Zvuci iz godišnjeg izloga

„Iza nas je rekordna glazbena godina“, čuli smo u uvodu ovogodišnje, 31. svečane dodjele Porina, koja je 23. ožujka održana u zagrebačkom „event-centru“ HoB. Rekordna, ne samo po broju prijava za nominacije nego i po količini izvedene glazbe na različitim pozornicama diljem zemlje. Statistički gledano, u 2023. u Hrvatskoj se, kažu podaci HDS ZAMP-a (Hrvatskog društva skladatelja) svakoga dana sviralo na više od 104 mjesta.

Impresivno. No statistika, u skladu s otrcanom doskočicom, nerijetko skriva ključne detalje. Naime, premda je Porin koncipiran tako da zahvaća u širinu i vodi računa o svim stilovima i žanrovima, od duhovne glazbe do metala, svatko s dovoljno dugim sjećanjem i brojem nakupljenih godina zna da je ta nagrada, kao domaći odgovor na Grammy, pretežno fokusirana na blještavilo glazbenog mainstreama. I sve se gotovo uvijek okreće oko nekolicine najvećih imena – ostali funkcioniraju poput usputnih prolaznika. Ili statista koji dođu i odu.

Bez obzira na nesavršenosti, Porin je i dalje reprezentativan izlog svega važnog i zanimljivog što je na godišnjoj razini isplivalo na površinu hrvatske glazbene industrije

Vrijeme je za nova imena

Primjerice, u dosadašnjih trideset dodjela, u najvažnijoj kategoriji albuma godine samo tri izvođača – Gibonni, Oliver Dragojević i Parni valjak – ukupno su pobijedili dvanaest puta. Ili, mjerimo li kvalitetu muškog vokala voljom glasačkog tijela Porina, ispada da je domaća scena u tridesetak godina dala otprilike dva vrhunska pjevača: u toj kategoriji čak su dvadeset (!) puta trijumfirali Massimo i Oliver. U dvije trećine slučajeva.

Nažalost, nijedan više nije među nama, pa tek sada nastupaju izazovi u mnogim kategorijama, pa i u toj. Ove godine nominiran je uz ostale Boris Štok, Massimov imitator čije vokalne afektacije ipak nisu mogle izdržati sraz s Filipom Rudanom (The Outside). Natali Dizdar, najveća nada iz 2005, napokon je ovjenčana nagradom za ženski vokal (za pjesmu Krug s odličnog EP-a Blues po kišnim plažama). Natali je svrstana u pop-ladicu, no ondje je nagradu osvojio Matija Cvek s grupom The Funkensteins (Vile se ovdje igraju). Ima li smisla nabrajati dalje? Rock-glazba u procesu je duga i spora umiranja, ali još joj nije došao konačan kraj. U kategoriji najboljega rock-albuma nagrađen je sastav Jelusick za album Follow The Blind Man. Dobitnik Dino Jelusić nije stigao na dodjelu jer je toga dana morao nastupiti u Austriji: strana gaža ipak je strana gaža! Umjesto rocka, pod najjačim svjetlima reflektora odavno su dospjeli rap i hip-hop, pa će se apsolutnim pobjednikom Porina ove godine pokazati splitski reper Vojko V, koji je kući ponio četiri statue, uključujući onaj žanrovski (za hip-hop album), te najprestižniji, za album godine. Njegov drugi solo album Dvojko jednosatni je pljusak slobodno nanizanih rima podjednako motiviranih unutarnjom mukom i dvojbama, kao i frustracijama iz vanjskog svijeta.

Priznanje Parnom valjku

Dok je Jelusick svirao u obližnjoj Austriji, na Porinovoj su se pozornici našli izvođači različitih stilskih predznaka: dobitnica jazz-albuma godine Tamara Obrovac, potom Zorica Kondža, Matija Dedić, Let 3, Marko Tolja, Lu Dedić, Prljavo kazalište, Psihomodo Pop i uz ostale, najveća nada Antun Aleksa, umjetničkim pseudonimom IDEM. Svatko je na svoj način podvukao crtu ispod proteklih dvanaest mjeseci domaće glazbe.

