„Dijete nije posuda koju treba napuniti, već ognjište koje valja rasplamsati“

Vizualno učenje i poučavanje jedan je od ključnih načina upoznavanja i spoznavanja svijeta oko nas. Kroz povijest je slika odigrala ključnu ulogu u obrazovanju mnogih naroda, a njezinu metodičko-didaktičku ulogu možemo vidjeti i danas. Ona nije prisutna samo u školskim udžbenicima, enciklopedijama i muzejima, nego i u raznim svakodnevnim prilikama, te nam često može, obično kao pratiteljica teksta i/ili govora, dati jasniju orijentaciju za život ili nas potaknuti na preispitivanje istog. U ovom stoljeću, svjedoci smo vizualne mase, mogli bismo čak reći i vizualne opterećenosti, te su, u razvoju digitalnoga doba u kojem živimo, oči postale glavni alat, a vid najpoželjnije sredstvo.

Atmosfera s otvaranja

Zilik, rad Margarete Peršić

No odmaknimo se od razmišljanja o vizualnoj napučenosti i vratimo na početak, tj. na plemenitu ulogu vizualnog, likovnog i kreativnog kao metode učenja i poučavanja. Cilj ovoga kratkog prikaza jest predstaviti djelovanje Zimske likovne kolonije (ZILIK) koja je ove godine proslavila svoj pedeseti rođendan, a tim povodom organizirane su dvije izložbe: u Galeriji Vjekoslav Karas u Karlovcu (gradu iz kojeg potječe ova likovna kolonija) te u prostoru zagrebačke Galerije AMZ.

Što je ZILIK i kako djeluje?

ZILIK nastaje davne 1973. godine na inicijativu Dane i Petra Grgeca. Vizija ovih supružnika bila je uljepšati mlade živote poticanjem kreativnog djelovanja umjetnika s djecom bez roditeljske skrbi putem likovnih radionica. Tadašnji ravnatelj Dječjeg doma Vladimir Nazor (danas Centar za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor) Pero Car, prepoznao je plemenitost ove zamisli te je godinu dana kasnije osnovana Zimska likovna kolonija. Isprva, skraćenica Kolonije bila je ZLIK, no ona je ubrzo promijenjena u ZILIK, kako članovi grupe ne bi postali Zlikovci.

Osim organizacije kreativnih radionica te likovne edukacije, Zilikovcima je važno provesti što više vremena s djecom. Zajednički objedi, šetnje i razgovori pomažu im da osjete bȉlo dječjeg srca, tako da nije čudno što brojni umjetnici ostaju u kontaktu s djecom i nakon likovnih radionica, a mnogi su Domu i djeci poklonili svoja djela. Neki su svojim predanim radom i ljubavlju prema djeci osvojili posebne simpatije mališana, primjerice kiparica Franciska Petelinšek, odmilja zvana baka Petelinšek. Izdvajanje dodatnog vremena s pripadnicima Malog ZILIK-a, izuzetan je pedagoški potez od strane Velikog ZILIK-a. Tako umjetnici i odrasli pripadnici ovoga projekta grade prijateljstvo te ulijevaju povjerenje u dječja srca, a usto su bolje informirani o interesima mališana prema kojima mogu naknadno kreirati i prilagoditi radionice. Takva orijentacija edukativnoga procesa –  usmjerenoga primarno na dijete, a ne na sadržaj – od samih početaka djelovanja Kolonije, ostvaruje visoku vrijednost s metodičko-didaktičkog stajališta. Takav pristup kreiranju obrazovno-kreativnog procesa upravo je ono čemu teži pedagogija i obrazovni sustav 21. stoljeća u Hrvatskoj, tako da možemo reći kako je ZILIK svojim djelovanjem bio ispred svoga vremena.

Kroz druženje s umjetnicima koji su za njih u ovih pedeset godina pripremili razne kreativne radionice, mnoga djeca iz Dječjeg doma Vladimir Nazor mogla su se upoznati s raznim likovnim tehnikama i temama te pomoću njih širiti svoje kreativne horizonte, graditi finu motoriku, ali i kritičko mišljenje. Upravo zbog njegove humanitarne i plemenite zadaće, ZILIK je jedinstvena umjetnička pojava u našoj povijesti umjetnosti.

Pedeset godina ZILIK-a

Na početku ove godine karlovačkoj je publici predstavljeno 150 radova ZILIK-ovih autora različitih umjetničkih opredjeljenja, dok je u ožujku bila otvorena izložba manjeg opsega u Galeriji Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Glavna kustosica obiju izložbi je Sonja Švec Španjol, koja u katalogu tiskanom u povodu 50. obljetnice vrsno prikazuje smisao i povijest ZILIK-a. Izložba u Zagrebu imala je povijesni karakter. Naime jedan od osnivača ZILIK-a, već spomenuti Petar Grgec, bio je i predsjednik Društva naivnih umjetnika Hrvatske, tako da nas ne treba čuditi činjenica kako je s Kolonijom povezan veliki broj naivnih slikara i kipara. S vremenom su vrijednost ZILIK-a prepoznali i drugi autori, tako da Kolonija danas broji više od 700 umjetnika, među njima i one koji su obilježili povijest umjetnosti 20. i 21. stoljeća. Zbirka Dječjeg doma Vladimir Nazor danas broji više od 2100 umjetnina. Uz likovnost, s vremenom su se tijekom ziličkih dana njegovali i drugi oblici umjetnosti, a otvorenje zagrebačke izložbe svojim su recitalom obogatili Sara i Damjan, duo koji uz ostalu djecu iz Doma putem ZILIK-a i njegovih umjetnika stvara nova poželjna iskustva i prijateljstva njegujući tako višegodišnju tradiciju.