Glasuje li umjetna inteligencija?

Umjetna inteligencija sve više utječe na brojne sfere našega profesionalnog i osobnog života te doslovce oblikuje drukčiji svijet, od zdravstvene skrbi i financija do zabave i prijevoza. U ovo izborno vrijeme možemo se zapitati: a što je s politikom? Iako je malo vjerojatno da će u skoroj budućnosti umjetna inteligencija imati pravo obnašati političku dužnost, osnivanje političke stranke od strane umjetne inteligencije uopće nije znanstvena fantastika, štoviše, već je naša realnost.

Može li umjetna inteligencija ikada u budućnosti zamijeniti državne poglavare? Ideja može zvučati futuristički i nategnuto do nevjerojatnosti, no ako smo dosad naučili da ono što je prije nekoliko desetljeća bilo znanstvena fantastika a danas je realnost, onda vjerujem da smo svjesni kako ni ta mogućnost nije „izvan pameti“, štoviše, nedavni događaji sugeriraju da možda nije tako daleko u budućnosti. Već je sada njezina uporaba u izborno vrijeme proširena i njezin je utjecaj na izbore golem. Naravno, ovdje govorim o njezinu korištenju kao alata u ljudskim rukama. I dalje, unatoč silnom napretku u razvoju, umjetna inteligencija nema ljudske vještine poput empatije, kreativnosti i kritičkog razmišljanja te je kao takva „opasna u slučaju samostalnog donošenja odluka“.

UI i političke kampanje

Ako govorimo o upotrebi umjetne inteligencije kao alata u političkim kampanjama, onda su mogućnosti goleme i onima (agencijama ili pojedincima) kojima je to posao dobro poznata rutina. Primjerice, pojam „optimizacija političke kampanje uz pomoć umjetne inteligencije“ pojam je koji je možda manje poznat široj javnosti, no već je u mnogim političkim kampanjama diljem svijeta odigrao važnu ulogu i jedan je od ključnih alata u modernom političkom okruženju. Navest ću nekoliko načina kako se taj alat može koristiti. Primjerice, za „ciljanje birača“: analizira podatke o biračima kako bi identificirao najrelevantniju ciljanu publiku, slično oglasima na društvenim mrežama gdje možemo targetirati odabrano područje, zemlju, regiju, spol ili dob osoba kojima se obraćamo s nekim sadržajem koji objavljujemo.

Na temelju prikupljenih podataka političke stranke mogu prilagoditi svoje poruke i kampanje specifičnim skupinama birača. Taj alat ide i korak dalje, pa može s određenim postotkom vjerojatnosti „predviđati izborne rezultate“: na način da analizira povijesne podatke i trendove kako bi predvidio sadašnjost i ishode te tako pomaže političkim strankama da prilagode strategije i resurse. Preditivna analitika političkih izbora već je uhodana praksa ekstrahiranja informacija iz postojećih podataka kako bi se utvrdili uzorci i predvidjeli budući ishodi i trendovi, koristila se i prije pojave umjetne inteligencije, a sada je podignuta na tehnološki najvišu razinu dosad. Kako to izgleda u praksi možemo vidjeti na primjeru predstojećih parlamentarnih izbora i projekta AI izbori jedne televizije u Hrvatskoj. Ne zaboravimo i već poznatu mogućnost „personalizacija poruka“ koja omogućava prilagodbu političkih poruka prema individualnim preferencijama birača. Dokazano je da takve personalizirane poruke povećavaju angažman i podršku birača.

Mislim da danas nema političke stranke koja prelazi izborni prag, a da ne koristi neki oblik automatizacije kampanje, u najbanalnijem slučaju riječ je o automatskom planiranju oglašavanja, optimizaciji ciljane publike, odnosno potencijalnih glasača online i u realnom svijetu te automatskom upravljanju resursima. Bitno je i „generiranje sadržaja i komunikacija s biračima“: umjetna inteligencija može generirati mnogo brže i više (od bilo kojeg angažiranog djelatnika) korisnog sadržaja za društvene mreže, mrežne stranice i e-poštu, a to naravno uključuje poruke, oglase ali i medijske članke o aktivnostima stranke ili političkih kandidata.

Svi navedeni alati umjetne inteligencije doslovce smanjuju ljudsku pogrešku i povećavaju učinkovitost kampanja. Ako želimo otići korak dalje od tih uobičajenih alata, onda moram spomenuti i „analitiku emocija/simpatija od strane umjetne inteligencije u političke svrhe“. Naime, radi se o analizi društvenih mreža i medija kako bi se dobio uvid u emotivne preferencije odnosno sentiment prema političkim strankama i kandidatima. Ne moram posebno istaknuti koliko to pomaže strankama da prilagode poruke i strategije.

Aktualni primjeri zlouporabe

Kao što uvijek naglašavam, uporaba alata umjetne inteligencije ovisi o tome u čijim je rukama taj alat, baš kao i svako drugo oruđe ili oružje. Imamo primjere u svijetu koji svjedoče da se umjetna inteligencija nije rabila u dobronamjerne svrhe. Primjerice, na predsjedničkim izborima u Turskoj botovi (lažni profili na društvenim mrežama) generirani umjetnom inteligencijom korišteni su za širenje propagande i manipuliranje javnim mnijenjem. Čak i izvan izbora, umjetna inteligencija ima potencijal preoblikovati politiku na brojne načine.

