Najbolji prevoditelji Marko Grčić i Anja Majnarić

U svečanoj prigodi jubilarne 20. dodjele Nagrade „Iso Velikanović“, kojom se odaje priznanje istaknutim prevoditeljima književnih djela, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek uručila je 27. ožujka u Hrvatskom državnom arhivu nagradu za životno djelo Marku Grčiću, a godišnju nagradu za najbolji književni prijevod u 2023. Anji Majnarić za norveški roman Max, Mischa i ofenziva Tet Johana Harstada.

Nagradu za životno djelo Marku Grčiću, koji je svoj radni i životni vijek, uz bogat novinarski, urednički, esejistički i književni rad, posvetio prevođenju s engleskoga, ruskoga, španjolskoga, francuskoga, latinskoga i staroslavenskoga, preuzela je njegova kći Sara Zadravec koja je tom prilikom prenijela zahvalu svoga oca na ukazanome priznanju, a posebice Društvu hrvatskih književnika i Matiji Štahanu koji su ga predložili za nagradu. Grčiću u čast pročitana je njemu najdraža pjesma Tvoj i moj Libanon Kahlila Gibrana.

Nina Obuljen Koržinek, Sara Zadravec i Anja Majnarić / Izvor Ministarstvo kulture i medija RH

Ministrica je u svom obraćanju podsjetila kako je Grčić jedan od naših posljednjih istinskih polihistora iznimnoga senzibiliteta koji se suvereno kreće prostorima različitih kulturnih, društvenih i političkih krugova. Naglasila je da je kao prevoditelj hrvatskim čitateljima omogućio užitak čitanja gotovo podjednak čitanju izvornika, a svojim je djelom i svojom intelektualnom veličinom i širinom „živi dokaz o neizmjernoj važnosti čitanja kao ishodištu svekolikog žurnalističkog, spisateljskog i javnog djelovanja“.
Ističući važnost prevođenja s jezika koji su manje zastupljeni na našoj književnoj sceni, ministrica je posebno čestitala Anji Majnarić na prijevodu norveškog romana Max, Mischa i ofenziva Tet Johana Harstada, koji je voluminoznošću i rasponom tema i preokupacija bio zahtjevan prevoditeljski izazov. „No prevoditeljica ga se odvažno prihvatila i rezultat doista oduzima dah“, zaključila je ministrica. 

„Zahvaljujući dugogodišnjem zajedničkom trudu Ministarstva i samih prevoditelja na osnaživanju digniteta struke i osvješćivanju nezaobilazne uloge prevoditelja na fascinantnom putovanju od nastanka književnog teksta do njegovih čitatelja diljem svijeta, danas smo svjesni da je prevoditelj najbolje obavio svoj posao kada je, paradoksalno, njegova nazočnost nevidljiva, kada u štivu odzvanjaju strukture materinskoga jezika, a spisateljev se konceptualni svijet bešavno sljubljuje s našim osobnim iskustvom“, istaknula je ministrica. Izrazila je uvjerenje da će i budući dobitnici Nagrade „Iso Velikanović“, kao i današnji i dosadašnji, biti zaslužni prevoditelji čiji će književni rad odražavati umijeće prepoznavanja vrijednosti pojedinih djela stranih književnosti te vještinu prenošenja značenja tih istih tekstova na hrvatski jezik.
Dodjeljujući kontinuirano nagradu koja nosi ime jednoga od naših najznačajnijih književnih prevoditelja, Ministarstvo kulture i medija ostvaruje ne samo prvotno zadani cilj – poticanje što kvalitetnijih prijevoda književnih djela sa svih stranih jezika –  nego pritom iskazuje i poštovanje prevoditeljima, koji u procesu prevođenja od ishodišnog teksta do funkcionalnog, komunikativnog i kvalitetnog prijevoda premošćuju mnoge jazove i barijere kako bi čitateljima pružili radost i užitak čitanja.

Zahvaljujući na ukazanome povjerenju, Majnarić je istaknula kako joj je roman, što je prijevod odmicao, to više prirastao srcu.

Prigodnom izvedbom skladbi norveškoga skladatelja Edvarda Griega na ovogodišnjoj dodjeli sudjelovao je komorni ansambl Kvartet flauta 4 Syrinx u sastavu Karolina Šantl Zupan, Marina Novak, Darija Zokić i Maja Mustapić.

O dobitnicima Nagrade “Iso Velikanović” odlučilo je sedmeročlano Povjerenstvo na čelu s Dinkom Telećanom, a članovi su bili: Snježana Husić, Katica Ivanković, Andy Jelčić, Mladen Martić, Vanda Mikšić i Xenia Radak Detoni.

Obrazloženje nagrade za životno djelo Marku Grčiću potpisuje Andy Jelčić koji je, uz ostalo, istaknuo da je najhrabrija i najpoštenija u svemu činjenica što nijedan od Grčićevih prijevoda nije bio naručen, nego ih je on napravio sam, da bi vidio može li se nekog autora prevoditi i kako, te da bi bolje razumio izvornik. Objavljeni su tek poslije, bilo zato što je bilo šteta ne objaviti ih, bilo zato što nije bilo boljih. Hrabri su ponajprije u širini zahvata: tu su prijevodi s engleskoga (T. S. Eliot, Ezra Pound, James Hall), s ruskoga (Slovo o vojni Igorevoj), starohrvatskoga (Petar Hektorović), španjolskoga (José Ortega y Gasset), i njemačkoga, a posebnu skupinu tvore prijevodi s japanskoga putem engleskoga, dakle iz druge ruke. Upravo se u nešto manje uobičajenim prijevodima odražava druga vrsta Grčićeve hrabrosti: spremnost da se preuzme puna odgovornost kako za mogućnost prijenosa u drugi jezik, tako i za moguće recepcijske poteškoće, naveo je Jelčić.

U samo sedamnaest godina prevoditeljskoga rada Anja Majnarić već nas je zadužila brojnim i važnim prijevodima. Otkako je u Zagrebu diplomirala engleski jezik i sociologiju, objavila je 60 prijevoda i, kako piše u životopisu na stranicama Društva hrvatskih književnih prevodilaca, „usput odslušala i modul norveškog jezika“, stoji u obrazloženju koje potpisuje Snježana Husić. Usput bi se, dodaje, moglo prevesti stotinjak stranica, ali ne prevodi se usput 918 stranica romana prepunog referenci – povijesnih, političkih, književnih, filmskih, kazališnih, likovnih i inih – a takvo je djelo Max, Mischa i ofenziva Tet Johana Harstada, roman premrežen referencama na norveško i američko društvo 20. i 21. stoljeća, na Vijetnamski rat, eksperimentalno kazalište, Jerzyja Grotowskog i Petera Brooka, na glazbu, kinematografiju i likovnu umjetnost. Kako bi pratila životni i umjetnički put Harstadovih likova, prevoditeljica je morala istraživati razna područja i ugraditi u svoj prijevod reference na te raznovrsne svjetove, koji se geografski protežu od Norveške do Amerike i Vijetnama, navodi se u obrazloženju.