Mit mode – armatura tijela

„Moje je tijelo slika, dakle, skup akcija i reakcija. Moje oko, moj mozak su slike, elementi mojeg tijela. Kako će moj mozak sadržavati slike, kad je i sâm jedna među brojnim slikama? Vanjske slike djeluju na mene, prenose mi pokret, a ja se obnavljam pokretom: kako bi slike bile u mojoj svijesti, kad sam sâm po sebi slika, to jest pokret? Mogu li, uopće, na toj razini, govoriti o sebi, mozgu, tijelu?“

Gilles Deleuze

Serijom slikarskih interdisciplinarnih radova Dimitrije Popović otvara nova pitanja o modi, tijelu, tjelesnosti i materijalnosti. Motiv ženskoga modnog tijela, koje je fluidno, metamorfno, u stalnoj mijeni, bio je i u središtu njegove izložbe Mit mode održane u veljači u zagrebačkoj galeriji Bačva. Popović precizno uočava tu mijenu i bilježi je svojim raznovrsnim kombiniranim slikarskim tehnikama – od akrila do crteža – ne bi li dobio kolažnu armaturu ženskoga tijela. Primjenom raznih tehnika i mogućnosti oživljava žensko tijelo stvarajući svojevrsnu mrežu obilježenu mnogim značenjima i simbolikama. Ideja tijela koju autor ostvaruje u svojim radovima suprotstavlja dva pojma: unutarnje i vanjsko. Na tim tijelima ono što je unutarnje vizualizira se kao vanjsko, naprimjer kosti koje probijaju kožu, ili vidljivi i otvoreni organi postaju temelj za daljnje razumijevanje tijela.

Slika u pokretu

U seriji o mitu mode naglašeni su dijelovi tijela poput lica, očiju, stopala, koje Popović ističe u duhu prepoznatljive nadrealističke estetike stvarajući i interpretirajući značenje tijela kao izvedbenog događaja, tijela mode, a ne više svakidašnjega tijela. Fokus je na izvedbenosti tijela i uklopljenosti drugih, anorganskih elemenata u tijelu i s tijelom.

Zahvaljujući vještom i promišljenom odabiru slikarskih tehnika, tijelo – iako je ono na crtežu formalno plošno – signalizira određenu životnost. Savršeno sjenčanje, karakteristično za rad Dimitrija Popovića, naglašava volumen, dok se upotrebom različitih boja, crvene i plave, autor igra emocijama gledatelja. Premreženo linijama i punim ispunima boje, tijelo djeluje kao da je u pokretu, u događaju. Tako Popović eksperimentira razumijevanjem tijela kao slike u pokretu. Likovnim intervencijama gradeći svoju viziju tijela mode, često obilježenu višeznačjem, uvijek pozicionira ono što je iznutra na van. Ne slučajno ovaj umjetnik raščlanjuje stvarno značenje tijela mode. Odatle i naziv Mit mode, koji se referira na Barthesovo razumijevanje mita kao semiološkog sistema: razlomljeno na različita značenja, tijelo posjeduje određenu mitsku poruku. Upravo tu mitsku poruku istražuje ovaj ciklus.

Fraktalno i metamorfno

Ovim opsežnim ciklusom radova, Dimitrije Popović progovara o svojim razmišljanjima o modi, tijelu, tjelesnosti, ali i razotkriva mitove mode. Što se nalazi ispod kože? Što je u tijelu mode zapravo unutarnje, a što vanjsko? Kako govoriti o tijelu mode? Preispitujući organsku formu (fizičko tijelo) i primjenjujući svoju likovnu intervenciju, stvara hibridno, metamorfno, fraktalno tijelo. To tijelo ogleda se kao dvostruko: s jedne strane vidljivo, ranjivo organsko tkivo, a s druge strane spoj živog i neživog – u potpunosti hibridno tijelo, a takvo tijelo sada posjeduje dodanu estetsku, simboličku i semiotičku vrijednost.

Dimitrije Popović
o Mitu mode

Žive skulpture vizualnoga spektakla

„U modnim spektaklima kao posebnim fenomenima suvremene kulture žensko se tijelo pojavljuje u dvostrukoj funkciji: pokazuje odjevne predmete i biva pokazano. Vitke manekenke savršene građe svoj izgled, dotjeran uz pomoć rigoroznih fitness tretmana, kozmetike, liftinga, silikona, botoksa ili filera, dovode do granica stvarnog. One postaju ikone novoga glamura, žive skulpture vizualnoga spektakla. Taj visokoestetizirani svijet elegancije i senzualnosti u ostvarenju svoje privlačnosti računa na provjereni učinak erotskog. Eros je suptilno i s kontrolom discipliniran dizajnom odjevnih predmeta, koji zajedno s kozmetikom čine bogat arsenal ikonografskih simbola.“