Cantilena romana vs. cantilena beneventana

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti prošle je godine pokrenula ciklus predavanja zajedničkog naslova Znanost u žarištu, s ciljem predstavljanja rezultata istraživanja njezinih znanstveno-istraživačkih i muzejsko-galerijskih jedinica na popularnoznanstveni način dostupan i razumljiv širem krugu slušatelja.

Prvo muzikološko predavanje u ovom ciklusu održala je Hana Breko Kustura, članica suradnica HAZU, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju zaposlena na Odsjeku za povijest hrvatske glazbe Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Renomirana muzikologinja osim glazbeno-medievističkim istraživanjima od 1998. bavi se i pedagoškim radom kao nositeljica kolegija rane glazbe i notacije na studiju muzikologije Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Hana Breko Kustura specijalizirala se za proučavanje hrvatske glazbe srednjega vijeka u europskom kontekstu, studirajući i stječući svoja poslijediplomska i postdoktorska znanja na brojnim inozemnim sveučilištima – u Erlangenu-Nürnbergu, Würzburgu, Budimpešti, Trondheimu, Torontu i Stockholmu. Recentno je rezultate tridesetogodišnjih istraživanja objavila u monografiji Glazba povijesnih hrvatskih zemalja u srednjemu vijeku.

Muzikologinja Hana Breko Kustura

Njezino je predavanje održano u Knjižnici HAZU 7. ožujka. Naslov je izlaganja bio Cantilena romana vs. cantilena beneventana – glazba istočne obale Jadrana u srednjemu vijeku.

Cilj je bio prikazati sâm iskon hrvatske srednjovjekovne liturgijske glazbe u kontekstu europskoga latiniteta i obreda zapadne, Rimske crkve. Pritom je predavačica prikazala suživot srednjovjekovnih glazbenih kodeksa hrvatskoga Jadrana koji su pisani beneventanskim pismom i notacijom te franačkih rukopisa otonskog razdoblja koji su notirani njemačkom adijastematskom notacijom srednjega, i to u rasponu od srednjovjekovne biskupije Pula (u 11. stoljeću) do Dubrovnika i Kotora u 12. i 13. stoljeću.

Ukazala je na „novo“ područje srednjovjekovne hrvatske glazbe, o kojemu do prije desetak godina nije bilo govora, a to je područje srednjovjekovne Istre iz kojeg potječu najstariji dokumenti hrvatske glazbene pismenosti i odnose se na misal, benedikcional i evanđelistar koji pripadaju porečkoj i pulskoj biskupiji. Ti su izvori svojim profilom liturgijskih kodeksa ujedno najstarije srednjovjekovne neumatske glazbene knjige istarske regije. Istarski se kodeksi čuvaju u arhivu samostana franjevaca konventualaca u Šibeniku, a benedikcional porečkoga biskupa Engilmara pohranjen je danas u Muzeju Getty u Los Angelesu i datira iz 11. stoljeća.

To su primjeri cantilene romanae ili gregorijanskog pjevanja koje je nastalo u Franačkoj u doba karolinške renesanse, na temeljima zapadne, Rimske crkve kao moralnog autoriteta. Upravo je karolinški moto unitas et consonatia in regno et provintia autorica apostrofirala kao ključni moment nastanka notnog pisma.

Posebnost je istočne obale Jadrana u njegovanju regionalne tradicije pjevanja, naziva se beneventansko pjevanje, koje je u Dalmaciju došlo posredovanjem benediktinaca iz Monte Cassina i Beneventa, te srednjovjekovne Apulije i Tremitskih otoka.

U Dalmaciji se beneventansko pjevanje prakticiralo u crkvama sve do kraja 13. stoljeća kao simbol težnje dalmatinskih gradova za političkom i crkvenom neovisnošću u odnosu na teritorijalne pretenzije normanske Italije i Venecije. Hana Breko Kustura predstavila je i novo čitanje glazbe i teksta zadarskog virelai-napjeva uputivši na njegove glazbene spone s kodeksom Reina i vezu s Pikardijom. Na kraju je predavanja istaknula i važnost glagoljaškog pjevanja Dalmacije i Istre, u sveukupnosti zvukolika srednjovjekovne istočne obale Jadrana.

Predavanje je bilo popraćeno faksimilima kodeksa te zvučnim i glazbenim primjerima „konfrontacije“ beneventanskoga i franačkoga korala. Navlastito je važna bila izvedba Notkerove (+912) sekvence za sv. Tomu apostola (u izvedbi studenata KBF-a), koje se zapis nalazi u pulskom misalu iz 11. stoljeća. Uz zorno objašnjenje neumatskih faksimila odabranih kodeksa, predavačica je pokazala uzoran način popularnoznanstvenog pristupa temi, u kojemu se zrcali spoj iskusne znanstvenice i pedagoginje čija je predaja znanstvenih spoznaja razumljiva i komunikativna. Upravo se u toj izravnosti prijenosa aktualnih istraživačkih spoznaja krije glavna kvaliteta nadahnutog i odlično posjećena muzikološkog predavanja.