Kako smo se sjećali Smetane

Jedan od događaja s europske kulturne scene po kojem će se pamtiti ovogodišnji ožujak bilo je obilježavanje dvjestote godišnjice rođenja Bedři­cha Smetane, oca češke glazbe. Smetanine skladbe izvodile su se u dvoranama i opernim kućama, puštale na radijskim postajama, o skladatelju se pisalo i diskutiralo, a Češka narodna banka čak je izdala i poseban srebrnjak s likom velikoga skladatelja. Dva stoljeća nakon njegova rođenja, o Smetani se čulo i u Hrvatskoj, doduše samo u kontekstu manjinske češke zajednice. Povjesničarka Petra Babić održala je 11. ožujka u Zagrebu prigodno predavanje u organizaciji Hrvatsko-češkoga društva i Hrvatskoga muzikološkog društva, a sličan je događaj održan 29. veljače u Daruvaru, gdje je o skladatelju govorila Emilija Sedlaček.  

Međutim Smetanina obljetnica nije se kod nas uvijek obilježavala tako skromno. Prije točno sto godina, 1924, zagrebačka glazbena scena bila je potpuno u znaku stote godišnjice rođenja velikog skladatelja. Smetana je bio stari prijatelj zagrebačke publike, a njegova najpoznatija opera Prodana nevjesta doživjela je hrvatsku praizvedbu samo sedam godina nakon praške. Opera je izvedena u hrvatskom prijevodu Augusta Šenoe, pod dirigentskom palicom Ivana pl. Zajca. I u sljedećim godinama Smetanina su djela bila na repertoaru, što treba zahvaliti i velikom broju čeških glazbenika u domaćim ansamblima. Hrvatsko-češko prijateljstvo nastavilo se unutar novih državnih zajednica. Kraljevina SHS i Čehoslovačka surađivale su u savezu Mala Antanta, u sklopu koje su postojali i zajednički kulturni projekti. 

U tom je kontekstu stota godišnjica rođenja Bedřicha Smetane u Zagrebu dočekana s velikim iščekivanjem. Obilježavanje Smetanine godišnjice započelo je komornim koncertom u HGZ-u u petak 29. veljače 1924. Zagrebački je kvartet u sklopu ciklusa Intimne muzičke večeri izveo, između ostaloga, i Smetanin gudački kvartet Iz mojega života, a publike je bilo toliko da je trebalo spojiti dvije dvorane HGZ-a kako bi svi zainteresirani stali. Smetanino zagrebačko slavlje nastavilo se dva dana kasnije, jutarnjim koncertom Zagrebačke filharmonije održanim u ciklusu nedjeljnih matineja 2. ožujka 1924. u dvorani Music-Hall (danas ZKM). U izvedbi mladoga orkestra s velikim brojem čeških glazbenika tada je u Hrvatskoj prvi put integralno izveden ciklus Moja domovina. Pojedine simfonijske pjesme, osobito čuvena Vltava, u Zagrebu su se čule i prije, no za cijeli je ciklus trebalo pričekati skladateljevu obljetnicu. Orkestrom je ravnao maestro Milan Sachs – još jedan Čeh, koji je, kako prenose kritike, na početku koncerta održao dirljiv govor. Smetane su se sjetili i domaći pjevački zborovi, osobito Kolo i Lisinski.

Zagrebački je tisak oduševljeno najavljivao koncerte i izvještavao s njih, no među pohvalne izvještaje polako su se ušuljale primjedbe da je Smetana zabravljen tamo gdje nije smio biti – na pozornici HNK-a. „Opera u ovom trenutku još nije objavila svečani program“, pisao je Milan Graf samo dan prije stote obljetnice skladateljeva rođenja. Javnost je s pravom očekivala da će otprije najavljeni program, u kojem je kazališna uprava očito smetnula s uma Smetaninu obljetnicu, biti korigiran. Međutim od promjene repertoara nije bilo ništa, pa je na sam dan rođenja umjesto nekog Smetanina djela izvedena – Traviata. Nepotpisani je kritičar predložio da HNK daleke 2001, kada se bude obilježavala stota obljetnica Verdijeve smrti, izvede neko Smetanino djelo kako bi se ispravila nepravda. Pritisak medija urodio je plodom, pa je nedugo poslije objavljena najava da će HNK do kraja ožujka 1924. prikazati čak tri Smetanine opere – Prodanu nevjestu, Dvije udovice i Dalibora. „Visoka kvaliteta Prodane nevjeste neka bude isprika, što je naš teater za tjedan dana zakasnio s proslavom“, čitalo se u Zagrebu nedugo nakon ispravljena propusta. 

Prije sto godina, dok Zagreb još nije imao ni radijsku stanicu, a kamoli televiziju, žive izvedbe bile su važni društveni događaji, pa nas količina Smetaninih djela u odnosu na današnje vrijeme ne treba iznenaditi. Uostalom, i u Češkoj je stota godišnjica Smetanine smrti obilježena intenzivnije nego aktualna dvjestota. Česi su prije sto godina Smetaninu stogodišnjicu obilježavali preko dva mjeseca – od 2. ožujka, tj. skladateljeva rođendana, do 12. svibnja, odnosno 40. godišnjice njegove smrti, a pokrovitelj je bio sam Masaryk.