Apsolutnim pobjednikom Porina ove godine pokazao se splitski reper Vojko V, koji je kući ponio četiri statue

Televizijski dio prijenosa otvorio je Parni valjak izvedbom pjesme Moja glava, moja pravila, ne slučajno – nakon pola stoljeća plodne karijere Huseinu Hasanefendiću Husu te njegovu sastavu zasebno, dodijeljena je nagrada za životno djelo. Premda se Igor Drvenkar dobro snalazi pred mikrofonom i premda Hus i društvo ne pomišljaju na mirovinu, u kolektivnu svijest Valjak je sredinom 70-ih ušao (i ondje ostao) s neprežaljenim Akijem Rahimovskim s kojim su naslagali doista impresivan opus, od debija Dođite na show! do radova iz kasnije faze iznova dokazujući da su otporni na protok vremena premda im je neumoljiva prolaznost bio svojevrsni provodni motiv cijele karijere. Najbolje je Valjkov modus operandi artikulirao istaknuti jazz-pijanist Neven Frangeš, koji im je uručio nagradu: „Mijenjali su zvukove, mijenjali su stilove, ali su se uvijek vraćali samima sebi. I tako desetljećima.“

Porin Eriki Krpan i Berislavu Šipušu

Porin za životno djelo zasluženo je dobila i muzikologinja, urednica i glazbena kritičarka Erika Krpan, iza koje stoji šest beskompromisnih desetljeća ustrajna rada. Ostanimo još koji trenutak na ozbiljnome terenu: album Berislav Šipuš: Pasija odnio je pobjedu u kategoriji najboljeg ostvarenja klasične glazbe, dok je istoimena tema s tog albuma osvojila Porin za najbolju skladbu klasične glazbe (u kategoriji klasičarskog albuma natjecao se i Ivo Josipović sa svojim Lennonom). Na koncertnome planu pobjeda je potumno pripala Massimu i njegovu live-albumu Massimo Arena Zagreb, sa snimkom nastupa održana 5. studenog 2022.

Malotko je mislio da će Porinova statua za pjesmu godine izmaknuti grupi Let 3, kojoj je nabrajalica Mama ŠČ! obilježila prošlu godinu. Njihov se nastup – spoj autoparodije i bizarne soft-porn-teatralnosti – uklopio u očekivanu koncepciju „nasmijmo sve koje možemo“ uz napomenu da su Damir Martinović i Zoran Prodanović nominirani u još dvjema kategorijama – za elektronički album (jer se dosjetka mora eksploatirati dokraja i podvrgnuti remikserskim zahvatima), te u kategoriji „alternative“ (ŠČ! Extended). U elektroničkoj kategoriji pobjedu je odnijela grupa Pocket palma za album III, dok se nagrade za alternativnu glazbu ipak uspio dokopati Let 3.

Manje upućena publika mogla bi se zapitati što pjesma s Eurosonga radi u kategoriji „alternativne glazbe“? Nisu li masovna popularnost i alter-estetika u izravnu sukobu, i nije li alternativni pokret buknuo upravo kao reakcija na mainstream kojemu Prlja i Mrle očito pripadaju? Srećom, ŠČ! Extended sadrži i neke favorite iz razdoblja kad su doista djelovali u podzemlju (poslušajte neuništivu Terezu Kesoviju kao gošću u rekonstrukciji ionako impresivne Sam u vodi). Mogli bismo opet preispitati i značenje kategorije „zabavne glazbe“ (za razliku od ne-zabavne, valjda). S time se sigurno ne zamaraju (a zašto i bi?) ovogodišnji dobitnici, Swingers, koji su naziv za sastav preuzeli iz jazza, dok u nazivu nagrađenog albuma imaju twist, ples nadahnut rock ‘n’ rollom. Nadalje, zašto synth-pop trio Pocket palma nije svrstan u pop?

Ako ništa drugo, slične su nedoumice podsjetile na staru izreku da su žanrovi mnogo više marketinški i glazbenoindustrijski konstrukt, nego izraz težnje jednoga glazbenika da se razlikuje od drugog. Bez obzira na nesavršenosti, Porin je i dalje reprezentativan izlog svega važnog i zanimljivog što je na godišnjoj razini isplivalo na površinu.