Inteligentna kritika kulture otkazivanja

Nadrealna satirična egzistencijalna drama Scenarij iz snova prilično je zanimljivo, a povremeno i izuzetno uspjelo ostvarenje. Ne toliko zbog redatelja Kristoffera Borglija, Norvežanina kojemu u Hrvatskoj nije distribuiran nijedan od dva prethodna dugometražna filma koje je realizirao u zadnjih sedam godina, koliko zbog itekako aktualne teme, načina na koji je ona obrađena i Nicolasa Cagea koji tumači glavnu ulogu.

U ulozi lika iz snova Nicolas Cage poigrava se i vlastitim glumačkim habitusom / Izvor MCF

Film je ambiciozna i pametno koncipirana, a istovremeno i pohvalno nepretenciozna satirična crnohumorna kritika današnjeg vremena fokusirana na trend otkazivanja svega i svačega, na tzv. cancel culture. Ta „kultura“, što je u ovom kontekstu posve besmislen pojam, podrazumijeva jednostavno zabranjivanje ili gašenje, ukratko otkazivanje svih sadržaja koje određena skupina ljudi iz bilo kojeg razloga proglasi neprihvatljivima. Posrijedi je trend da se nekoga ili nešto titulira kao nepoželjno, od ljudi preko knjiga (Čiča Tomina koliba, Dnevnik Anne Frank...), filmova koji recimo prikazuju vrijeme ropstva u Americi, do iznebuha proskribiranih glazbenika i njihovih djela. Kad god nekoj skupini, recimo na društvenim mrežama, nešto zasmeta, pri čemu je dominantna percepcija pripadnika te skupine u pravilu temeljena na neobrazovanosti, predrasudama, nepoznavanju materije i općenitoj potkapacitiranosti za razumijevanje složenijih djela i njihovih značenjskih slojeva, traže se intervencije, čak i da se neka kanonska ostvarenja primjerice brišu iz lektire ili skidaju s televizijskih programa. Ili se pak intervenira u neke knjige i filmove, recimo u benignog i plemenitog Bambija koji je postao problematičan jer su lovci mladom lanetu ubili majku, pa su odjednom postali nepoželjni i knjiga Felixa Saltena i animirani film studija Disney. Takvo je ozračje zavladalo u Americi, valja se nadati da do nas nikad neće stići.

Danas je u to teško povjerovati, ali Nicolas Cage davne je 1996. godine osvojio Oscara za glavnu ulogu u romantičnoj egzistencijalnoj drami Napuštajući Las Vegas Mikea Figgisa. Sedam godina kasnije ponovo je bio nominiran za Oscara, taj put za dvostruku glavnu ulogu u crnohumornoj psihološkoj egzistencijalnoj drami Adaptacija Spikea Jonzea. Odavno su prohujala vremena u kojima je on bio ambiciozan glumac, jer već barem 15-ak godina niže projekte koji su u boljem slučaju namijenjeni jednokratnom gledanju i brzom zaboravu, a u gorem ih treba zaobilaziti u širokome luku. Povremeno, ipak, dogodi se bljesak pa ga gledamo u ambicioznijim filmovima kakvi su Dark Paula Schradera, Svinja Michaela Sarnoskog, Nepodnošljiva težina golemog talenta Toma Gormicana ili recentni Scenarij iz snova.

U njemu Cage tumači Paula Matthewsa, sveučilišnog profesora evolucijske biologije koji vodi miran i jednostavan obiteljski život. Ima suprugu (Julianne Nicholson) i dvije kćeri, i sve je praktički savršeno. Njegova osobnost i ugođaj filma u prvom dijelu potpisanog su kritičara asocirali na Woodyja Allena i njegove starije filmove, ponajviše zbog neurotičnosti, plahosti i inertnosti glavnoga lika. A onda se Paul najprije nađe u snu jedne od kćeri, koju malo i preplaši svojom pasivnošću, da bi se ubrzo pokazalo kako sve više ulazi u snove drugih ljudi, od svojih prijatelja preko studenata do nepoznatih osoba diljem Amerike. I ne samo Amerike, nego i čitavoga svijeta, pa će kao lik iz snova osobito popularan postati u Francuskoj. Isprva mu takva popularnost godi, hrani mu ego i potiče ga na pisanje nove knjige; zamalo se nađe u reklamnoj kampanji pića Sprite, a u jednom snu čak vodi ljubav s mladom ženom. I tako je sve do trenutka u kojem se stvari počnu mijenjati. On u tuđim snovima postaje grub i agresivan, napada one koji ga sanjaju i tuče se s njima, zbog čega se u kratkom vremenu od objekta izrazite naklonosti i poistovjećivanja pretvara u objekt odbijanja i mržnje, pomodnim rječnikom kazano hejta. Tada ga ljudi počinju progoniti kao da je u stvarnosti nasilan, fizički ga napadaju, da bi naposljetku bio otkazan, tj. canceliran, u tolikoj mjeri da ga je i supruga izbacila iz kuće, jer je u snovima bio neugodan prema kćerima.

Scenarij iz snova vrlo je dobar, na trenutke i odličan film. Cage se u njemu poigrava i vlastitim glumačkim habitusom, pa u nekim scenama tendenciozno preglumljuje, ali to radi uz ironičan odmak i crni humor. Režija je smirena i dosta sugestivna, glumački nastupi redom su vrlo raspoloženi i uvjerljivi, a fotografija je vrlo atmosferična te učinkovito pridonosi ugođaju cjeline. Film vraća vjeru u Nicolasa Cagea kao glumca, i možemo se samo nadati da će on karijeru nastaviti ovim putem.