Vijenac 785

Kazalište

KAZALIŠTE IZDVAJA

IZDVAJA Hana Kunić

Evo dvije predstave koje zbog njihovih jednostavnih i nepretencioznih, ali i duboko i detaljno osmišljenih izričaja preporučam svima. Smatram da su te dvije autorske predstave, a svaka je autentična, pronašle univerzalnost u kojoj se mogu pomiriti razni ukusi publike.

Prijatelji Vanje Jovanovića i Filipa Jurjevića u koprodukciji Teatra Rugantino i HNK-a u Zadru

Predstava koja je 27. lipnja prošle godine premijerno izvedena u Zadru srećom se još može gledati u Kunstteatru i na Sceni Ribnjak u Zagrebu.

Priča je to o prijateljstvu koje, kao i svi odnosi, nije imuno na utjecaj vremena i neizbježne promjene koje ono nosi. Jovanović i Jurjević autorskim su tekstom upravo te promjene u čovjeku i njegovu odnosu s njemu bliskim ljudima prikazali druženjem trojice prijatelja u „špilji“, odnosno garaži u kojoj slave momačku večer jednog od njih. Prateći to slavlje koje prekidanju povremene reminiscencije, prijatelji i njihov odnos postaju nešto blisko i prepoznatljivo svakom malom čovjeku – jer svi mi, zatvoreni u svojoj sigurnoj garaži, čeznemo za nekim s kim ćemo je dijeliti i s kim se nećemo bojati izaći iz nje.



Iz predstave Prijatelji / Snimio Željko Karavida

Kombinacija duhovitog i gustog teksta koji oživljuje trojac karizmatičnih glumaca (Karlo Bernik, Marin Klišmanić i Filip Vidović) organiziranih jednostavnim a efektnim režijskim rješenjima čini predstavu zabavnom, emotivnom i šarmantnom. Ta muška družina posebno me pridobila neforsiranjem muškosti – Janica Kostelić u predstavi se percipira kao najveći muškarac među njima.

Gard Dražena Krešića i Filipa Rutića u produkciji Teatra &TD, Zagreb

 Baš kao i Prijatelji, i Gard je za svoj fokus odabrao međuljudske odnose, odnosno čovjeka. Taj čovjek u ovoj je predstavi glumac, boksač, bik, ljubavnik, suparnik, a možda i prijatelj; on se bori za svoju ulogu u filmu, ulogu u ringu, u krevetu, traži svoju ulogu u ovom, a i u artificijelnom, umjetničkom svijetu; on se bavi filmom koji se bavi boksom, a za boks je, kao i za film, a kao i za kazalište, potreban – čovjek.

U osnovi, Gard je predstava o snimanju boksačkog filma. No specifičnost predstave leži u igranju žanrovima, umjetničkim izričajima i velikim spektrom simbola i emocija, kao i ironijskom i autoironijskom odmaku od njih. Ono što svakako pridonosi cjelokupnom dojmu uvijek je dobrodošao humor.


Iz predstave Gard

Nevjerojatno je koliko je slojeva ova nagrađivana predstava uspjela izgraditi i koliko jezika i izričaja u njih ispreplesti, a bez da pritom izgubi jasnu liniju radnje i poštivanje postavljenih kazališnih kodova. Vrlo je spretno i originalno izvedena kako na tekstualnom i režijskom, tako i na glumačkom planu, zbog čega smatram kako je odličan primjer uspješno postavljene autorske predstave.

Vijenac 785

785 - 11. travnja 2024. | Arhiva

Klikni za povratak