Nek ona dođe nama

Zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora Bosne i Hercegovine o ulasku u Europsku Uniju koje je Europsko vijeće dalo 21. ožujka 2024. pokazatelj je da u okviru aktualne koalicije u bosanskohercegovačkoj vlasti postoje iskrene namjere za uređenje te države i uspostavljanje standarda funkcioniranja javne vlasti primjereno suvremenim društvima. Iako Bosna i Hercegovina nije ispunila svih 14 Prioriteta koje je pred nju postavila Europska komisija (ustvari tek je tri potpuno ispunila, jedan dio djelomično, a ostale uopće nije), Europska je Unija uvidjela i putem izjava svojih dužnosnika sasvim jasno kazala kako je u posljednjih godinu dana napravljeno više koraka na njezinu europskom putu nego u prethodnim desetljećima.

Prednosti napretka u BiH dobre su i za Hrvatsku

Novi sastav Vijeća ministara kontinuirano radi na pripremi „reformskih zakona“, parlamenti pokušavaju uhvatiti korak u usvajanju tih zakona, a rezultati su vidljivi u osiguravanju uvjeta funkcionalnog djelovanja Parlamentarnoga odbora za stabilizaciju i pridruživanje, jačanjem prevencije i borbe protiv korupcije i organiziranoga kriminala, što uključuje i sprječavanje pranja novca i terorizam, te učinkovitim sustavom koordinacije upravljanja granicama i kapacitetima za upravljanje migracijama. Upravo ta područja, posebice otvaranje pregovora s FRONTEX-om, iz Prioriteta Europske komisije, koja su u potpunosti ispunjena, kazuju i koliko je za Republiku Hrvatsku, bez čije bi pomoći bosanskohercegovačka diplomacija kao i posljednjih desetljeća lutala u vlastitome mraku, važno uključivanje BiH u Uniju. Granica koju Republika Hrvatska ima s Bosnom i Hercegovinom s obje je strane uglavnom štićena Hrvatima, tako da i sigurnosno i u kontekstu migracija Republika Hrvatska iz pristupanja BiH Uniji može imati samo koristi.

Primjetan napredak BiH koči visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt / Snimio Armin Durgut / PIXSELL

O robnoj razmjeni gotovo je nepotrebno govoriti, jasan je položaj hrvatskih proizvođača u Bosni i Hercegovini, posebice u onim područjima gdje dominantno obitavaju Hrvati. Tu je i energetski razvoj Republike Hrvatske kao i uloga bosanskohercegovačkih Hrvata u razvoju Južne plinske interkonekcije, što pokazuje koliko bosanskohercegovački Hrvati, unatoč tome što su s „one strane Schengena“, žive za svoju Hrvatsku. A zamislite situaciju kad BiH uđe u Uniju, kad ne bude carina, kad se ulaskom u šengenski prostor otvore granice…

Za dostizanje te razine uređenja bosanskohercegovačkoga društva treba ispuniti, osim preostalih Prioriteta, i niz drugih uvjeta. Očekivalo se da će otvaranjem pregovora na prvi dan proljeća sunce obasjati i taj „tamni vilajet“, očekivalo se da država pristupnica Europskoj Uniji ne bude protektorat te da u Ustavnome sudu budu domaći suci… Valjda je to u demokratskim društvima normalno! Očekivalo se i da domaće vlasti pronađu način uređenja međusobnih i međunacionalnih odnosa, a da se način izbora predstavnika u različitim tijelima obavlja sukladno predviđenim procedurama. Očekivalo se, ali – visoki se predstavnik probudio.

Snovi visokog predstavnika

Sanjao je da se stanje u BiH sređuje i da tijela vlasti počinju funkcionirati, sanjao je da se članovi Središnjega izbornog povjerenstva biraju prema propisanim procedurama, sanjao je i da strani suci Ustavnoga suda više nisu potrebni, a da domaći dolaze na poziciju prema potrebnim profesionalnim kvalitetama. Visoki je predstavnik imao noćnu moru da BiH ulazi u Europsku Uniju. Iz sna ga je prenula scena zatvaranja Ureda visokog predstavnika. Zamislite da BiH samostalno uredi unutarnje odnose, a Schmidt ostane bez dobro plaćenoga radnog mjesta. Radnoga mjesta u sigurnoj zemlji, s predivnom prirodom, raznolikim klimatskim pojasevima, na idealnoj geografskoj poziciji. Zar ne biste i vi poduzeli nešto?

Gospodin se dosjetio i nametnuo „tehničke izmjene Izbornog zakona“, uključio nelegalno sastavljeno Središnje izborno povjerenstvo u imenovanje biračkih odbora, a zaboravio mogućnost uređenja ostalih dijelova Izbornoga zakona (ako treba, i dijelova Ustava) koji bi osigurao Hrvatima izbor vlastitoga člana Predsjedništva, koji bi u potpunosti omogućio provedbu presuda Ustavnoga suda i Europskoga suda za ljudska prava o potrebi promjene izbornoga zakonodavstva.

Schmidt je odlučio zamutiti vodu. I uspio je. Vjerojatno je svjestan kako je aktualna koalicija na državnoj razini napravila bitne korake u usuglašavanju najproblematičnijih elemenata reformskih zakona kao i Izbornoga zakona, kako se stvari u BiH konačno kreću u pozitivnom pravcu, a politički akteri imaju volju za dogovorom. Da, uspio je. Opet je doveo do situacije u kojoj je izgledna blokada rada državnih institucija. A u tim uvjetima potrebno je djelovanje visokoga predstavnika! Sve mi se čini da Schmidt potajno pjevuši: „Ja neću u Europu, nek ona dođe nama“.