Na američkim predsjedničkim izborima 2016.  u političkoj kampanji Donalda Trumpa korišteni su, često u medijima spominjani alati poput Cambridge Analytic. Zapravo je riječ o tome da su algoritmi umjetne inteligencije analizirali podatke iz različitih izvora kako bi identificirali preferencije i osjetljivosti birača, omogućujući političkoj kampanji prilagođene poruke putem društvenih medija i drugih platformi.

Slično tome, tijekom američkih predsjedničkih izbora 2020, politička kampanja sadašnjeg predsjednika Bidena koristila se umjetnom inteligencijom za optimizaciju položaja oglasa, ciljajući birače u ključnim, donekle neodlučnim područjima onih „promjenjivih“ država SAD-a specijaliziranim personaliziranim porukama na teme koje su najzanimljivije tim biračima. Alati umjetne inteligencije tada su detaljno analizirali prošle obrasce glasanja, demografske podatke i ponašanje na mreži kako bi predvidjeli preferencije birača i prilagodili poruke u skladu s tim.

Prekretnička 2023.

Umjetna inteligencija već niz godina ima važnu ulogu u generalnom upravljanju društvenim medijima i internetskim kampanjama. Alati kao što su Hootsuite i Buffer koriste algoritme umjetne inteligencije za određivanje najboljih vremena za objavljivanje sadržaja za maksimalni angažman ciljane publike. Godina 2023. bila je važna za generativnu umjetnu inteligenciju, jer je prešla iz istraživačkih laboratorija u stvarni život s milijunima ljudi koji su se njome koristili putem popularnih alata kao što su ChatGPT i Microsoft Copilot.

Jedno od područja u kojem bi umjetna inteligencija mogla imati posebno transformativan učinak jest nacionalna sigurnost. S porastom kibernetičkih napada umjetna inteligencija postaje sve važnija za otkrivanje i sprečavanje povreda sigurnosti. Američki predsjednik Biden je, primjerice, „nadogradnju stručnosti“ ureda Vlade SAD-a u području umjetne inteligencije postavio kao prioritet. Kako se umjetna inteligencija nastavlja poboljšavati, ubrzo ćemo vidjeti sve sofisticiranije metode za zaštitu nacionalne sigurnosti.

Virtualni klonovi na izborima?

Kad je riječ o ugrozi nacionalne sigurnosti, spomenut ću temu vjerojatno najkontroverznije uporabe umjetne inteligencije u politici: stvaranje virtualnih klonova političkih kandidata. Iako i to zvuči kao znanstvena fantastika, vjerujte da nije. Postoje tvrtke koje rade na stvaranju „avatara političkih kandidata“ pokretanih umjetnom inteligencijom koji se mogu koristiti u oglasima i drugim materijalima kampanje. Tehnologija je korisna za dopiranje do većeg broja birača, a istodobno izaziva zabrinutost zbog autentičnosti političkih kampanja.

Trenutačno, prema zakonima, umjetna inteligencija ne može obavljati nikakve političke funkcije, ostaje alat koji pomaže u donošenju odluka, predviđanju ishoda, no ne može imati osobine čovjeka, posebice empatiju i moral, koji bi trebali biti bitni u političkom vođenju. Unatoč tome, ne mogu ne spomenuti i prvu političku stranku vođenu umjetnom inteligencijom na svijetu, u Danskoj, nazvanu Det Syntetiske Parti. Ta je, u prijevodu s danskog Sintetička stranka, već potpisala bilateralne sporazume o suradnji s finskom i s japanskom strankom umjetne inteligencije u vezi s razvojem globalnog projekta nastala oko ideje političkih stranaka upravljanih umjetnom inteligencijom.

Asker Staunæs, tvorac stranke i umjetnik-istraživač u neprofitnoj tehnološkoj organizaciji MindFuture, izjavio je da je „predsjednik ove sintetičke stranke kojeg je nazvao Leader Lars“ posebno obučen za politike koje su formirale danske periferne stranke nakon 1970. i stoga je, kaže, stranka „osmišljena tako da kolektivno predstavlja otprilike 20 posto današnjih danskih birača čije stranke i dalje nisu zastupljene u parlamentu“. Planiraju sudjelovati na izborima ove godine. Što će dalje biti s tim strankama, vidjet ćemo.

Zapitajmo se, a što ako neki budući zakoni u pojedinim državama budu omogućavali, osim osnivanja stranaka upravljanih umjetnom inteligencijom, njihovo kandidiranje, pa u konačnici i konkretne političke funkcije, a ne samo savjetodavne, kao sada? Sve u svemu, jasno je da umjetna inteligencija igra sve važniju ulogu u oblikovanju budućnosti politike i upravljanja te nema sumnje da se ona sve više koristi u politici. Važno je pratiti sve trendove jer je već sada njezin utjecaj na demokratske procese širom svijeta – enorman. Ne čudi me stoga da je u nedavno objavljenu izvješću o globalnim rizicima za 2024. jedne etablirane međunarodne platforme kao jedan od najvećih rizika u političkom kontekstu apostrofirana upravo „nekontrolirana umjetna inteligencija“.