge knjižnice u našoj domovini, ali i u europskim zemljama, već samim ulaskom kroz vrata knjižnice, bez obzira kako se ona zvala i gdje se nalazila, osjetila sam da postajem dijelom svijeta jer misli pretočene u riječi ne poznaju granice. Pišu ih ljudi za ljude i tako je bilo oduvijek. Bez obzira na to služi li nam knjiga da se opustimo ili naučimo nešto novo, ona je tu za nas kako bismo bolje razumjeli sebe, ali i druge, te tako postali bolji, suosjećajniji, manje skloni nerazumijevanju, a ponekad čak i vrijeđanju ljudi oko nas”, poučava.

Kao vječni optimist Višnjica Sorčik dodaje sljedeće: „Kako sam sada pred mirovinom i kako sve češće slušam o krizi čitanja i nestajanju čitatelja, sretna sam jer znam da to nije i ne može biti istina. Mladi čitaju, istina, čitaju ono što oni žele i imaju potrebu čitati. Često me obavijeste o novim autorima i naslovima za koje nisam čula, a oni su im preporučeni u knjižnici – tako i ja učim, učim od mladih. Stignu oni u kafić, ali i u knjižnicu. Zato se ne bojim budućnosti koja pripada mladima sve dok oni imaju potrebu otići u knjižnicu, zaroniti u svijet priča i ljudskih sudbina, jer tako uče cijeli život, a svaki je oblik učenja istovremeno i svojevrsni napredak – kako pojedinca, tako i društva u cjelini.“