Na jyllandskoj vrištini

Danski redatelj srednjeg naraštaja Nikolaj Arcel pozornost je i izvan domovine pobudio četvrtim cjelovečernjim igranim filmom, Kraljevskom aferom (2012), uzbudljivom i raskošnom romantično-političkom povijesnom dramom o ljubavnom trokutu na dvoru kralja Kristijana VII. i kraljice Karoline Matilde, u drugoj polovici 18. stoljeća, prema romanu Princeza od krvi (2000) Bodil Steensen-Leth. Nijemca Johanna Friedricha Struenseea, kraljevskog liječnika i kraljičina ljubavnika koji s najboljim namjerama zagazi i u pokušaje reformiranja države, igrao je Mads Mikkelsen. Međunarodni uspjeh djela, nominirana za Oscar u kategoriji filma na neengleskom jeziku, Arcela je odveo u Hollywood, gdje je ostvario poprilično neuspješan pustolovno-akcijski film fantastike Kula tmine (2017), prema istoimenim romanima Stephena Kinga, da bi se vratio u Dansku i ponovno se udružio s Madsom Mikkelsenom, opet kao junakom povijesne drame na domaćem tlu, također smještene u 18. st.

Obećana zemlja (Bastarden), temeljena na romanu Kapetan i Ann Barbara (Kaptajnen og Ann Barbara, 2020) Dankinje Ide Jessen, oslonjenu na stvarne događaje, smještena je nešto prije Kraljevske afere, u 1750-e godine, za vrijeme Fridrika V. Već desetljećima danski kraljevi nastoje naseliti veliki poluotok Jylland, no bezuspješno, jer na neplodnoj vrištini, nimalo obećanoj zemlji, ne uspijeva ništa. Sredovječni vojni veteran Ludvig Kahlen, samac i osamljenik bez ikoga svoga, koji živi od skromne mirovine, odluči učiniti nemoguće.

Čvrsta vanjština i prividna nepokolebljivost čine se oklopom Kahlena kojega tumači Mads Mikkelsen

Kahlen je skovao dobar, ostvariv plan koji će ga, zna, stajati velike muke i naporna rada, no nagrada će biti vrijedna zalaganja, kao i svih trpljenja i odricanja u godinama što su prethodile, četvrt stoljeća vojne službe koliko mu je trebalo da se od sluge, vrtlara, dovine do čina kapetana. Ne visokog, ali koliko-toliko ugledna. Uspije li u naumu da zasnuje poljoprivredno dobro, obećana mu je titula plemića.

Osnovne postavke izložene su djelotvorno i jasno, brzo, iako bez hitnje, odlučnim i usmjerenim korakom što grabi ne gubeći vrijeme i ne trateći resurse, ali istodobno odmjerenim tempom koji dopušta snažan utjecaj ugođajnosti. Razdoblja, prostora i duševnog stanja glavnog junaka, dojmom i djelom tvrda, odrješita, uporna stoika od malo riječi, ali nijedne suvišne, čovjeka koji naprosto kani učinkovito obaviti što je zacrtao, a očito dobro zna kako. Ipak, već otprve nosi prigušenu auru sjete, nesigurnosti, izmještenosti. Čvrsta vanjština i prividna nepokolebljivost čine se dugotrajno zidanim oklopom kojim se štiti od svijeta i okoline, samoobrambenim načinom koji je, možda i ne znajući drukčije, izabrao kao put opstanka. Tomu dojmu nastupom i fizionomijom uvelike pridonosi tumač Kahlena, Mads Mikkelsen, visok i snažan, lica donekle zbiljski, prirodno isklesana godinama, zacijelo dodatno ogrubjela majstorijama filmske šminke i maske, no očiju i izraza koji i nehotice odaju, sugeriraju da ispod čvrsta oplošja previre štošta ranjivije, možda nejasno i nemilo i njemu samu, pa zbog toga potisnuto i zatomljeno.

Arcel vješto i naoko lakom rukom sljubljuje epski zamah i uvjerljive likove i odnose, izlažući aršinom, moglo bi se reći, staroga kova, ali ne i zastarjelo, dok kamera Rasmusa Videbæka elegantno bilježi dojmljive nedogledne panorame golih i škrtih, ali svejedno lijepih krajolika, kao i dekorativne interijere i eksterijere palača te oprečno skromnih seoskih imanja i nastambi. Podjednako skladno ugađajući zanosnim koloritima prirode u najljepšim svjetlosnim izdanjima kao i neveselim tminama zagasitih okera i sivila što odražavaju težak život puka i seljaka.

Dobro ispisana (scenaristi su Arcel i Anders Thomas Jensen) i ispričana, vješto i uzbudljivo, pa i poetično uprizorena priča drži pozornost i zanosi ponajprije onim što doživljavamo klasičnim pripovijedanjem, u narativnom i u filmskom pogledu. Uz, dakako, niz otklona i zaokreta kojima se unose iznenađenja, taman tolika da se izmakne predvidljivosti. A osim prepuštanja zanimljivoj priči o zanimljivim ljudima iznesenoj na zanimljiv način, što je možda posve dovoljan i pohvalan domet jednog slikopisa, Obećana zemlja poput svakog vrsnog ostvarenja imanentno nudi i naramak građe za naknadno promišljanje. Među inim, o poznavanju sebe, samootuđenju, ambiciji, planiranju i kaosu, promišljenom i nepromišljenom, konstruktivnom i destruktivnom, taštini i poniznosti, pokornosti i oholosti, dobru i zlu…

Obećana zemlja nagrađena je, uz ostalo, Europskim filmskim nagradama za glumca (Mikkelsen) i filmsku fotografiju te s ukupno dvanaest domaćih nagrada Robert (dodjeljuje ih Danska filmska akademija) i Bodil (dodjeljuje ih Danska udruga filmskih kritičara). Arcel i Mikkelsen najavili su da surađuju na novom filmu.