FILM IZDVAJA

ZLATNI OKTAVIJAN

Nazvan po jednom od pionira hrvatske kinematografije Oktavijanu Miletiću (1902‒1987), Zlatni Oktavijan nagrada je koju Hrvatsko društvo filmskih kritičara dodjeljuje istaknutim filmskim umjetnicima za životno djelo, odnosno ukupni umjetnički doprinos hrvatskome filmu. Prvi je 2006. dodijeljen filmašu, povjesničaru i promotoru filma Ivi Škrabalu, a otad se najčešće dodjeljivao redateljima i autorima najpopularnije filmske forme, cjelovečernjih igranih filmova.

Vizual nagrade

Među dobitnicima čiji je rad usko vezan za animirani film dosad su Zlatnim Oktavijanom nagrađeni Vatroslav Mimica, Borivoj Dovniković Bordo, Nedeljko Dragić i Pavao Štalter, svi istaknuti pripadnici Zagrebačke škole crtanog filma, crtanofilmskog pokreta vezanog za Studio crtanog filma Zagreb filma koji je od sredine 1960-ih do kraja 1980-ih stekao svjetsku slavu, a nije se teško prikloniti mišljenju da je posrijedi i najviši domet ovdašnje kinematografije uopće.

POSLJEDNJIH SVJEDOK ZLATNOGA DOBA HRVATSKE ANIMACIJE

Na 32. dodjeli nagrada Oktavijan, održanoj 8. travnja u zagrebačkoj Kinoteci, Zlatni je Oktavijan uručen autoru animiranih filmova Borisu Kolaru, jednom od utemeljitelja Zagreb filma i Zagrebačke škole crtanog filma. Rođen 1933, Kolar je jedan od posljednjih svjedoka zlatnoga doba hrvatske animacije i, uz Zlatka Grgića i Antu Zaninovića, autor lika i serijala Profesor Baltazar (1967‒1978) „čime se trajno upisao u domaće kulturno pamćenje“.

Boris Kolar / snimnio Damir Puklavec / PIXSELL

Kolar je već od 1952. radio u animacijskim studijima Duga filma i Zora filma, da bi 1954. bio crtačem knjige snimanja prvog hrvatskog animiranog filma u boji, Crvenkapice, u režiji Josipa Sudara. Animator je, crtač i scenograf namjenskog filma Prometni znaci – ulični junaci (1958) Branka Ranitovića koji je 1960. nagrađen Lavom Sv. Marka na festivalu u Veneciji.

BLAGA POHRANJENA NA SVIMA DOSTUPNOM YOUTUBE KANALU ZAGREB FILMA 

U Zagreb filmu u početku Boris Kolar bio je crtač, animator i scenograf u filmovima drugih autora, a kao samostalni autor debitira 1960. Najuspjelijim njegovim filmovima smatraju se Bumerang (1962), nagrađen na festivalu u Karlovym Varyma, i Vau vau (1964) „kojim se upisao u najuži kanon Zagrebačke škole crtanog filma i svjetske animacije, dosegnuvši krajnji domet estetike Škole jer likove i predmete svodi na grafički apstraktne poteze olovkom“.

Screenshot Youtube

Oba filma, u duhu Škole, metaforički rješavaju svjetske probleme, hladnoratovske i one međusobnog uvažavanja, u poruci sasvim ozbiljno, u pristupu humoristično i zabavno. Današnji gledatelj željan vidjeti o čemu je riječ to može učiniti posve jednostavno, pogledati ih na službenom, svima dostupnom YouTube kanalu Zagreb filma (https://www.youtube.com/@zagrebfilmdocandfic), gdje su uvelike pregledno, u visokoj rezoluciji, pohranjena brojna djela, štoviše blaga, nastala pod okriljem te produkcijske kuće. Među inim i dokumentarna televizijska serija Zagrebačka škola crtanog filma (1991) u režiji Zorana Tadića, čija je jedna epizoda posvećena upravo Borisu Kolaru.