Ispod Fišerova kaputa

 „Gradovi bez svojih pjesnika nisu gradovi“, izrekao je davno Antun Gustav Matoš, a Miroslav Šicel konstatirao je kako u tom slučaju Varaždin nije grad, nego velegrad. Jedno od imena koja to potvrđuju jest ono pjesnika, književnog i likovnog kritičara te publicista Ernesta Fišera. Riječ je o autoru dvanaest pjesničkih zbirki, zastupljenom u mnogim antologijama suvremenog hrvatskog pjesništva. Njegov prepoznatljiv poetički izričaj kreće se od iskustva generacije krugovaša i razlogovaca prema otvaranju stvarnosnim činjenicama i svakodnevnim situacijama. Osim na standardu, svoj je izraz izgradio i na kajkavskoj jezičnoj tradiciji. Fišer je dobitnik više nagrada za književnost, novinarstvo i publicistiku, a prvi je u kajkavsko pjesništvo uveo pjesmu u prozi. Član je Društva hrvatskih književnika, Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, dugogodišnji je predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Varaždinu te glavni urednik časopisa Kolo.

O liku i djelu Ernesta Fišera govorili su u Matici hrvatskoj brojni kulturni djelatnici / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Uz njegov 80. rođendan Matica hrvatska organizirala je znanstveni kolokvij, održan u Matičinoj palači u Zagrebu 9. travnja. U pozdravnom slovu predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran istaknuo je Fišerov doprinos najstarijoj hrvatskoj kulturnoj instituciji, nazvavši ga „istinskim matičarom“, dok mu je predsjednica Društva hrvatskih književnika Hrvojka Mihanović-Salopek posebno zahvalila na prepoznavanju i uključivanju mladih u rad Društva. Pozdravima se priključio i bivši varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok, parafraziravši Dostojevskog riječima kako su kajkavski pjesnici izišli „ispod Fišerova kaputa“.

Ernest Fišer dugogodišnji je urednik Kola

Književni i kulturni doprinosi

Prvu sekciju izlaganja, koju je moderirala Cvijeta Pavlović, otvorila je Hrvojka Mihanović-Salopek, koja je podrobno analizirala jezično-stilske i tematsko-motivske značajke pjesnikova opusa, zaključivši kako je riječ o autoru koji svjedoči kohezijsku i konvergencijsku snagu moderne kajkavijane. O Fišerovim pjesmama u prozi iz prve kajkavske zbirke Morje zvun sebe (1978), kao inovaciji kojom su se proširile koordinate suvremenog kajkavskog pjesništva, govorio je Mario Kolar. Stijepo Mijović Kočan, među ostalim, posebno se fokusirao na Fišerovu afirmaciju dječje književnosti u časopisu Kaj, koji je uređivao (1990–1993), nazvavši ga jednim od najznačajnijih književnika i urednika našeg vremena. Tihomil Maštrović podsjetio je na međunarodno priznanje hrvatskog jezika 2008. godine i s njim povezano određivanje kôda za hrvatski jezik hrv, za bibliografsku upotrebu u cijelom svijetu. Upravo su uredništvo Kola i Ogranak MH u Varaždinu, na čelu s Fišerom, jedini u Hrvatskoj organizirali javnu tribinu kojom su obilježili petu godišnjicu tog važnog događaja. Davor Šalat izlaganje je posvetio pjesnikovu opusu na standardnom jeziku, zaključivši kako se radi o autoru koji pripada u sam vrh suvremenog domaćeg pjesništva, posebno stoga što je svoju poeziju učinio sposobnom da se na nov način suoči s traumama svojeg vremena. Marito Mihovil Letica nadovezao se na temu međunarodnog priznanja hrvatskog jezika u kontekstu Fišerova cjeloživotnoga zalaganja za hrvatski jezik kroz pjesnički i urednički doprinos.

Likovne kritike

 Drugu sesiju, kojom je predsjedala Lahorka Plejić Poje, započela je Lada Žigo Španić osvrtom na pjesnikovu recentnu zbirku Preludij za anginu pectoris (2017), koja mu je priskrbila Nagradu „Tin Ujević“ Društva hrvatskih književnika. Navela je da zbirka predstavlja pravi „ekspresionistički teatar“ te dokazuje kako stvarnosna poezija može biti „raskošna“. Milan Bešlić govorio je o studiji Barokni iluzionizam Ivana Rangera (1977) te o monografiji Stolnik (1985) kojima se, osim kao književnik, Fišer afirmirao i kao likovni kritičar. Marijan Varenčić osvrnuo se na vrijeme Fišerova upravljanja Narodnim kazalištem „August Cesarec“ u Varaždinu (1985–1987), u smislu repertoara bogatog domaćim dramama, ali i na promišljen način odabranim stranim djelima. Izlaganje Cvjetka Milanje istaknulo je važnost Fišerova cjelokupnog opusa u okviru tematiziranja aktualnih zbivanja, dok se Božica Pažur bavila književnim, analitičkim, antologičarskim, uredničkim te kulturološkim značajem kajkaviane fischeriane. Kolokvij su zatvorile pjesme Prijatelju Ernestu Fišeru za 80. rođendan Luka Paljetka i O Ernestu Fišeru Pjesniku Ludwiga Bauera, koje je pročitao sâm slavljenik.

Na koncu, riječima zahvale organizatorima, sudionicima i posjetiteljima skupa obratio se i Ernest Fišer, izrazivši nadu da će se slavlje ponoviti i za pet godina. Zaključio je kako, unatoč službenoj mirovini –  ne miruje, već ima posla više nego dok je bio u radnom odnosu i to stoga što sad piše o čemu i kada želi.