Meridijan vinograda ili kreativni prapraiskon

„Kad čovjek dođe vinogradu u goste, ovaj mu učini / milost i na hirovit ga način zadrži zauvijek.“ (Mala povijest grožđa)

Sudbonosna privrženost vinu u knjizi Bogdana Arnautovića Meridijan vinograda otkriva slojevitu prilagodbu poetski čistoj ljudskosti koja je dijalektika svjetlosti i sjena i misteriozna srodnost boja, mirisa i zvukova. U tom afektivnom prostoru u srcu stvari stih je kretanje koje inicira maštu što permanentno animira sva čula, osmislivši ravnotežu osjećajnih rezonanci. I onda se zbiva život u stihu i egzistira kao što egzistira kamen, voda, vjetar ili ljubav: „U jedan proljetni polumrak u kojem je / Voda, da se ne ozlijedi, preskočila Kamen / pošao sam tražiti bjelinu. Tanki sloj bjeline / s kojeg se lako otisnuti u visinu.“ (Saonice)

Izd. OMH u Požegi, 2023.

A visina je pripadnost svijetu i mogućnost vjerovanja u život: „Taj put postaje samo plosnato kamenje za predah / za odustajanje, za to da membranu svog golog zgloba / ugriješ na svjetlu vanjskog ruba no ljudski je život otvoren za dolaske, bilo čega / i bilo kad.“ (Putem madam Cliquot)

Poetska mudrost u nevidljivom meridijanu vinograda jednostavnost je bivanja čovjeka i prirode opčinjena prilagodbom. Osebujnost riječi meridijan (podnevnik!) u pjesnikovoj imaginaciji otkriva drevna ishodišta, prapočetke naslijeđene od iskona u zavičajnom fokusu pradjedovskih gena. Slikovitost, asocijativnost i poentiranje istinska su poetska komunikacija koja simbolizira tajnovitosti života osluškujući metafore smisla: „Definirana stabljikama bijelog jorgovana na stolu / vaza, boca shiraza duboko tamne boje i naši prsti / zakvačeni u zajedničkoj želji. Tvoje tijelo nosi prostoriju, / nosi svemir, sve su ga galaksije dobrovoljno / naselile. Ti pečeš ciklu, spravljaš nadjev od bosiljka, / meku i zlaćanu mrkvicu u maslacu. / Za život je važno da je sada.“ (Obični obiteljski četvrtak)

Prapraiskon živi u Meridijanu vinograda i ta pripadnost vinogradu od cijepa do trsa, mukotrpan put vinogradara, važnost rezidbe i radost berbe veliča raskoš u bogatstvu sorti: „Ne biram, samo da je crno: divlji gamay, zweigelt, merlot, plavac mali, frankovka, / pinot i kavčin crna, refošk, teran...“ (Čaša)

Drevna latinska uzrečica In vino veritas pripada prapraiskonu. Knjiga osebujne poezije Meridijan vinograda kreativni je prapraiskon i istinski užitak u pisanju.

Ističem nadahnute tekstove o Arnautovićevoj zbirci: Predgovor Od kolijevke pa do podruma Miroslava Paulića i Pogovor U vinu nije samo istina – zbirka pjesama Meridijan vinograda Bogdana Arnautovića Anite Katić. Svojim ulomcima iz recenzija knjizi se pridružuju i Ludwig Bauer, Branko Čegec i Irena Matijašević.