Tristo godina Kanta – „Sapere aude!“

Rođendan Immanuela Kanta 22. travnja ove godine slavi se 300. put. Ova je obljetnica prilika za brojne događaje i izdanja. Hrvatsko filozofsko društvo organiziralo je u studenome prošle godine u Zagrebu simpozij na kojemu se o Kantovoj filozofiji govorilo iz vrlo različitih perspektiva. Publikacija o simpoziju besplatno je dostupna na web-stranici društva. Kongres njemačkoga Kantovskog društva zapravo se trebao održati u Königsbergu, ali će se zbog Rusko-ukrajinskog rata održati u Bonnu u rujnu ove godine. U Königsbergu se pak sada povela rasprava o tome koliko bi u danim okolnostima trebalo slaviti najslavnijega sina grada koji se danas zove Kalinjingrad.

Immanuel Kant / Izvor Wikipedija

Na takvim se proslavama uvijek iznova postavlja pitanje jesu li Kantove filozofske pozicije i danas aktualne. Međutim svatko tko želi ozbiljno odgovoriti na ovo pitanje, mora biti spreman ispitati vlastito razmišljanje propitivanjem Kantove kritičke filozofije. Umjesto toga, popularne publikacije nastoje spekulirati o tome što bi Kant rekao o društvenim problemima našega vremena. U skladu s time, njemački novinar Jürgen Kaube nedavno je u članku u Frankfurter Allgemeine Zeitungu kritizirao Kantovo „korištenje“ u novinarske svrhe. Naprimjer ljudi pitaju bi li Kant danas tvitao ili kako bi procijenio najnoviji razvoj na polju umjetne inteligencije. No jednako tako može se pretpostavljati „kako bi Kant pripremio špagete carbonara, kako bi se ponašao u diskotekama“ i tako dalje (Filozofa se iskorištava, FAZ, 6. ožujka 2024).

U akademskoj raspravi o tome kako se nositi s rasističkim trenucima u Kantovu djelu, također je važno izbjegavati anakrone ideje i prosudbe. Da bi se takvi odlomci mogli adekvatno vrednovati, moraju se tumačiti u povijesnom kontekstu razdoblja u kojemu su napisani. Inače bi se mogao steći dojam da je Kant bio rasistički pisac i da su stoga njegovi spisi današnjim čitateljima postali nepodnošljivi. Međutim to bi bio pogrešan zaključak. Na primjer opravdanje univerzalnog ljudskog dostojanstva, kako ga je razvio Kant u Osnovama metafizike morala (1785), ostaje od najveće filozofske i društvene važnosti do danas. Budući da možemo prosuđivati i djelovati moralno, moramo poštovati jedni druge kao ljudska bića, bez obzira na naše podrijetlo. Sloboda i moralna autonomija neodvojive su. Njemačko-izraelski filozof Omri Boehm nedavno je preuzeo ovu univerzalističku ideju na originalan način u svojoj knjizi Radikaler Universalismus (Propyläen, Berlin, 2022) i branio je od partikularističkih perspektiva.

Za Kanta je mir najveće dobro u politici. Tako on u Mirovnom ugovoru piše: „Pravo ljudi mora biti sveto, ma koliko veliku žrtvu moglo zahtijevati vladajućoj vlasti“. Paradoksalno je da je Kant, kao pionir univerzalnih ljudskih prava i kozmopolitske ideje međunarodnoga pravnog sustava, imao veliki povijesni utjecaj, a istovremeno se u njegovim djelima mogu pronaći rasistički odlomci. Ova nas kontradikcija može barem potaknuti na razmišljanje o predrasudi. Istinitost filozofskih ideja ne ovisi o tome tko ih je formulirao. Upravo je u duhu filozofije prosvjetiteljstva, koju je Kant zastupao cijeli život, osloboditi se pretjeranog poštovanja prema autoritetu i koristiti vlastito razumijevanje. Sa slobodom misli i intelektualnom hrabrošću, čitanje Kantovih spisa čitateljima pruža još veći užitak. Taj užitak proizlazi iz mogućnosti ljudske samospoznaje. Ne samo Kantovo moralno-filozofsko stajalište, nego i njegovi doprinosi teoriji znanja i estetike, još i sada nam omogućuju da dublje shvatimo vlastitu ljudskost.